Italijanski premijer Silvio Berlusconi odložio je još jednom posjetu Srbiji, ovoga puta zbog pogoršanja ekonomske situacije u zemlji iako je italijanski Senat odobrio predložene mjere štednje u vrijednosti od 42 milijarde eura.
Na ozbiljnost situacije ukazuje i to što je predsjednik države Giorgio Napolitano skratio posjetu Zagrebu.
Komentarišući dužničku krizu koja je zahvatila Italiju i čije bi prelivanje na Evropu moglo da ima mnogo katastrofalnije posljedice za eurozonu ali i svjetsku ekonomiju, od krize u Grčkoj, Portugaliji ili Irskoj, jer je riječ o trećoj po snazi ekonomiji u Evropi, John Foot za dnevnik Guardian kaže da je situacija mnogo ozbiljnija od nekoliko „bunga bunga“ zabava.
Berlusconijeva ekonomska nesposobnot eksplodirala mu je pravo u lice konstatuje se u tesktu pod naslovom "Berlusconi može ugroziti Evropu, ne samo Italiju".
.
Šta se dešava u Italiji? Stari stereotipi zajednički su u posljednjim izvještajima o pogoršanju krize u eurozoni.
Ove mediteranske zemlje sa njihovim velikim državnim dugovima, problemima sa kriminalom i ukorijenjenoj crnoj ekonomiji u posljednje su vrijeme uglavnom zajednički karakterisane kao "evropski bolesnik" (sick men of Europe): lijeni, neproduktivni sa sindikatima koji često štrajkuju i ljudima koji protestuju na ulicama.
Koliko su samo zastarjeli! Ipak, ova vrsta analize je skoro neupotrebljiva da bi shvatilo što se zaista dešava u Italiji i zašto se događa baš sada.Takođe nam ne daje unutrašnji pogled na dubinu troškova, kada je riječ o životima ljudi, koji su uzrokovali trenutne italijanske probleme.
Nema dileme da je italijanska ekonomija u dubokoj nevolji. Ogroman državni dug traje i povećava se decenijama.
Imigranti krivi za krizu?
Uštede su uglavnom pogađale obrazovni sistem i univerzitete. Za mnoge mlade ljude gotovo je nemoguće da nađu stabilan posao, zahvaljujući masivnom rastu fleksibilne prirode tržišta rada, a to je nešto na čemu su podjednako insistirale i lijeve i desne italijanske vlade i 90-tih i 2000-tih .
Kao rezulat toga cijele generacije su sistematski isključene iz profesionalnog rada i državnih institucija. Najpametniji umovi su napustili zemlju, ali mnogi veoma talentovani Italijani još uvjek rade nizašta u uzaludnoj nadi da će se budućnost promijeniti.
Poznajem mnogo briljantnih istoričara koji su objavljivali i knjige i članke najvećeg kvaliteta, ali koji su suštinski još nezaposleni u svojim 40-tim i 50-tim godinama, i koji su prisiljeni da se ponižavaju vješajući se oko vrta svojim gazdama godinama već.
Italija je uvjek bila nešto kao gerontokratija, ali ova se tendencija značajno pogoršala u posljednje vrijeme.
Više od toga, milioni imigranata koji su došli u Italiju u potrazi za poslom još od 80-tih godina prošlog vijeka, u posebno su ranjivoj poziciji.
Premijer Silvio Berluskoni pokazuje zube tokom konferencije za novinare u palati Chigi u Rimu, 09. februar 2011.
Često zaposleni u širom zemlje rasprostranjenoj crnoj ekonomiji, tim imigrantima nikada nije bio omogućen pristup u državnom socijalnom sektoru i obično završavaju sa "prljavim poslovima" na dnu socijalne skale.
Često su lak plijen za kriminalne organizacije koje kontrolišu dobar dio ilegalnog sektora na jugu i veliki dio sjevera zemlje.Uđite na bilo koje gradilište u Italiji ili bilo koju kuhinju u restoranima - nećete čuti ni riječ italijanskog jezika.
Ipak, bez tih ljudi zemlja bi se zaustavila preko noći. Zvuči kao groteska, ali neki u Italiji upravo imigrante optužuju za krizu.
