Dostupni linkovi

logo-print

U očekivanju bijelog dima: U Vatikanu podjela između reformatora i "Rimljana"


Ian Austen iz Ottawe i Dan Bilefsky iz Budimpešte (New York Times), priredila Mirjana Rakela

U utorak će kardinali ući, jedan iza drugoga, u savršenom redu, u Sikstinsku kapelu, no podijeljeni u dva bloka, a omjer snaga odrediti će tko će među njima biti novi papa.

Glavna podjela je između kardinala koji rade u Vatikanu, takozvanih „Rimljana“, i reformatora, kardinala, koji žele da sljedeći papa bude osoba koja će se boriti protiv vatikanske korupcije, nedjelotvornosti i nespremnosti da dijele vlast i informacije s biskupima iz cijelog svijeta.

Ipak, frakcije u ovoj konklavi nemaju veze sa geografskim područjima. Radi se prilično neuobičajenim savezima. Tako, na primjer, „Rimljani“ podržavaju brazilsku opciju, a reformatori su za talijansku.

Ova konklava je daleko više nepredvidljiva i neizvjesna nego prošla, jer crkveni krajolik je bitno promijenjen u posljednjih osam godina. Sljedeći papa mora ujediniti crkvu koja je paralizirana skandalima. I među kardinalima, ne postoji očigledan nasljednik Benedikta XVI, čija je ostavka prošloga mjeseca uzdrmala Katoličku crkvu.

Uz sve vatikanske skandale, „Rimljani“ su svjesni da neće uspijeti podrže li jednog od svojih, tako da su spremni svoj glas dati kardinalu Odilu Pedru Schereru, nadbiskupu Sao Paula.

Kardinal Scherer je prijeklom Nijemac, ali bi njegov izbor trebao dati Rimokatoličkoj crkvi prvog papu iz Latinske Amerike.

Iako iz tog dijela svijeta dolazi oko 40 posto katolika, Katolička crkva se na tom kontinentu suočava evangelizacijom, ali i sekularizmom.

Reformatori, na čelu s Amerikancima i nekim utjecajnim Evropljanima, navodno se ujedinjuju oko talijanskog kardinala Angela Scole, nadbiskupa Milana, popularnog svećenika i izuzetnog obrazovanog teologa. Kao Talijan, on je upoznat s kulturom koja dominira vatikanskom birokracijom, ali nije njen dio.

Mnogi kardinali, međutim, kažu, da žele papu koji je izvan Italije i još bolje, izvan Evrope, te se nadaju da bi on mogao unjeti pozitivnu energiju za više od milijardu i 200 tisuća katolika.

Analitičari kažu da bi sljedeći papa mogao biti kardinal iz Argentine, Kanade, Mađarske, Meksika, Filipina ili čak Sjedinjenih Američkih Država.

Tko god to bio, njegov će zadatak biti uvjeriti kolege prelate da crkvu može izvući iz skandala iz prošlosti, pogotovo onih vezanih uz seksualno zlostavljanje djece, afere s vatikanskom bankom, i tzv. VatiLeaks epizodom u kojoj su osobni papini dokumenti ukradeni i objavljeni, otkrivajući tako gorak sukob u crkvenoj kuriji.

Posljednja konklava, održana prije osam godina, imala je jednostavniji scenarij. Postojao je jedan dominantan kandidat i bio je to njemački kardinal Joseph Ratzinger, dugogodišnji čelnik vatikanske službe za nauku i bliski suradnik prethodnog pape, Ivana Pavla II. On je bio izabran na konklavi već drugog dana, nakon samo četiri kruga glasanja, te je uzeo ime papa Benedikt XVI.

"Godine 2005, bilo je pitanje, ako ne bude Ratzinger, tko bi drugi mogao biti? Nakon toga je slijedilo pitanje, zašto ne Ratzinger?", ističe Austen Ivereigh, pisac katoličanstva iz Engleske i bivši glasnogovornik umirovljenog kardinala Cormaca Murphya-O'Connora.

Tada su bile aktualne teološke razlike, a liberalni kardinali nisu imali alternativni prijedlog kojim bi se suprostavili Ratzingeru.

