Dostupni linkovi

logo-print

Leković: Pritisak na novinare postao trend


Saša Leković

Saša Leković

Predsjednik Hrvatskog novinarskog društva (HND) Saša Leković ovako u najkraćem opisuje sebe: "Spletom nesretnih i nikada razjašnjenih okolnosti nisam se rodio u New Orleansu, pa tako nisam niti postao basist i pjevač nekog 'no name' blues benda koji 'praši' u lokalnim klubovima. Čak nisam ni odatle gdje se na kraju jesam rodio jer u Daruvaru, mjestu u Zapadnoj Slavoniji u kojem su živjeli moji roditelji, nije bilo rodilišta (niti će ga ikada biti), pa mi u osobnoj piše da sam rođen u Pakracu. Ali, ja nikome ne vjerujem na riječ.

Sa petnaest sam počeo raditi kao 'novinar' i DJ na lokalnom radiju i u mjesnom 'disko klubu' u koji se subotama uvečer pretvarala soba u kojoj su, inače, stajali stolovi za stolni tenis. Praznicima 'disko' je postajala dvorana za tjelesni Sportskog društva 'Partizan'. Kad mi je bilo 20, novinar u meni je prevladao DJ-a i nesuđenog pjevača bluesa, a sa 24 ih je potpuno porazio. Da, poput klubova liječenih alkoholičara, postoje i klubovi liječenih novinara - nikada se ne bih tamo pojavio. Naime, ja sam beznadežan slučaj."

Subota, 20. lipnja

Navodno je subota za normalne ljude neradni dan. Meni, uglavnom, nije već 36 godina od kada sam se počeo profesionalno baviti novinarstvom, a prije dva mjeseca, kada sam izabran za predsjednika Hrvatskog novinarskog društva, nestala je i najmanja teoretska šansa da će mi subota (a i nedjelja) ikada biti slobodni dani.

Broj od najmanje stotinjak e-mailova dnevno sada se udvostručio kao i broj telefonskih i skype razgovora. Srećom (ili na nesreću, tko li će to više znati) niti jedan od nekoliko mobilnih telefona, ionako, nisam nikada isključivao a bioritam mi je odavno usklađen sa mojom Endži (ona bi, navodno, trebala biti pas, ali meni je mnogo više, sa onim svojim ljudskim očima i blagom naravi). Znači, zaspim kad me umor slomi, ali san ne traje dugo jer mi iz podsvijesti "dotrči" neka nova ideja ili se prisjetim nečega što sam zaboravio a hitno moram napraviti.

Dakle, subota... U vremenu kada su tiskani mediji suočeni sa brojnim poteškoćama, a nemali broj ih se čak i gasi pojava novih novina u hrvatskom medijskom prostoru značajna je vijest. Danas se na kioscima pojavio prvi broj "Telegrama". Po formatu i podjelom na odvojene sekcije podsjeća na neke od svjetski poznatih dnevnika no izlazit će samo subotom. To je novi proizvod ekipe koja je morala otići iz "Jutarnjeg lista" nakon što je bivše EPH carstvo Ninoslava Pavića preuzeo Marijan Hanžeković. Web portal "Telegram" na tržištu je već neko vrijeme, a tiskano tjedno izdanje je proširenje aktivnosti.

Mnogi zovu, potaknuti pojavom "Telegrama" na kioscima i pitaju da li je točno da će Pavić kupiti "Novi list", što je jedna od priča koja kola otkako se ovaj riječki dnevnik našao u financijskim problemima koji su ga doveli i do predstečajne nagodbe, hrvatske umotvorine koja kao ideja da se pomogne posrnulim poduzećima izgleda dobro, ali u praksi se pokazala kao mogućnost za bezbrojne malverzacije. Pavić je tako izgubio EPH, ali, čini se, da neće na isti način dobiti "Novi list". No, nikad ne reci nikad.

Stiže mi informacija o novim otkazima novinarima. Četvero kolega otpušteno je nakon što je propao "Goal.com", jedan od brojnih web projekata Styrije koji su pokrenuti u posljednje vrijeme ne bi li se nadoknadio značajan pad prihoda od mainstream medija. Razgovaram sa otpuštenim kolegama da saznam sve pojedinosti i zaključim može li im HND ikako pomoći.

