Prije 19 godina na sarajevsku pijacu Markale pala je granata koja je zauvijek promijenila živote više od 140 ranjenih i porodica preko 60 ubijenih.
Većina ih je, poput Abida Kočevića na pijacu došla kupiti hranu. Bio je miran dan, sve do pola sata poslije podneva kada je jedna minobacačka granata sa položaja Vojske Republike Srpske pogodila pijacu.
“Negdje oko 12 i 20 minuta sam bio tu da kupim crvene paprike za supu. Samo što sam ušao granata je doletjela. Noga mi je bila odsječena. Kad sam došao sebi sve je to ležalo oko mene. Niko se javio nije. Pokupili su me, odveli u bolnicu, pa onda za Njemačku. Tamo su mi uspjeli spasiti nogu”, priča Kočević.
Almasa Katana toga dana izgubila je snahu.
“Bile smo bliske, voljele se. Ovaj dan je za mene jako rtežak. Kad sam sutradan prošla ovuda vidjela sam ljude kako čiste. To je bio užas, strašno”, prisjeća se ona.
5. februar proglašen je Danom sjećanja na stradale građane Sarajeva u periodu opsade 1992 – 1995. godine. Procjenjuje se da je svaki dan ginulo osam odraslih i po jedno dijete. Ranjavano je više od 40 osoba dnevno.
Gradonačelnik Alija Behmen upozorio je da se kultura sjećanja mora održati živom.
“Cijela je zemlja stradalnik, ali je Sarajevo kao glavni grad posebno obilježen pogibijama. Više od 1500 djece je umrlo, ne od gladi i nedostatka lijekova, nego od snajpera i granata. Ne trebamo se vraćati u prošlost, ali moramo pamtiti”, istakao je Behmen.
Za zločin na Markalama pred Haškim tribinalom na doživotni je zatvor osuđen general Sarajevsko - romanijskog korpusa Vojske Republike srpske Stanislav Galić. Za zločine nad stanovnicima opkoljenog Sarajeva u Hagu se sudi optuženicima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
Većina ih je, poput Abida Kočevića na pijacu došla kupiti hranu. Bio je miran dan, sve do pola sata poslije podneva kada je jedna minobacačka granata sa položaja Vojske Republike Srpske pogodila pijacu.
“Negdje oko 12 i 20 minuta sam bio tu da kupim crvene paprike za supu. Samo što sam ušao granata je doletjela. Noga mi je bila odsječena. Kad sam došao sebi sve je to ležalo oko mene. Niko se javio nije. Pokupili su me, odveli u bolnicu, pa onda za Njemačku. Tamo su mi uspjeli spasiti nogu”, priča Kočević.
Almasa Katana toga dana izgubila je snahu.
“Bile smo bliske, voljele se. Ovaj dan je za mene jako rtežak. Kad sam sutradan prošla ovuda vidjela sam ljude kako čiste. To je bio užas, strašno”, prisjeća se ona.
5. februar proglašen je Danom sjećanja na stradale građane Sarajeva u periodu opsade 1992 – 1995. godine. Procjenjuje se da je svaki dan ginulo osam odraslih i po jedno dijete. Ranjavano je više od 40 osoba dnevno.
Gradonačelnik Alija Behmen upozorio je da se kultura sjećanja mora održati živom.
“Cijela je zemlja stradalnik, ali je Sarajevo kao glavni grad posebno obilježen pogibijama. Više od 1500 djece je umrlo, ne od gladi i nedostatka lijekova, nego od snajpera i granata. Ne trebamo se vraćati u prošlost, ali moramo pamtiti”, istakao je Behmen.
Za zločin na Markalama pred Haškim tribinalom na doživotni je zatvor osuđen general Sarajevsko - romanijskog korpusa Vojske Republike srpske Stanislav Galić. Za zločine nad stanovnicima opkoljenog Sarajeva u Hagu se sudi optuženicima Radovanu Karadžiću i Ratku Mladiću.
