Dostupni linkovi

Svi da stegnu kaiš, osim političkih stranaka


Lazar Krstić
Lazar Krstić
Štednja ili propast! Tom porukom gradjane Srbije doslovno zasipa ministar finansija Lazar Krstić. Da se kaiš mora još neko vreme stezati građani su prihvatili, pa su bez roptanja pristali na takozvani solidarni porez na zarade u javnom sektoru, kao i na to da plate i penzije ne mogu u punoj meri pratiti rast potrošačkih cena jer novca za to nema dovoljno. Prihvatili su to, međutim, očekujući fer-plej raspodelu štednje koja, naravno, ne podrazumeva da oni smanjuju svoj već ubogo niski standard a da drugi politički subjekti iz njihovih džepova uzimaju još više. Sasvim očekivano, oni koji neće živeti u duhu štednje jesu političke partije.

Prema predlogu budŽeta za 2014. godinu političke stranke će za finansiranje redovnog rada dobiti oko 63 miliona dinara više nego ove godine. A ni na putovanjima činovnika se iduće godine neće štedeti, uprkos izlivu besa vicepremijera Aleksandra Vučića povodom troškova te vrste.

Više od 40 miliona evra će otići na prevoz, hotele i dnevnice, pa je teško poverovati da će se razne skupštinske i druge slavice odreći putovanja specijalnim vladinim avionima, dok, recimo, baronica Catherine Ashton, šefica evropske diplomatije, obavljajući svoje dužnosti leti regularnim komercijalnim letovima.

Mada su se oko drugih stavki Predloga zakona o budžetu lomila koplja u parlamentu, nijedna partija nije imala ništa protiv toga da iz sve gladnijih usta građana uzme još veći zalogaj.

Veroljub Arsić, zamenik šefa poslaničke grupe Srpske napredne stranke u Skupštini Srbije, ovo povećanje budžetskog kolača objašnjava aktuelnim zakonom o finansiranju političkih aktivnosti.

„U opredeljivanju sredstava političkim strankama za finansiranje političkih aktivnosti ministarstvo finansija je vezano aktuelnim zakonom o finansiranju političkih aktivnosti iz 2010. godine, prema kojem je ukupan iznos koji se odvaja za parlamentarne političke stranke 0,15% od rashodne strane budžeta Republike Srbije. I to je razlog što je taj iznos u ovom trenutku veći“, napominje Arsić.

Upitan ne bi li i pored takvog zakona političke partije trebalo da pokažu solidarnost sa građanima i da i same ponude da stegnu kaiš, Arsić odgovara da čak i takve inicijative postojeći zakon ne dopušta i da SNS mogao formulisati inicijativu da se on promeni:

„Po tom tom zakonu, jako spornom zakonu koji treba da se izmeni, političkim strankama nije stavljena na raspolaganje mogućnost da vrate sredstva u budžet Republike Srbije, niti mogu da se bave humanitarnim aktivnostima. Dakle, sredstva su zakonom isključivo predviđena za finansiranje političkih aktivnosti stranaka i ni za šta drugo. Postoji jedna inicijativa u okviru Srpske napredne stranke da se kao osnovica za obračun odvajanja sredstava za finansiranje političkih stranaka više ne primenjuje rashodna već prihodna strana budžeta, uzimajući pri tom u obzir samo realne prihode koje država ostvari, i ja očekujem da se to možda uskoro i formuliše u izmenama i dopunama zakona o finansiranju političkih aktivnosti. Ali, za sad je zakon takav, po meni nije najbolji, na to smo mi i opominjali kad se donosio, ali nije bilo sluha da se to izmeni“, kaže Veroljub Arsić.

Veći novac koji će političke partije dobijaju iduće godine objašnjava se aktuelnim zakonom koji reguliše tu materiju, smatra i Dragan Dobrašinović iz Koalicije za nadzor javnih finansija. On dodaje da to po sebi ne bi trebalo da bude problem da političke partije takve kakve jesu nisu problem:

„Prvo, način njihovog finansiranja potpuno je nejasan i netransparentan u jednom delu, a to je onaj deo koji nije budžetski, a sa druge strane, kada su u pitanju budžetska sredstva, mi ne dobijamo realne izveštaje o tome na koji se način ta sredstva koriste. Onda se, naravno, postavlja opravdano pitanje svrsishodnosti takvog načina finansiranja političkih stranaka. Ja lično smatram da stranke treba finansirati iz budžeta, ali isto tako smatram da kontrola mora biti daleko ozbiljnija i da svaki dinar koji građani ove zemlje ulože u rad političkih stranaka mora biti opravdan od strane tih subjekata“, ocenjuje Dobrašinović.

Povećavanje sredstava za sopstveno finansiranje bezobzirna je mera političkih partija koje uopšte ne osećaju duh vremena u kojem živimo, ocenjuje za Radio Slobodna Evropa Vladimir Goati, čelnik „Transparentnosti Srbija“. On podseća da su stranke 2011. godine same sebi već udvostručile finansijska sredstva iz budžeta. Ona su kasnije nešto smanjena, ali su još uvek viša nego što su bila, da bi se sada još više zahvatilo. Goati ukazuje na još jedan latentan efekat koji se i ne vidi dovoljno:

„Dok toliko otimaju, na zakonit način, doduše, od države, partijska rukovodstva su potpuno nezainteresovana za članstvo. To je, inače, jedna evropska tendencija - da partije postaju praktično državne organizacije, a nekad su bile isključivo privatne organizacije i da one postoje samo na nivou rukovodstva, dok im je članstvo potpuni teret i gubitak vremena. Mi idemo strogo i oštro ka tom principu. I, što je vrlo zanimljivo, niko se čak nije ni bunio, od ljudi iz nauke do ljudi iz politike. Mislim da je to skandalozno“, ocenjuje Goati.

Ovakvoj bezobzirnosti političkih stranaka u odnosu na muke građana i društva Goati je odavno dao adekvatno ime:

"Partijska rukovodstva bez obzira na tegobe građana u ovom momentu uzimaju konkretne pare od građana da bi završavali poslove i davali uhleblja svojim klijentima. Taj stepen dominacije partije ja sam nazvao partitokratija i partitodespotija“, rekao je Goati.
XS
SM
MD
LG