Dajem nekoliko intervjua kolegama zainteresiranima za aktivnosti HND-a koje su u ova dva mjeseca brojnije i odlučnije nego što je to itko očekivao. Obavljam bezbroj aktualnih poslova, a kada pokušavam napraviti po tko zna koji puta suženu listu najvažnijih prioriteta ispada da ih na današnjem popisu ima bar za tri dana manijačkog rintanja. Ovo je rudarski posao u ratnim uvjetima.

Boris Dežulović

Boris Dežulović

Vijest koja je najviše odjeknula, svakako, je otvoreno pismo kolege Borisa Dežulovića vlasniku i Upravi EPH kojim daje otkaz u toj kompaniji zbog odluke da mu bude otkazana suradnja u dnevnom listu "Slobodnoj Dalmaciji" i zbog službenoga obrazloženja toga otkazivanja. Najkraće, kolegi je suradnja otkazana nakon što je izdavač dobio pravomoćnu sudsku odluku da mora isplatiti odštetu zbog uvrede osobama koje je Dežulović spominjao u kolumni objavljenoj prije tri godine.

Na besmislenost i licemjerje te odluke upozorio je priopćenjem i HND, a jučer je delegacija HND-a razgovarala, između ostaloga, i o toj temi sa vlasnikom i Upravom EPH. Svatko je ostao na svojim pozicijama. Danas me Borino otvoreno pismo zateklo kao i ostale koji su ga čitali, iako, realno, od njega se i nije moglo očekivati ništa drugo nego da ostane dosljedan do kraja. I da čak i od otkaza napravi sjajan novinarski tekst.

Nisam stigao provjeravati vijesti koje nemaju veze sa medijima i novinarstvom, ali me ipak nije "promašila" ona o tragediji u Grazu gdje se, čini se, poremećeni vozač najprije zaletio autom u pješake, a potom i izbo nekolicinu. Rezultat: nekoliko mrtvih i još više ozlijeđenih. Strašan način da netko završi život. I loša vijest za kraj dana.

Nedjelja, 21. lipnja

Nekako se pogodilo da sam u posljednjih nekoliko mjeseci bio sigurno na desetak putovanja u gotovo isto toliko zemalja, uvijek avionom. Danas sam krenuo autom prema Trstu, gdje će sutra biti održan sastanak žirija koji već tradicionalno dodjeljuje nagrade za istraživačko novinarstvo novinarima iz jugoistočne Europe. Organizatori su CEI i SEEMO pa se jedne godine žiri sastaje u Beču, a slijedeće u Trstu.

Iako autom ponekad prevalim i do 40.000 kilometara godišnje još uvijek uživam u vožnji koja me odmara čak i kada sam najumorniji. Tada, možda, čak i više nego inače. Odlučio sam, stoga, danas uzeti godišnji odmor pa sam krenuo već ujutro na put od Zagreba do Trsta koji je kraći od 300 kilometara iako u Trstu trebam biti sutra u podne.

Ali, kad vozim kroz Istru ni tri dana mi nisu dovoljna da opet, makar i po stoti put, uživam u toj ljepoti. Osvježenje u Humu, najmanjem gradu na svijetu, dopunjeno je utiskom da tamo uopće ne dolaze domaći turisti nego jedino stranci. Konobarica u lokalnoj konobi objašnjava mi da me dojam ne vara. Domaćih je vrlo malo. Neki nemaju dovoljno niti da bi došli do Huma, a nekima je važnije jurcati do vikendica na moru - ako uopće znaju gdje je Hum.

Nedugo potom... Rovinj. Dok stojim pred crkvom Svete Eufemije i uživam u rovinjskom zaljevu s lijeve strane i pučini ispred sebe smišljam za Rovinj turistički slogan koji nikada to stvarno neće biti, ali ja taj dragulj ne znam bolje opisati nego: "Ljepotan, dovoljno velik a dovoljno malen."

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

U Trst stižem uvečer i koliko god da sam umoran, a posao čeka ne mogu a da ne prošećem gradom i ne pojedem laganu talijansku večeru u restorančiću uz Grande Canale. Mislim, vjerovao sam da će večera biti lagana, ali kad vam donesu tanjur prepun crnog rižota sa morskim plodovima svaka iluzija prestaje. Naravno, bilo je slasno.

