Dostupni linkovi

logo-print

Turski kratkotrajni puč


Sukob pučista i civila, Istanbul, 16. juli 2016.

Sukob pučista i civila, Istanbul, 16. juli 2016.

Autor: Abbas Džavadi, regionalni urednik za Aziju na Radiju Slobodna Evropa (Preveo: Nedim Dervišbegović)

Bio je to "klasični turski" pokušaj puča: organizovan od malog dijela vojske i bez ikakve veze sa širom populacijom.

Ipak, postepeno, vladine pristalice su počele izlaziti na ulice i strateška mjesta u većim gradovima – iako ne u velikim brojevima – dok je mali broj demonstranata podržao puč.

Od petka navečer, vođe tri najveće političke stranke zastupljene u u Parlamentu nisu gubili vrijeme da osude pokušaj vojnog udara – pozivajući se na "gorka iskustva" iz prethodna četiri slučaja od kojih je najsvježiji bio onaj iz 1993. godine – i dodajući da je Vladu izabrao narod i mogu je promijeniti samo izbori – a ne državni udar".

Čak su i vodeći kritičari vlasti, a bivši saveznici, kao što je bivši predsjednik Abdulah Gul i bivši premijer Ahmet Davutoglu, podržali "ustavne i izabrane" vlasti.

Sve skupa, činilo se da su policija i druge sigurnosne agencije kao što je jedinica za brzo reagovanje Ministarstva unutrašnjih poslova predvodili kontraudar.

Privođenje pučista, Istanbul, 16. juli 2016.

Privođenje pučista, Istanbul, 16. juli 2016.

U mnogim slučajevima, obični vojnici koji su učestvovali u udaru – često mladi i naizgled bez ideje zašto im je naređeno da izađu iz kasarni – su razoružavani i odvođeni od policajaca, ponekad nakon kratkotrajne razmjene vatre.

Poslanici su se također počeli okupljati tokom noći u zgradi Parlamenta u Ankari koja je pogođena u zračnom napadu pučista, kao i mnoge druge vladine zgrade i strateška mjesta kao što su Turk Telekom i Državni radio i televizijski centar.

Radijski i televizijski kanali su ugašeni, ali članovi Vlade su se uspjeli probiti do onih koji su još uvijek emitovali program – kao što se predsjednik Redžep Tajip Erdogan obratio putem mobilnog telefona na televiziji CNN Turk – da bi ohrabrili narod da ne popusti pred pučistima.

Ubrzo su uslijedila hapšenja. Do subote ujutro, oko 1.500 članova vojnih i sigurnosnih snaga koji su bili osumnjičeni za umiješanost u pokušaj puča – uključujući pet generala i 29 pukovnika – su bili privedeni.

Erdogan, po povratku u Ankaru, najavio je ponovno uvođenje reda i kažnjavanje "izdajica".

Ponovno otvaranje istanbulskog aerodorma Ataturk i postepeni prestanak borbi obilježili su početak novog dana.

Redžep Tajip Erdogan i Fetulah Gulen

Redžep Tajip Erdogan i Fetulah Gulen

Od početka, Erdogan i njegovi zvaničnici su optužili malu pobunjeničku grupu unutar vojske i rekli da podržavaju imama Fetulaha Gulena koji je u egzilu u Sjedinjenim Državama.

Vlada njegove pristalice naziva "terorističkom grupom" koja želi svrgnuti izabrane vlasti.

Gulenove pristalice su u posljednje dvije decenije zauzele bitne funkcije u turskoj policiji, pravosuđu i obrazovnom sistemu. Podržavali su Erdogana u ranim 2000. i pomogli mu da dođe na vlast i bude reizabran.

Međutim, 2011. godine Erdogan je počistio Gulenove pristalice sa važnih pozicija u Vladi, medijima i državnim preduzećima.

Čini se, na kraju, da je puč od 15. jula pokušaj "Gulenove grupe" ali bez značajnije podrške opozicije i do subote ujutro -- manje od 12 sati nakon što je počeo -- bilo je jasno da neće uspjeti.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG