Ove je godine 168 privatnih osoba u sklopu kampanje GONG-a poslalo upite raznim tijelima javne vlasti. Rezultat – u zakonskom roku je odgovoreno na 50,5 posto upita, nakon žalbe je odgovoreno na daljnjih 40 posto upita, a tri mjeseca od slanja upita, čak je 11 posto pitanja ostalo bez odgovora, izvijestio je zamjenik predsjednice GONG-a Dragan Zelić:
„Prema našem istraživanju, najgori primjer je bio grad Sveta Nedjelja, koji čak 104 dana nije odgovorio na upit građana. Dok je najbolji primjer bio Državni inspektorat, koji je odgovorio u roku od dva dana. Neke institucije uopće nisu upoznate sa Zakonom o pravu na pristup informacijama, dok druge institucije poznaju vrlo dobro cijelu proceduru i to koriste da zaobiđu davanje pravih podataka – samo formalno odgovore građanima.“
Vjeran Piršić, iz mreže zavičajnih i ekoloških udruga s Jadrana „Plavi forum“, upozorava da je zakon postao – tigar od papira, jer su dijelovi sustava koji žele ostati netransparentni naučili kako ga izbjeći! Bilo da se fotokopiranje jedne stranice izvješća o gospodarenju šumama u Gorskom kotaru naplaćuje 20 kuna, odnosno tri eura, bilo da se zainteresiranom građaninu kaže – odite u računovodstvo, pa si izvadite! Najozbiljniji je slučaj uskraćivanja informacija čak i vijećnicima, upozorava Piršić:
„Grad Šibenik nije dao ugovor sa Orco Group vijećnicima u gradu Šibeniku, kao ni i mnoge druge informacije koje su strateške, kao prva faza sanacije ,Vranice‘. Lokalna samouprava jednostavno ignorira upite. Ključni problem nije u Zagrebu, već na terenu. Jer, ako vam poglavarstvo općine Fužine odbije dati vijećnicima zapisnik poglavarstva, onda znate koliko je problem – ,e baš ti neću dati informaciju‘ – zapravo tragičan.“
Predsjednica nevladine udruge GONG, Suzana Jašić, o tome kako se zakon provodi:
„Građani imaju pravo znati sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama, međutim u praksi to nije tako. Sudeći po načinu na koji se Zakon o pravu na pristup informacijama provodi – građani nemaju pravo znati. Ukoliko institucija ne želi dati informaciju, pravo na informaciju je užasno teško ostvariti. Mi u ostvarivanju svog prava zapravo ovisimo o milosrđu institucija.“
Potrebno je izmijeniti zakon na način da se uvede povjerenik za informacije i test javnog interesa. Promjene se razmatraju, rečeno je iz Vlade. A Suzana Jašić odgovara:
„Onog trenutka kad se promjene dogode, mi ćemo Vladi vjerovati da je spremna na doista pravu transparentnost i na doista pravu borbu protiv korupcije. Povjerenik za informacije je osoba koja na brz i efikasan način kaže nekoj instituciji da je ta informacija od javnog interesa i da se ona mora dostaviti građaninu.“
Naime, to sada nije slučaj:
„Ako institucija ne da informaciju i vi se žalite toj istoj instituciji, a ona vam je ponovo ne da, onda to ide na upravni sud, čekate mjesecima, upravni sud donese mišljenje o tome je li procedura poštivana ili nije, a o sadržaju vašeg upita nitko ne razmatra. Dakle, informaciju nećete dobiti.“