Kad pomislim da je ovaj toponim godinama za stanovnike bivše SFRJ bio kaotična tržnica Ponte Rosso sa svim onim drugorazrednim trivijalijama koje su nama izgledale kao dokaz da smo i mi bar nakratko bili "na Zapadu" - počnem se smijati, a zapravo nije smiješno.

A sada... u hotel pa natrag za lap top. Godišnji je završen. Ako se nešto važno danas dogodilo u zemlji i svijetu do mene nije doprlo. Začudo, čak ni telefoni nisu zvonili onoliko često koliko to inače čine.

Ponedjeljak, 22. lipnja

Rano ujutro od spremačice u hotelu, prve osobe koju sam vidio, pokušavam saznati gdje mogu preparkirati auto koji sam sinoć ostavio nedaleko hotela. U osam sati počinje naplata parkinga, a znam da ovi hotelčići u uskim ulicama koje su pješačke zone, obično imaju ili svoje garaže u nekoj drugoj ulici ili popust za svoje goste na nekom od javnih parkirališta.

Žena se trudi pomoći, ali ne razumije engleski a moj polu-elementarni talijanski pomoću kojega uspijevam naručiti večeru nije dovoljan da saznam gdje ostaviti auto a da ga ne odnese pauk ili da ne platim 30 eura za nekoliko sati. Na kraju se ispostavi da, zapravo, razgovaram sa Snježom iz Majdanpeka. Nakon tog otkrića problem parkiranja prestao je biti problem u slijedećih pola minute.

U Hrvatskoj se danas obilježava Dan antifašističke borbe, ali mnogi to čine s figom u džepu. Sjetih se snimke sa Youtubea od prije nekoliko godina na kojoj je svećenik iz Đenove Andrea Gallo nakon mise poveo čuvenu partizansku pjesmu "Bella Ciao" a pridružili su mu se razdragani vjernici. Don Andrea je pomagao najpotrebitijima i podržavao najranjivije društvene skupine. Umro je, na žalost, 22. svibnja 2013. godine. Taj bi dan trebalo proglasiti za Dan žalosti - od danas pa zauvijek.

Žiri je posao odradio brzo i efikasno jer smo svi već ranije pomno pregledali sve prijave. Vjerujem da smo i ovaj puta donijeli najpošteniju odluku utemeljenu na profesionalnim kriterijima.

U Zagreb se vraćam gotovo bez stajanja. Vrijeme se pokvarilo pa kako je propao plan da se usput okupam, vozim kroz središte Istre, pa kroz tunel Učka. Povratak je četiri puta brži nego odlazak.

Vijest dana je masovan odlazak mladih iz Hrvatske na rad u Njemačku nakon što je ta zemlja ukinula ograničenja zapošljavanja hrvatskih državljana. Tek poneki medij objavio je kako je u Indiji više od stotinu ljudi umrlo od patvorenog alkohola.

Utorak, 23. lipnja

Zbog učestalih pritisaka na novinare, koji uključuju otkaze, prijetnje pa i premlaćivanja HND danas organizira press konferenciju jer smo zaključili da priopćenja, koja smo izdali o konkretnim slučajevima, nisu dovoljna. U pitanju je trend koji prijeti da će biti sve jači i opasniji.

Odluka da se konferencija organizira u velikoj dvorani Hrvatskog novinarskog doma pokazala se ispravnom. Došlo je mnogo novinara, tu je i nekoliko TV kamera. Konferenciju započinjem slavnim aforizmom Jerzyja Leca "Prozor u svijet je najlakše zatvoriti novinama".

Ilustrativna fotografija

Ilustrativna fotografija

Uvodno podsjećam na sve slučajeve napada na novinare i profesiju u posljednja dva mjeseca, te opisujem taj opasan trend koji koincidira sa neproglašenim, ali započetom kampanjom za parlamentarne izbore. No, ističem kako rušenje integriteta novinara i novinarstva nije počelo sada nego traje već godinama.

Oni koji bi najradije "prozor u svijet zatvorili novinama" očito su se, međutim, prevarili ne računajući, između ostaloga, na to da će HND raditi svoj posao. Novo vodstvo HND-a im je, čini se, "prošlo ispod radara".