"Danas postoji doktrinarna homogenost između kardinala", smatra Paolo Flores d'Arcais, urednik liberalnog talijanskog časopisa MicroMega, no "podjele su oštre između onih koji žele promjene, posebno oko problema pedofilije i vatikanske banke, i onih koji žele sačuvati „status quo“ kurije i očuvati svoju moć, premda će svi složno reći da su za promjene“.

Potencijalni kandidati

Izbor se svodi na prebrojavanja glasova, i za pobjedu treba dvotrećinska većina od 115 kardinala, što znači da novom papi treba 77 glasova.
Peći u Sikstinskoj kapeli u kojoj će biti spaljivani glasovi

Peći u Sikstinskoj kapeli u kojoj će biti spaljivani glasovi


Takozvanih kardinala „Rimljana“ koji rade u vatikanskoj birokraciji je 38, a ne dolaze samo iz Italije, već i iz drugih zemalja.

Oni su, također, podijeljeni u suparničke frakcije, mnogi crkveni stručnjaci kažu, između onih vjernih državnom tajniku, kardinalu Tarcisio Bertoneu, i dekanu Kardinalskog zbora kardinalu Angelu Sodanu. Kardinal Sodano je stariji od 80 godina i nema prava glasa, te će stoga neće biti u konklavi u Sikstinskoj kapeli. Ipak, obojica su stavili po strani međusobne razlike kad je u pitanju blokiranje kandidata koji bi trebao donjeti promjene, ističu poznavaoci prilika u Vatikanu.

Prvi put, američki kandidat mogao bi biti osoba koja bi će uspjeti prevladati tradicionalnu averziju konklave prema papi iz supersile. No, ni u tome se svi analitičari ne mogu složiti. Najvjerojatniji kandidati su: kardinal Timothy M. Dolan, nadbiskup New Yorka, poznat po svom uspješnom kontaktu s medijima, ali i evangelizacijskim vještina, dok je kardinal Sean Patrick O'Malley iz Bostona, kapucin franjevac, koji je stekao reputaciju rješavanjem skandala s pedofilijom u tri velike američke župe. Obojica su zagovornici promjena.

Gian Guido Vecchi, novinar iz Vatikana, u talijanskom listu „Corriere della Sera“ je napisao da ako i sada nije vrijeme za prvog američkog papu, "teško je zamisliti da novi poglavar Katoličke crkve može biti izabran bez, ili čak protiv njihove volje."

Neki kardinali smatraju da je prvi izbor reformatora kardinal Christoph Schönborn, nadbiskup Beča, lukav diplomat koji je studirao s Benediktom XVI. Kardinala Schönborna podržava kardinal Scola, nadbiskup Milana, ističe Carlo Marroni, vatikanski stručnjak za talijanski poslovni list Il Sole 24 Ore.

Ako ni „Rimljani“, ni reformatori, ne budu imali dovoljno glasova za izbor svojeg pape, postoje mogućnost dogovora i izbora kompromisnog kandidata.

Ime koje se spominjalo čak i prije Benediktove ostavke je kanadski kardinal Marc Ouellet. On je doktrinarni konzervativac koji je predavao filozofiju u Kolumbiji, i mogao bi imati podršku nekih latinoameričkih kardinala. No, kardinal Ouellet je proveo mnogo godina radeći u Vatikanu i na čelu je biskupskog odjela od 2010. Mogao bi biti kandidat prihvatljiv za obje strane - "Rimljane“ i reformatore.

Drugi kandidat koji privlači puno pažnje je kardinal Peter Erdo iz Mađarske. Ima 60 godina, i usprkos relativnoj mladosti, dva puta je izabran za predsjednika Evropske biskupske konferencije. On također ima bliske veze s afričkim prelatima.

Iako se oba kardinala, Ouellet i Erdo, sviđaju kolegama, teško je da bi ijedan od njih, mogao donjeti ono nešto novo, odnosno biti papa koji će razumijeti i biti povezan s ljudima.

Nitko sada ne može pouzdano reći tko će izaći iz konklave kao papa. "Danas samo Nostradamus može predviđati", piše New York Times.
XS
SM
MD
LG