Dostupni linkovi

logo-print

Piše: Brian Whitmore

Ako bismo povjerovali u sve priče posljednjih dana, onda Vladimir Putin nije samo dvoličan i licemjeran, nego je i vraški zauzet tajnim pregovorima s istim onim Evropljanima i Amerikancima koje satanizira godinama.

Ako hoćemo vjerovati glasinama, onda su Evropljani i Amerikanci takođe zauzeti preprodajom Ukrajine Rusima.

Ne bi to bilo čak ni nemoguće povjerovati s obzirom da dvoličnost, cinizam i hipokrizija nekako idu uz politiku, gdje su interesi iznad morala.

Odavno postoje sumnje da bi Amerikanci i Evropljani "prodali" Ukrajinu Moskvi za njenu podršku u obuzdavanju iranskog nuklearnog programa. Uz to, Washington odavno mjerka na koji način može privoliti Rusiju da im pomognu u pronalaženju rješenja u Siriji.

Posljednje dvije sedmice pojačali su se glasovi da je sa Putinom i postignut nekakav "ja tebi - ti meni" dogovor. Osobito nakon što je američki predsjednik Barack Obama 14. jula pohvalio ulogu Moskve u osiguranju sporazuma sa Iranom.

Sumnja se još više povećala kada je dva dana kasnije zamjenica pomoćnika američkog državnog sekretara, Victoria Nuland, otputovala u Kijev uvjeriti parlamentarce da u izmjenama Ustava priznaju nekakav poseban status separatističkim pokrajinama Donjeck i Luganjsk, a to je nešto što Moskva odavno traži, a Kijev odbija.

John Kerry

John Kerry

Nagađanja su dosegla vrhunac kada su se počele povezivati neke činjenice, poput odlaska američkog državnog sekretara Johna Kerryja u Soči, na razgovore s Vladimirom Putinom o Iranu, Siriji, i Ukrajini, ili otvaranja bilateralnog političkog kanala na relaciji Nuland-Karasin, dakle između američkog i ruskog Ministarstva vanjskih poslova. Na koncu ne treba zaboraviti ni dva duga telefonska razgovora Putin-Obama, 25. juna i 15. jula.

U vrijeme kada je postignut dogovor o iranskom nuklearnom programu Wall Street Journal objavljuje komentar kako je Moskva sada spremnija pomoći da se okonča Asadova vladavina u Siriji.

"Sporazum je postignut bez Ukrajinaca, na štetu Ukrajine", napisao je na portalu kasparov.ru bivši Putinov savjetnik, danas njegov kritičar, Andrej Ilarionov.

Vrlo slično misli i politički analitičar Vladimir Socor koji je napisao da je "Bijela kuća je 'presložila' svoje prioritete u odnosu na Rusiju u korist Bliskog istoka, pa je sada pomirljivija prema moskovskim zahtjevima iz sporazuma o razoružanju u Ukrajini koji je postignut u Minsku!"

Primamljivo, elegantno, prihvatljivo! No, da li je i tačno?

Upitana o mogućoj "tajnoj trgovini" u Kijevu, Victoria Nuland je rekla kako je "uvredljivo i pomisliti da SAD rade tako nešto".

Uvredljivo ili ne, vrijedi se upitati šta je tačno Rusija dobila?

Prvo: Otvaranje direktnog diplomatskog kanala Nuland-Karasin dalo je Moskvi ono što je oduvijek željela: pregovore dvoje velikih o manjima koji nisu uključeni. Iako Kremlj najviše voli tako rješavati stvari, ipak, valja primijetiti da nisu dobili ništa konkretno. Osim mogućnosti da direktno razgovaraju s Washingtonom, bez učešća Kijeva.

Drugo: Još 19. jula, nakon intenzivnog lobiranja Nulandove u Kijevu, ukrajinski parlament je u prvom čitanju ustavnih amandmana odobrio veću nadležnost lokalnim vlastima u separatističkim oblastima.

Ruska mapa: Situacija na istoku Ukrajine

Ruska mapa: Situacija na istoku Ukrajine

Rusi su, dakle, dobili dvije stvari koje se zapravo teško mogu kvalificirati kao "velika rasprodaja Ukrajine". Jako nategnuto bi bilo tumačenje da je temeljem ovih ustupaka Moskva postigla cilj: disfunkcionalnu federalnu Ukrajinu u kojoj će lokalne vlasti u Donbasu moći paralizirati Vladu u Kijevu.

Izmjene Ustava koje su prošle Parlament u prvom čitanju 16. jula, zapravo, još uvijek Moskvi ne daju ništa. Ovi amandmani moraju u završnom krugu dobiti dvotrećinsku podršku zastupnika, što je daleko od "gotove stvari". Naime, javno mnijenje se snažno protivi davanju autonomije na pobunjenim područjima.

Stanje je, dakle, takvo da je na sceni još uvijek pat pozicija. Ukrajina insistira na tome da Rusija najprije povuče oružje, pa se onda pregovara, a Moskva traži najprije političko rješenje.

Proputinova Izvestija piše da je ukrajinska kriza u ćorsokaku, te da bi Moskva sada trebala razmotriti pripajanje teritorija koje drže separatisti. Slično tome, nedavno je vojni analitičar Valeri Afanasjev u utjecajnom vojnom časopisu objavio članak da pobunjeni dijelovi Ukrajine trebaju biti pretvoreni u "drugu Bjelorusiju s autokratskim režimom potpuno ovisnim o Moskvi"!

Ovaj stav implicintno bi se mogao shvatiti kao prijetnja: ili anektiraj dijelove Ukrajine, ili ih pretvori u protektorat! No, mala prljava tajna leži u tome da Rusija, zapravo, ne želi ni jedno ni drugo. Ko bi, uostalom, htio da se uvali u dugove i svojim parama finansira obnovu i izgradnju devastiranih teritorija?

Istovremeno, ova mala tajna i nije više toliko skrivena. Svima koji prate zbivanja na "istočnom frontu" jasno je da Rusija želi pobunjene teritorije vratiti Ukrajini, kako bi zauvijek tamo imala svog trojanskog konja, i zato čini sve da se nagodi upravo prema ovom scenariju.

"Sve dok je Putin u Ukrajini, on je ovisan o drugima, a ta se ovisnost može koristiti", napisao je Petr Olešćuk, ukrajinski politički analitičar.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG