Slučaj Timošenko: Politički nogomet u središtu prvenstva

Rikard Jozwiak i Daisy Sindeler (priredila: Mirjana Rakela)

Nije prvi put da je Julija Timošenko "stala“ između Ukrajine i Evrope. Pozivi visokih dužnosnika Unije da se bojkotira dio prvenstva koji se održava u Ukrajini možda je najjasniji primjer koliko je visoka cijena koju plaća Kijev zbog kontroverznog suđenja karizmatičnoj bivšoj premijerki. No, da li raste zamor od slučaja Timošenko?

Aleksandar Ulanovič je gotovo idealna vrsta građanina koji je nekada bio uz Juliju Timošenko.

Mali poduzetnik sa besprijekornim znanjem engleskog, njemačkog i poljskog jezika. Ulanovič je bio među tisućama onih koji su se pridružili Narandžastoj revoluciji koja se „događala“ na Trgu nezavisnosti u Kijevu 2004.

Ovih dana priprema svoj lanac restorana brze prehrane u nadi da će mu poslovanje porasti tokom nogometnog prvenstva koje počinje 8.juna.

Čak je i svoj dom u glavnom gradu otvorio za dolazak navijača iz Švicarske, pa je u njihovu čast priredio i roštilj.

Jedno, ipak, ne radi. Ne podržava Juliju Timošenko.

„Ona i Viktor Juščenko su imali odličnu, povijesnu, šansu da promijene prilike u zemlji. Imali su veliku podršku naroda, kao i inozemstva. I ništa nisu učinili. Izdali su milijune onih koji su glasali za njih i koji su bili na prosvjedima zbog njih. Više krivim Juščenka i Timošenko, nego aktualnog predsjednika Viktora Janukoviča“, kazao je on.

Timošenko koja je zajedno s Juščenkom predstavljala nadu u demokratske promjene, više nema snage da inspirira neku novu revoluciju.

Ipak, žena koja je dva puta bila premijerka, 2005., i od 2007., do 2010., i dalje je jedna od najutjecajnijih figura u Ukrajini, pa čak i iz ćelije u Kharkovu, gradiću na istoku Ukrajine gdje služi sedmogodišnju zatvorsku kaznu.

Osuđena je zbog navodnog prekoračenja ovlasti i po Ukrajinu nepovoljnog sporazuma s Rusijom o uvozu plina.

Presuda se smatra pokušajem njenog rivala, predsjednika Viktora Janukoviča da je prislili na šutnju.

I mnogi njeni suradnici su izloženi sličnim pritiscima, poput bivšeg ministra unutarnjih poslova Jurija Lutsenka, koji izdržava četvorogodišnju kaznu zbog navodne pronevjere i zlouporebe funkcije.

Pedesetjednogodišnjoj Timošenko raste ugled, posebno zbog odnosa zatvorskih vlasti prema njenom zdravlju zbog čega je i štrajkala glađu. Velika većina ljudi je vidi kao pravu mučenicu.

Moral i profesija

Ipak, Timošenko je daleko od toga da je političko nevinašce. Mnogi vjeruju da se prije Narandžaste revolucije okoristila dok je bila na čelu Energetskog sistema preprodavajući ruski plin čime je stekla milijune.

Taj dio njene prošlosti otvara pitanje da li se EU ponaša mudro dajući joj podršku u aktualnom slučaju. Švedski ambasador u EU Dug Hurtelius, naglašava, međutim, da je za Bruxelles glavno pitanje – poštovanje zakona i ništa drugo.

„Nije pitanje njena prošlost, ili što je učinila ili nije uradila u prošlosti. Pitanje je da li u Ukrajini postoji vladavina zakona. Ne radi se ovdje samo o slučaju Timošenko, tu je i slučaj Lutsenko i mnogi drugi“, ističe bruxelleski diplomat.

Ogorčenje zbog zatvaranja Timošenko gotovo je koštalo Ukrajinu odnosa s Evropom.

Bruxelles je odgodio potpisivanje trgovinskog sporazuma s Kijevom dok ne unaprijedi pravosudni sistem. Evropski lideri odbili su sudjelovati na samitu na Jalti, pa je skup otkazan.

Veliki broj visoko rangiranih evropskih dužnosnika, uključujući i kompletnu francusku vladu, poručili su da će bojkotirati utakmice Evropskog nogometnog prvenstva u Ukrajini zbog Timošenko.

EU kao blok čini se ipak ne snalazi se najbolje u tome kako se ponašati prema Ukrajini.

Olga Shumlo-Tapiola iz zaklade Carnegie u Bruxellesu smatra da je Kijev do sada više puta testirao strpljenje Unije, od političkog razlaza Timošenko i Juščenka što je dovelo do sloma vrijednosti Narandžaste revolucije, pa do demokratskog nazadovanja pod predsjednikom Janukovičem.

„Unija je umorna od Ukrajine, njenog vodstva i njihovog djelovanja u posljednje dvije godine. Evropa očekuje da se situacija riješi sama po sebi. Neće mnogo učiniti kako bi pomogli“, smatra ova analitičarka.

No, nisu svi „umorni“ od Timošenko. Očekuje se da bi na predstojećim parlamentarnim izborima u oktobru, njena opozicijska Domovinska stranka, mogla čak i pobijediti, zahvaljujući sudskom procesu i zatvoru njihove liderice.

Neki se nadaju da bi se i sama Julija mogla vratiti na političku scenu. Jedna od takvih je Irina Toldina, 31-godišnja pravnica koja sa suprugom i petogodišnjim sinom živi u Kharkovu, samo nekoliko blokova od bolnice u koju je bivša premijerka iz zatvora premještena zbog problema s kičmom.

Toldina kaže da je život za vrijeme premijerke Timošenko bio daleko bolji, kako u pogledu osobnih sloboda, tako i poslovne klime.

„ Ja sam pravnica i kada sam vidjela to suđenje, bilo mi je kao profesionalcu jasno da se tu ne radi o procesu. Prekršene su sve peofesionalne norme, zakon uopće nije poštovan. Zato, i sa moralnog i profesionalnog stajališta, ja cijenim i moram poštovati Juliju Timošenko“, zaključuje pravnica Irina Toldina.