U organizaciji nevladine organizacije Centar za monitoring i uz podršku njemačke fondacije Friedrich Ebert, u Podgorici je održana regionalna konferencija pod nazivom „Ideološko mapiranje političke scene zemalja Zapadnog Balkana“.
U ideološko političkom spektru zemalja Zapadnog Balkana, gdje se sve više gubi klasična linija podjele na ljevicu i desnicu, na liberalne, konzervativne i partije socijaldemokratske odnosno socijalističke orijentacije, teško se snalazi njemačka ambasadorka u Crnoj Gori, Gudrun Elizabet Štajnaker. Dok su u njenoj zemlji razlike među partijama prepoznatljive, na Balkanu, ambasadorka Štajnaker vidi aspolutnu konfuziju, sa nejasnom ideološkom profilacijom partija, uprkos deklarativnom političkim programima.
“Na Balkanu priznajem da imam ogromne probleme, i bila bih veoma zahvalna ako će poslije ove rasprave meni biti malo jasnije, šta to znači ideološko mapiranje na Zapadnom Balkanu.“
U tome su pokušali da joj pomognu panelisti konferencije, među kojima je bio politikolog Dritan Abazović iz građanskog pokreta URA. Ako je ideologija „gledanje društva kroz različite naočari“, mi smo na Balkanu imali samo promjenu tih naočara kod istih političkih struktura, koje i dalje baštine nacionalni populizam, primjećuje Abazović.
“Jedina zemlja koja donekle ima ideološku podjelu, iako isto ima koruptivan politički sistem, jeste Albanija. Tamo imate da je država prilično monolitna što se nacionalne srukture tiče i nije bila involvirana u ratne sukobe. Albanija ima jasnu podjelu između ljevice i desnice. VMRO-DPMNE u Makedoniji nije ništa drugo nego nacionalni pokret i stranka koja je koruptivno zarobila ideju Makedonije kao nezavisne države. DPS u Crnoj Gori nije ništa drugo nego strankoid i koruptivni pokret, koji je promijenio mnogo i mnogo ideologija i sada zarobio ideologiju nezavisne Crne Gore. U Bosni, imate stranke kao što su SDA kao i stranka Milorada Dodika i stranka HDZ 90, koje se sve tri, na svoj način, zaštitnici onoga što su nacionalni interesi njihovih konstutitivnih naroda.“
O tome kakva je situacija u Srbiji i u Crnoj Gori, kada je riječ o ideološkom mapiranju, profesor na beogradskom Fakultetu političkih nauka Zoran Stojiljković konstatuje kako su političke stranke u tim dvjema državama ukliještene između uvjerenja, odnosno ideologija i principa sa jedne strane i politike interesa i napojnica sa druge.
„Što bi rekao Veber koji je omiljeni autor našeg premijera Vučića, a voli ga izgleda i Đukanović. Politike identiteta još dominiraju na ovom prostoru, čak i u Srbiji i Crnoj Gori, gdje ta pitanja više nijesu od dominantnog interesa za građane. Parafraziraću čuvenog bugarskog sociologa Ivana Krasteva, koji je rekao za zemlje na ovom prostoru - u njima, u toku izborne kampanje, sve stranke i koalicije uđu u strasnu ljubavnu vezu sa većinom biračkog tijela. Čujte, sve su partije u Crnoj Gori ljevica i socijalisti. Sve! Sem malih izuzetaka sa margine scene. Ko u Crnoj Gori ne koketira sa socijaldemokratijom, a da ima više od pet ili 10 odsto glasova?“
Profesor Miodrag Lekić, lider partije DEMOS, uočava uspon etnonacionalizma na Zapadnom Balkanu, pojavu miksa nacionalističkog i socijalnog u djelovanju pa i u programu partija, koje se prilagođavaju političkom tržištu.
“Dakle, osim socijalno-ekonomskih, koji su najdramatičniji, najbitniji, ovdje preovladavaju drugi momenti, a to su etnički, međunarodni, što veoma vješto koristi vladajuća struktura.
Mislim da će sudbina Crne Gore i njen eventualni put ka modernosti i demokratskoj emancipaciji, zavisiti od emancipacije partija. I partije zaista imaju veliku odgovornost, i treba da budu svjesne te odgovornosti. Da se na zavode tržištem i kako pobijediti, nego se postaviti javno na vrijednosnom planu, i na tome steći ugled i autoritet i eventualnu pobjedu.“