Ipak iz svega što se događa u posljednje vrijeme mogao bi izaći makar jedan pozitivan ishod. Ova
kriza je još jedan indikator sve izvjesnijeg kraja koloritne i po mnogo čemu izuzetne političke karijere
Silvia Berlusconia.
Sebičnost TV preduzetnika
Berlusconi je odgovornost za posljednji budžet svalio na svog ministra finansija i izgubio. Pokušao je da uvede smanjenje poreza ali nije uspio.
Njegova pozicija kod italijanskog naroda slabi iz dana u dan. Poražen u svom Milanu na regionalnim izborima, a onda i na tri nacionalna referenduma, sada se bori da zadrži kontrolu čak i u sopstvenom kabinetu.
Prvi put se vodi otvorena debata o njegovom nasljedniku. I svijet je konačno pogledao na opasnost od Berlusconijvog opstanka na vlasti.
Previše dugo, komentari o Berluckonijevoj vladavini bili su usmjereni na više egzotične aspekte njegovog privatnog života: djevojke, zabave, gafove, kosu, maramice.
Ali, Berlusconi je mnogo ozbiljniji i smrtonosniji neko nekoliko „bunga bunga“ zabava. Ovaj multimilioner godinama je bio na čelu jedne od najvećih svjetskih ekonomija, bez obzira što je bio potpuno nezainteresovan za uspjeh te ekonomije kao cjeline ili za bilo što van njegove pozicije pred sudskim instanacama i bogaćenja njegovih privatnih kompanija.
"The Economist" je napisao još godima unazad da je Berlusconi "nesposban da upravlja zemljom". Bilo je to istina tada, a još je više sada.
Nedavni naslov išao bi još dalje: "Evo čovjeka koji je zeznuo cijelu zemlju". Ali sad se ispostavlja da bi takav naslov mogao biti i previše blag. Jer Berlusconi nije samo zeznuo Italiju .On bi mogao dobro zeznuti i Evropu.
Što prije Berlusconi ode, to bolje, bez obzira što će duboki strukturalni problemi nerazdvojivi od italijanske ekonomije i stalno perpetuiranje političke kaste ostati .
U međuvremenu mladi u Italiji i imigranti platiće cijenu megalomanije jednog TV preduzetnika (zvuči poznato zar ne) i "škrbave" prirode evropskih političkih institucija.
Na ozbiljnost situacije ukazuje i to što je predsjednik države Giorgio Napolitano skratio posjetu Zagrebu.
Komentarišući dužničku krizu koja je zahvatila Italiju i čije bi prelivanje na Evropu moglo da ima mnogo katastrofalnije posljedice za eurozonu ali i svjetsku ekonomiju, od krize u Grčkoj, Portugaliji ili Irskoj, jer je riječ o trećoj po snazi ekonomiji u Evropi, John Foot za dnevnik Guardian kaže da je situacija mnogo ozbiljnija od nekoliko „bunga bunga“ zabava.
Berlusconijeva ekonomska nesposobnot eksplodirala mu je pravo u lice konstatuje se u tesktu pod naslovom "Berlusconi može ugroziti Evropu, ne samo Italiju".
.
Šta se dešava u Italiji? Stari stereotipi zajednički su u posljednjim izvještajima o pogoršanju krize u eurozoni.
Ove mediteranske zemlje sa njihovim velikim državnim dugovima, problemima sa kriminalom i ukorijenjenoj crnoj ekonomiji u posljednje su vrijeme uglavnom zajednički karakterisane kao "evropski bolesnik" (sick men of Europe): lijeni, neproduktivni sa sindikatima koji često štrajkuju i ljudima koji protestuju na ulicama.
Koliko su samo zastarjeli! Ipak, ova vrsta analize je skoro neupotrebljiva da bi shvatilo što se zaista dešava u Italiji i zašto se događa baš sada.Takođe nam ne daje unutrašnji pogled na dubinu troškova, kada je riječ o životima ljudi, koji su uzrokovali trenutne italijanske probleme.
Nema dileme da je italijanska ekonomija u dubokoj nevolji. Ogroman državni dug traje i povećava se decenijama.
Imigranti krivi za krizu?
