Dostupni linkovi

logo-print

Zašto nema povratka u Bosansku Posavinu


Konferencija „Budućnost Bosanske Posavine“

Konferencija „Budućnost Bosanske Posavine“

Sedamnaest godina nakon rata Bosanska Posavina još uvijek liči na zgarište. Veliki dio raseljenog stanovništva hrvatske i bošnjačke nacionalnosti čeka na povratak. Obnova u ratu do temelja uništenih kuća teče sporo. Nadu u pozitivne promjene dala je i nedavno održana konferencija u Derventi „Budućnost Bosanske Posavine“ koju je organizirao Ured predsjednika FBiH.

Bosanska Posavina ni nakon 17 godina od završetka rata nije doživjela demografsku i gospodarsku obnovu. U općinu Derventa, u kojoj je nekad živjelo preko 50 posto stanovnika hrvatske i bošnjačke nacionalnosti, vratilo se manje od pet posto raseljenog stanovništva.

Među rijetkim povratnicima u derventsku općinu su Nikola i Mara Jukić. U njihovom selu Šušnjari, od nekadašnjih 130 kuća, obnovljeno je tek četiri. Kuću su obnovili zahvaljujući donaciji Kraljevine Švedske. Dva sina im žive u Hrvatskoj, a jednog su izgubili u ratu.

„Kako vam mogu na to išta reći? Da se podržava, vratili bi se ljudi. Ali kako će se vratiti? Zaposlenja nemaju ni ovi koji su tu, naravno kao svagdje. Nema posla, nema majstora. Od čega će kupiti? Traže mnogi donacije, ali koliko će ih dobiti?“ pita se Nikola Jukić.

Mara Jukić dodaje:

„Drago nam je, normalno, da smo se vratili - i zato što nam je sin sahranjen tu u našem groblju. I da nije sin tu, ko zna? Dijete kad izgubuš, to ti je nešto najteže.“

Na pitanje da li bi voljela da se vrate i drugi, Mara odgovara:

"Normalno da bih voljela. Kako ne bi? Ali nema ko ni vratiti se. Stariji su već pomrli, a mladi kud će ovdje - nemaju izbora.“

Predstavnici povratničkih udruga ističu da se povratak u Bosansku Posavinu sve ove godine namjerno opstruira. Oni koji su se pak vratili diskriminirani su po svakoj osnovi, kaže Mato Grubišić, dopredsjednik Udruge Hrvata povratnika u Bosansku Posavinu - Feniks. U općini Derventa u posljednje četiri godine nije obnovljena nijedna hrvatska kuća, naglašava Grubišić.

„Nema pomaka kada se za tri godine ne može dobiti projekat da se napravi nekoliko kuća. S ovim ulaganjima mi ni za 250 do 300 godina nećemo vratiti Hrvate, pa ni Bošnjake“, navodi Grubišić.

Grubišić također dodaje da nije zadovoljan načinom na koji državno Minstarstvo za ljudska prava i izbjeglice provodi projekte u oblasti povratka.

„Projekti se jako sporo odrađuju. Npr. posljednji je projekat na općini ZP-8, to znači da su 2008. donesene odluke. Ovdje u općini radio sam dva mandata u tim povjerenstvima, mi odradimo taj svoj dio, predamo državnom ministarstvu i nakon toga teče period od godinu i po do dvije da se realizira jedan projekat“, kaže on.

Kazaz: Bosanska Posavina pusta zbog logike Dejtona

Nadu u bolje sutra dala je i nedavno održana konferencija u Derventi „Budućnost Bosanske Posavine“ koju je organizirao Ured predsjednika Federacije BiH. Konferencija je okupila brojne političke dužnosnike, diplomate, predstavnike nevladinih organizacija i intelektualne zajednice. Predsjednik Federacije BiH Živko Budimir kaže da je optimist da će stvari krenuti naprijed i u ovom području.
Živko Budimir

Živko Budimir


„Bosanska Posavina i 17 godina nakon rata još uvijek podsjeća na spaljenu zemlju, zemlju u kojoj ne samo da nisu obnovljene kuće nego je i gospodarstvo na vrlo niskoj razini, a svjesni smo toga da je Bosanska Posavina prije ovog rata bila žitnica BiH, a i danas bi to mogla biti, da bi Bosanska Posavina mogla biti kraj koji bi mogao povući cjelokupnu BiH u razvoju i doprinijeti podizanju standarda i razvoju ekonomije BiH“, kazao je Budimir.

Sudionici konferencije otvorili su raspravu o potencijalnim rješenjima za budući razvoj ovog područja. Krivac sadašnjeg stanje, ističu, u najvećoj mjeri je Dejtonski mirovini sporazum.

„Moja teza glasi da je Bosanska Posavina pusta zbog toga što je proizvodi logika Dejtonskog sporazuma kao sporazuma koji je rat preselio sa vojnog u političko polje, i načinio nedovršivu državu i troetničko društvo, pri čemu tri etničke skupine žele da ovladaju teritorijem koji su osvojile u ratu, pri čemu je onda Bosanska Posavina, uz Srebrenicu ili Prijedor, eklatantan primjer prostora na kojem se vrši asimilacija nesrba u Bosanskoj Posavini, njihova getoizacija, diskriminacija itd.“ ocjenjuje Enver Kazaz, profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu.

Bosanska Posavina ima onoliko budućnosti koliko i ima i Bosna i Hercegovina u cjelini, ističe Miodrag Živanović, profesor na Fakultetu političkih nauka u Banjoj Luci. Rješenja za budućnost ovog područja postoje, ali za njih treba politička volja, dodaje profesor Živanović.

„Promjene koje je nužno učiniti prije svega mora da se odnose na promjenu normativnog poretka - dakle, napraviti ustavna i svaka druga rješenja gdje ljudi neće biti diskriminisani, gdje će prvo biti ljudi, pa tek onda Srbi, Hrvati, Bošnjaci, ostali itd. To je težak posao i treba dosta političke volje, prije svega u institucijama vlasti, da se tako nešto učini“, rekao je Živanović.

Uprkos svemu, volja za povratkom u Bosansku Posavinu ipak postoji. Stotine zahtjeva za obnovu kuća stoji u ladicama bh. institucija za koje se čekaju sredstva. Sedamnaest godina nakon završetka rata i 20 godina nakon što su protjerani, stanovnici ovoga kraja vjeruju da je došlo vrijeme i za Bosansku Posavinu.
  • 16x9 Image

    Ivan Katavić

    Novinarstvom se profesionalno bavi od 2005. godine kada je postao član redakcije sarajevskog dopisništva RSE. Najčešće obrađuje teme iz života običnih ljudi, kulture i sporta.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG