Autor: Brian Whitmore (Prevela: Ena Stevanović)
Svi smo iznenađeni kada zvaničnik Kremljina kaže istinu.
Glasnogovornica ruskog Ministarstva vanjskih poslova Maria Zakarova je ovog tjedna nazvala NATO-ov plan raspoređivanja kopnenih, pomorskih i zračnih snaga u šest istočnoevropskih zemalja - Bugarskoj, Poljskoj, Rumunjskoj, Estoniji, Latviji i Litvi - "dijelom strategije da se zaustavi Rusija".
Da, upravo tako. I to se ne bi dogodilo da Rusija nije anektirala Krim, da nije započela rat u Donbasu i da konstantno ne ugrožava baltičke države.
Osim navedenog plana NATO-a, Sjedinjene Države su učetverostručile budžet za odbranu Europe na 3,4 milijarde dolara te planiraju poslati brigadu od tri hiljade vojnika na ovaj kontinent, uključujući i baltičke države.
Osim toga, Velika Britanija će rasporediti pet ratnih brodova na sjevernom Atlantiku, Sjevernom moru, na Baltiku i na Mediteranu.
"Ovo nije oluja koja će se smiriti. Ovo su klimatske promjene na koje se mi moramo pripremiti", citirao je Reuters jednog neimenovanog visokog dužnosnika NATO-a koji je prokomentirao obračun Zapada sa Rusijom.
Planirano raspoređivanje vojnika je veliki korak ka smirivanju zabrinutosti istočnog bloka Saveza koji strahuje da će Moskva poslati "male zelene ljude" na Baltik i započeti hibridni rat.
Komandant američke vojske u Europi, general pukovnik Ben Hodges je također istaknuo izloženost 100 kilometara dugog područja oko grada Suwalki na poljsko-litvanskoj granici koje se nalazi između Bjelorusije i ruske Kaliningradske regije.
"Ukoliko neprijateljske snage zauzmu Suwalki ili pogranične predjele Litvanije, tri baltičke države bi bile odsječene od ostalih članica NATO-a", rekla je Agnia Grigas, članica Atlantskog vijeća i autorica nedavno objavljene knjige "Iznad zločina: Novo Rusko carstvo".
Analitičari uspoređuju Suwlaki sa područjem Fulda u Njemačkoj za vrijeme Hladnog rata gdje se NATO pripremao za hipotetičke sovjetske napade.“
Globalizacija kao oružje
Međutim, iako bi ovotjedni potezi NATO-a mogli vjerodostojno zaustaviti kinetičke prijetnje iz Rusije, tj. vojni udar, bilo hibridni ili neki drugi na jednu od njegovih članica, širi izazov koji Moskva predstavlja za Zapad nije kinetički.
To je u biti civilizacijski izazov zapadnom liberalnom poretku.
"Rusija nije egzistencijalni neprijatelj već antagonist i njeni samoproglašeni interesi u Europi se razlikuju od interesa većine europskih zemalja", napisao je James Sherr, iskusni promatrač Kremlja, u svom nedavnom izvještaju.
Sherr navodi da su se na euroazijskom tlu pojavila "dva normativna sustava", pri čemu je "prvi zasnovan na pravima i pravilima, a drugi na vezama, klijentelizmu i podređenosti prava vlastima".
Režim Vladimira Putina, kakao kaže "primjenjuje svoj utjecaj kako bi zaobišao europski normativni sustav i ugrozio ga".
Kremlj pri tome koristi integraciju Rusije u globalnu ekonomiju kako bi potkopao zapadne institucije.
On, zapravo, koristi globalizaciju kao oružje.
Kremlj koristi međunarodne financije i poslovanje kao oružje kako bi uspostavio promoskovski lobi u inozemstvu.
Isto tako, Moskva koristi korupciju kako bi pridobila zapadne elite i učinila ih ovisnim o Moskvi.
Korištenjem "korumpiranih transnacionalnih programa koji s lakoćom protiču iz Rusije ka ostatku bivših sovjetskih republika i šire" režim Vladimira Putina je "proširio svoj utjecaj izvan granica Rusije i razvio prirodnu zarobljenu izbornu jedinicu", napisao je James Greene u svom izvještaju za Chatham House iz 2012. godine.
Kremlj koristi organizirani kriminal kao oružje kako bi sproveo neprihvatljive zadatke i osigurao sredstva za operacije svojih tajnih službi.
Putinova Rusija "nije mafijaška država već nacionalizirana mafija", rekao je Mark Galeotti, profesor na universitetu New York i stručnjak za ruski organizirani kriminal u nedavnom predavanju na Institutu Hudson.
Moskva koristi internet kao oružje i uz pomoć svojih plaćenika truje diskurse u zapadnim medijima.
U nastojanju da potkopa jedinstvo u Europskoj uniji, Rusija kao oružje koristi izbornu politiku podupirući i financirajući ekstremističke stranke poput Marine Le Pen iz Nacionalnog fronta u Francuskoj.
Osim toga, Rusija kao oružje koristi informacije u nastojanju da zbuni, odvrati i posije sumnju među čitateljima Zapada.
Ovo je sveobuhvatna prijetnja koja zahtijeva sveobuhvatan odgovor, ne samo od NATO-a, već i od strane zapadnih vlada i civilnog društva u cjelini.
"Europska unija mora preuzeti što više odgovornosti za europsku sigurnost. Odbrana od potencijalnih 'hibridnih' prijetnji mora biti socijalna, ekonomska, administrativna i vojna", napisao je Sherr.
"Ukoliko krakovi vlasti (sudski, financijski, regulatorni) ne razumiju sigurnosne implikacije svojih odgovornosti, neće biti prikladni za tu svrhu. Slobodni mediji ne bi trebali biti bespomoćni u boju protiv propagande, manipulacije pod državnim pokroviteljstvom i cyber napada. Korporativni i financijski sektor bi trebalo podsjetiti da komercijalni interesi nisu uvijek isti kao nacionalni interesi", zaključio je James Sherr.
