“Nuklearna elektrana Krško sigurna je za slučaj potresa, ali moram priznati da se nije računalo na mogućnost tsunamija”, malo se neukusno našalio pročelnik zagrebačkog Ureda za upravljanje u kriznim situacijama Pavle Kalinić odgovarajući na naše pitanje – je li u nuklearki Krško moguća katastrofa poput one u japanskoj nuklearku. Akademik Vladimir Paar bio je mnogo određeniji.
“Nema stopostotne garancije da se katastrofa neće dogoditi. Ona je vrlo malo vjerojatna, vjerojatno se neće dogoditi, ali – što ako se dogodi? Nitko ne može sto posto garantirati da se neće dogoditi, prema tome treba se uvijek pripremiti kao da će se dogoditi”, kazao je akademik Vladimir Paar.
Ekološki aktivist Toni Vidan upozorava da bi većina europskih ekoloških aktivista Krško stavila među top 15 za gašenje.
“Kada gledate listu nuklearki čije zatvaranje kao prioritet traže udruge za zaštitu okoliša, tu imate stare nuklearke, nuklearke s ruskom tehnologijom i imate dvije nuklearke koje su na seizmički riskantnim područjima – to su Krško i turska nuklearka u mjestu čijeg se imena sada ne mogu sjetiti”, navodi Toni Vidan.
Potreban ozbiljniji pristup
Vidan je podsjetio da je Krško projektirano za životni vijek od 40 godina, međutim slovenski suvlasnici produljili su taj rok na 60 godina, što po njegovoj ocjeni sigurno smanjuje sigurnost objekta. Zelena akcija ne traži zbog toga zatvaranje Krškog, ali traži ozbiljniji pristup sigurnosnim mjerama i snažnije sudjelovanje javnosti u nadzoru tih mjera.
Vatrogasna vozila spremna za gašenje u nuklearki Fukushima, Japan, 18. ožujka 2011“Meni je potpuno neprihvatljivo da ja u novinama vidim izjave direktora Krškog da je nuklearna elektrana super sigurna, a da se ja ne mogu prisjetiti kada se nas kao organizaciju za zaštitu okoliša pozvalo na sustavni dijalog i prezentiralo nam se mjere koje se rade na sigurnosti, na način na koji mi to možemo shvatiti”, kaže Vidan.
Ekolozi pušu i na hladno, što je dobro. Za sada situacija sa nuklearkom Krško ne treba zabrinjavati, što je također dobro, jer je malo istraživanje novinarke Jutarnjeg lista Kristine Turčin otkrilo da su institucije u gradu Zagrebu potpuno nepripremljene za slučaj neke ozbiljnije opasnosti.
“Mi imamo neke zakone i neke odredbe koje nisu dobre, ali čak i one koje imamo ne provode se na najnižim razinama. Znači – tete u vrtiću zapravo ne znaju što napraviti ukoliko se dogodi potres! To ne znaju ni ravnatelji bolnica, staračkih domova, studentskih domova i svih sličnih institucija u kojima ostavljamo najvažnije ljude u našem životu”, tvrdi Kristina Turčin.
Malo koji građanin zna gdje mu je najbliže sklonište i u kojem je stanju, malo istraživanje je pokazalo da su u većini zgrada evakuacijske stepenice zaključane, i da nitko ne zna gdje je ključ.
“Isto je i po studentskim domovima i po školama, što je uostalom utvrdila i državna inspekcija. Nema više vježbi edukacije ni po školama, a kamoli za odraslo stanovništvo. Nema više onih nesretnih vježbi “Ništa nas ne smije iznenaditi”, koje su zapravo – kako kažu stručnjaci – napravile veliki posao u Domovinskom ratu, jer smo svi znali barem napraviti vreću s pijeskom, ako ništa drugo. To je ukinuto. U školama ne postoji nikakva obveza za bilo kakve vježbe. Nema učenja prve pomoći, osim na dobrovoljnom nivou, ako to škola želi raditi u suradnji s Crvenim križem... Znači – ne znaju nam ništa klinci, ne znamo ni mi odrasli... Dakle, mi spremni sigurno nismo!”, zaključuje Kristina Turčin.
“Nema stopostotne garancije da se katastrofa neće dogoditi. Ona je vrlo malo vjerojatna, vjerojatno se neće dogoditi, ali – što ako se dogodi? Nitko ne može sto posto garantirati da se neće dogoditi, prema tome treba se uvijek pripremiti kao da će se dogoditi”, kazao je akademik Vladimir Paar.
Ekološki aktivist Toni Vidan upozorava da bi većina europskih ekoloških aktivista Krško stavila među top 15 za gašenje.
“Kada gledate listu nuklearki čije zatvaranje kao prioritet traže udruge za zaštitu okoliša, tu imate stare nuklearke, nuklearke s ruskom tehnologijom i imate dvije nuklearke koje su na seizmički riskantnim područjima – to su Krško i turska nuklearka u mjestu čijeg se imena sada ne mogu sjetiti”, navodi Toni Vidan.
Potreban ozbiljniji pristup
Vidan je podsjetio da je Krško projektirano za životni vijek od 40 godina, međutim slovenski suvlasnici produljili su taj rok na 60 godina, što po njegovoj ocjeni sigurno smanjuje sigurnost objekta. Zelena akcija ne traži zbog toga zatvaranje Krškog, ali traži ozbiljniji pristup sigurnosnim mjerama i snažnije sudjelovanje javnosti u nadzoru tih mjera.
Ekolozi pušu i na hladno, što je dobro. Za sada situacija sa nuklearkom Krško ne treba zabrinjavati, što je također dobro, jer je malo istraživanje novinarke Jutarnjeg lista Kristine Turčin otkrilo da su institucije u gradu Zagrebu potpuno nepripremljene za slučaj neke ozbiljnije opasnosti.
“Mi imamo neke zakone i neke odredbe koje nisu dobre, ali čak i one koje imamo ne provode se na najnižim razinama. Znači – tete u vrtiću zapravo ne znaju što napraviti ukoliko se dogodi potres! To ne znaju ni ravnatelji bolnica, staračkih domova, studentskih domova i svih sličnih institucija u kojima ostavljamo najvažnije ljude u našem životu”, tvrdi Kristina Turčin.
Malo koji građanin zna gdje mu je najbliže sklonište i u kojem je stanju, malo istraživanje je pokazalo da su u većini zgrada evakuacijske stepenice zaključane, i da nitko ne zna gdje je ključ.
“Isto je i po studentskim domovima i po školama, što je uostalom utvrdila i državna inspekcija. Nema više vježbi edukacije ni po školama, a kamoli za odraslo stanovništvo. Nema više onih nesretnih vježbi “Ništa nas ne smije iznenaditi”, koje su zapravo – kako kažu stručnjaci – napravile veliki posao u Domovinskom ratu, jer smo svi znali barem napraviti vreću s pijeskom, ako ništa drugo. To je ukinuto. U školama ne postoji nikakva obveza za bilo kakve vježbe. Nema učenja prve pomoći, osim na dobrovoljnom nivou, ako to škola želi raditi u suradnji s Crvenim križem... Znači – ne znaju nam ništa klinci, ne znamo ni mi odrasli... Dakle, mi spremni sigurno nismo!”, zaključuje Kristina Turčin.
