Berlinski znanstvenici su dokazali kako najefikasnije kontrolirati ponašanje mase. Ključ za uspjeh je kažu u oponašanju riba.
Kao i kod ljudi, tako je i kod životinja dovoljno da ih se samo pet posto ponaša na isti način i ostalih 95 posto će ih slijediti i slušati.
Njemački naučnik Jens Krause saslušao je na stotine ljudi koji su bili svjedoci izbijanja masovne nekontrolirane panike ljudi.
"Panika je posljednje što trebate u situacijama koje su maksimalno eskalirale," tvrdi ovaj naučnik sa berlinskog Humboldt Univerziteta.
Krause je u akvarijum postavio vještačke ribe i upravljao njima daljinskim upravljačem. Stvarne, žive ribe u akvarijumu su bez problema pratile one vjestačke i bez otpora išle čak i tamo gdje inače ne bi nikada išle, blizu proždrljivaca.
Istraživač iz Francuske Marie-Helene Pillot, sa Univerziteta Toulouse, je radila sličnu studiju na ponašanju ovaca.
Nakon što je jednu životinju naučila da reagira na zvižduk njene pištaljke ostale su je ovce slijedile bez izuzetka.
Ljude i životinje je poredio i Mehdi Moussaid iz Švicarske. On je dokazao da ljudi kao i životinje održavaju izmedju sebe istu razdaljinu te da 80 posto ljudi u Evropi iz intuicije ide desnom stranom trotoara, a u Aziji lijevom pa se tu još uočava i kulturološka razlika.
Njemac Kraus je analizirao ponašanje 200 ljudi u gomili na prostoru od 50 metara. Izračunato je da je gomilu na tom prostoru moguće evakuirati samo ako se ljudi iz sigurnosti postave ili u uglovima ili u sredini gomile.
Samo su čuvari, obučeni kao civili, znali što im je zadatak dok niko od volontera nije bio upoznat sa eksperimentom. Kada su se ljudi iz sigurnosti počeli ponašati odlučno i tražili od ostalih da počnu sa evakuacijom, svi su ih poslušno slijedili a da čuvari nisu izgovorili ni jednu riječ.
Kraus je kao zaključak izvukao da niti uniforma, niti riječi nisu potrebne da masa prati one koji se odlučno ponašaju.
Takvo intiutivno ponašanje i ljudi i životinja, kaže Krause proizilazi iz tri osnovna principa: odbijanje, privlačnost i imitacija.
Ljudi, kao i životinje, odbijaju da prihvate nešto nepoznato, zatim im pažnju zaokupi nečije ponašanje i onda iz faze odbijanja prelaze u fazu imitacije.
Također je dokazano da panika kod ljudi ne nastaje kad se dogodi neka velika nesreća nego kada se više ne vidi izlaz. Navodi se primjer prvog udara aviona u New Yorku, 11.septembra 2001., kada su se ljudi brzo i tiho povlačili ka stepenicama.
Panika je nastupila tek kada su se tornjevi počeli rušiti. To je rezultat do kojeg je došao Krause nakon razgovora sa nekoliko stotina ljudi koji su bili očevici tih dramatičnih dešavanja.
Naučnici smatraju da će njihovi rezultati pomoći organima sigurnosti da lakše kontroliraju mase za vrijeme velikih dogadjaja, a njih je sve više.
Jedna statistika kaže da je u prošlom stoljeću 4000 ljudi poginulo zbog panike a 10 puta više ih je u tim situacijama bilo ranjeno.
Kao i kod ljudi, tako je i kod životinja dovoljno da ih se samo pet posto ponaša na isti način i ostalih 95 posto će ih slijediti i slušati.
Njemački naučnik Jens Krause saslušao je na stotine ljudi koji su bili svjedoci izbijanja masovne nekontrolirane panike ljudi.
"Panika je posljednje što trebate u situacijama koje su maksimalno eskalirale," tvrdi ovaj naučnik sa berlinskog Humboldt Univerziteta.
Krause je u akvarijum postavio vještačke ribe i upravljao njima daljinskim upravljačem. Stvarne, žive ribe u akvarijumu su bez problema pratile one vjestačke i bez otpora išle čak i tamo gdje inače ne bi nikada išle, blizu proždrljivaca.
Istraživač iz Francuske Marie-Helene Pillot, sa Univerziteta Toulouse, je radila sličnu studiju na ponašanju ovaca.
Nakon što je jednu životinju naučila da reagira na zvižduk njene pištaljke ostale su je ovce slijedile bez izuzetka.
Ljude i životinje je poredio i Mehdi Moussaid iz Švicarske. On je dokazao da ljudi kao i životinje održavaju izmedju sebe istu razdaljinu te da 80 posto ljudi u Evropi iz intuicije ide desnom stranom trotoara, a u Aziji lijevom pa se tu još uočava i kulturološka razlika.
Njemac Kraus je analizirao ponašanje 200 ljudi u gomili na prostoru od 50 metara. Izračunato je da je gomilu na tom prostoru moguće evakuirati samo ako se ljudi iz sigurnosti postave ili u uglovima ili u sredini gomile.
Samo su čuvari, obučeni kao civili, znali što im je zadatak dok niko od volontera nije bio upoznat sa eksperimentom. Kada su se ljudi iz sigurnosti počeli ponašati odlučno i tražili od ostalih da počnu sa evakuacijom, svi su ih poslušno slijedili a da čuvari nisu izgovorili ni jednu riječ.
Kraus je kao zaključak izvukao da niti uniforma, niti riječi nisu potrebne da masa prati one koji se odlučno ponašaju.
Takvo intiutivno ponašanje i ljudi i životinja, kaže Krause proizilazi iz tri osnovna principa: odbijanje, privlačnost i imitacija.
Ljudi, kao i životinje, odbijaju da prihvate nešto nepoznato, zatim im pažnju zaokupi nečije ponašanje i onda iz faze odbijanja prelaze u fazu imitacije.
Također je dokazano da panika kod ljudi ne nastaje kad se dogodi neka velika nesreća nego kada se više ne vidi izlaz. Navodi se primjer prvog udara aviona u New Yorku, 11.septembra 2001., kada su se ljudi brzo i tiho povlačili ka stepenicama.
Panika je nastupila tek kada su se tornjevi počeli rušiti. To je rezultat do kojeg je došao Krause nakon razgovora sa nekoliko stotina ljudi koji su bili očevici tih dramatičnih dešavanja.
Naučnici smatraju da će njihovi rezultati pomoći organima sigurnosti da lakše kontroliraju mase za vrijeme velikih dogadjaja, a njih je sve više.
Jedna statistika kaže da je u prošlom stoljeću 4000 ljudi poginulo zbog panike a 10 puta više ih je u tim situacijama bilo ranjeno.