Uštede su uglavnom pogađale obrazovni sistem i univerzitete. Za mnoge mlade ljude gotovo je nemoguće da nađu stabilan posao, zahvaljujući masivnom rastu fleksibilne prirode tržišta rada, a to je nešto na čemu su podjednako insistirale i lijeve i desne italijanske vlade i 90-tih i 2000-tih .
Kao rezulat toga cijele generacije su sistematski isključene iz profesionalnog rada i državnih institucija. Najpametniji umovi su napustili zemlju, ali mnogi veoma talentovani Italijani još uvjek rade nizašta u uzaludnoj nadi da će se budućnost promijeniti.
Poznajem mnogo briljantnih istoričara koji su objavljivali i knjige i članke najvećeg kvaliteta, ali koji su suštinski još nezaposleni u svojim 40-tim i 50-tim godinama, i koji su prisiljeni da se ponižavaju vješajući se oko vrta svojim gazdama godinama već.
Italija je uvjek bila nešto kao gerontokratija, ali ova se tendencija značajno pogoršala u posljednje vrijeme.
Više od toga, milioni imigranata koji su došli u Italiju u potrazi za poslom još od 80-tih godina prošlog vijeka, u posebno su ranjivoj poziciji.
Često su lak plijen za kriminalne organizacije koje kontrolišu dobar dio ilegalnog sektora na jugu i veliki dio sjevera zemlje.Uđite na bilo koje gradilište u Italiji ili bilo koju kuhinju u restoranima - nećete čuti ni riječ italijanskog jezika.
Ipak, bez tih ljudi zemlja bi se zaustavila preko noći. Zvuči kao groteska, ali neki u Italiji upravo imigrante optužuju za krizu.
Ipak iz svega što se događa u posljednje vrijeme mogao bi izaći makar jedan pozitivan ishod. Ova
kriza je još jedan indikator sve izvjesnijeg kraja koloritne i po mnogo čemu izuzetne političke karijere
Silvia Berlusconia.
Sebičnost TV preduzetnika
Berlusconi je odgovornost za posljednji budžet svalio na svog ministra finansija i izgubio. Pokušao je da uvede smanjenje poreza ali nije uspio.
Njegova pozicija kod italijanskog naroda slabi iz dana u dan. Poražen u svom Milanu na regionalnim izborima, a onda i na tri nacionalna referenduma, sada se bori da zadrži kontrolu čak i u sopstvenom kabinetu.
Prvi put se vodi otvorena debata o njegovom nasljedniku. I svijet je konačno pogledao na opasnost od Berlusconijvog opstanka na vlasti.
Previše dugo, komentari o Berluckonijevoj vladavini bili su usmjereni na više egzotične aspekte njegovog privatnog života: djevojke, zabave, gafove, kosu, maramice.
Prvi put se vodi otvorena debata o njegovom nasljedniku. I svijet je konačno pogledao na opasnost od Berlusconijvog opstanka na vlasti.
Ali, Berlusconi je mnogo ozbiljniji i smrtonosniji neko nekoliko „bunga bunga“ zabava. Ovaj multimilioner godinama je bio na čelu jedne od najvećih svjetskih ekonomija, bez obzira što je bio potpuno nezainteresovan za uspjeh te ekonomije kao cjeline ili za bilo što van njegove pozicije pred sudskim instanacama i bogaćenja njegovih privatnih kompanija.
"The Economist" je napisao još godima unazad da je Berlusconi "nesposban da upravlja zemljom". Bilo je to istina tada, a još je više sada.
Nedavni naslov išao bi još dalje: "Evo čovjeka koji je zeznuo cijelu zemlju". Ali sad se ispostavlja da bi takav naslov mogao biti i previše blag. Jer Berlusconi nije samo zeznuo Italiju .On bi mogao dobro zeznuti i Evropu.
Što prije Berlusconi ode, to bolje, bez obzira što će duboki strukturalni problemi nerazdvojivi od italijanske ekonomije i stalno perpetuiranje političke kaste ostati .
U međuvremenu mladi u Italiji i imigranti platiće cijenu megalomanije jednog TV preduzetnika (zvuči poznato zar ne) i "škrbave" prirode evropskih političkih institucija.