Stoga je "sanacija štete" uključila čak i pisma međunarodnim novinarskim organizacijama u kojima se pokušava oblatiti mene kao novog predsjednika HND-a time i HND. No, upravo ono za što me optužuju anonimni "zabrinuti građani i novinari", čine oni sami. Lažu i podmeću. Čak mi je stiglo i pismo sa prijetnjom smrću, anonimno - naravno. Činjenica da sam slobodni novinar koji nema iznad sebe niti urednika, niti vlasnika i kojega se ne može uplašiti niti ucijeniti egzistencijom mnoge je uzrujala.

No, Željko Peratović i Domagoj Margetić su prošli mnogo gore. Pretučeni su. Njih, kao i druge novinare koji su bili žrtve prijetnji i napada pozvali smo da govore na ovoj konferenciji za novinare. Neki su došli i govorili a neki su odlučili ne doći ili nisu mogli doći. Nitko od onih koji su javljali o pritiscima ali su željeli ostati anonimni - nije smogao snage javno reći što im se događa.

Meni je ova konferencija, naravno, bila vijest dana. U većini hrvatskih medija vijest dana bila je da je Mađarska jednostrano suspendirala europska pravila o azilu i prihvatu izbjeglica odlučivši podići zid na granici sa Srbijom. Nije trebalo dugo da se zidovi ponovo grade. I to kao sanitarni kordon pred izbjeglicama, koju neki očito doživljavaju "kugom" današnjice. Šteta što više nema don Andree. On bi već znao kako bi im odgovorio.

Srijeda, 24. lipnja

"Ludnica" u uredu. Dogovoreni sastanci, "padobranci" koje je muka natjerala... Kolegica kojoj objavljuju tekstove ali ih ne plaćaju. Upućujem je na odvjetnicu koja će joj dati besplatan savjet kako da pokuša, ipak, doći do zarađenog novca bez kojega ne zna što će. Kolega koji je ostao bez posla prije nekoliko godina. Još uvijek je u stvaralačkoj snazi, ali nitko ne zapošljava danas niti mnogo mlađe od njega. Živi u kućici bez vode i struje i preživljava od sakupljanja i prodaje plastičnih boca. Objašnjavam mu kako da zatraži bespovratno jednokratnu novčanu pomoć iz HND-ovog Fonda solidarnosti. Nije mnogo ali je, na žalost, jedino što može dobiti.

Radni ručak kod francuske veleposlanice. Već je nekoliko veleposlanika pokazalo zanimanje za razgovor o stanju u hrvatskim medijima. Iz razgovora je jasno da su dobro informirani, ali žele čuti i što misli novi predsjednik HND-a i kako HND namjerava djelovati. Na kraju razgovora veleposlanici dajem knjigu "Media Integrity Matters" (Značaj medijskog integriteta) u kojoj su rezultati najopsežnijeg istraživanja o stanju u hrvatskim medijima i novinarstvu.

Ne znam što je bila vijest dana u medijima. Nisam stigao čitati, gledati niti slušati medije, a press cliping koji mi stiže elektroničkom poštom stići ću vidjeti tek sutra. Možda.

Četvrtak, 25. lipnja

Danas je u Hrvatskoj Dan državnosti. Neradni dan je prilika da završavam poslove koji su čekali zbog obilja hitnih intervencija. Počastio sam Endži i sebe dugom šetnjom na Bundeku. Pozornica uz jezero za večerašnji praznični koncert već je pripremljena.

Kolinda Grabar - Kitarović, predsjednica Hrvatske

Kolinda Grabar - Kitarović, predsjednica Hrvatske

Nisam među oko 800 uzvanika koji su pozvani na prijem kod predsjednice Republike koji će se održati danas poslije podne. Moj ego nema problem s tim, ali je nepozivanje predsjednika HND-a na prijem kod predsjednice Republike povodom Dana državnosti vrlo jasna poruka organizaciji koja okuplja oko 2.500 novinara, odnosno otprilike svakog drugoga koji je zaposlen ili surađuje u hrvatskim medijima.

Meni je to vijest dana.

Petak, 26. lipnja

Poslani su pozivi za predstavljanje Centra za zaštitu slobode izražavanja, projekta HND-a koji okuplja dvadesetak odvjetnika i drugih pravnika, profesora prava te medijskih stručnjaka. Predstavljanje će biti 2. srpnja a Centar... će se baviti savjetovanjem članova HND-a u hitnim slučajevima, besplatnim zastupanjem na sudu u slučaju tužbi zbog novinarskih uradaka, analizom sudskih slučajeva povezanih sa medijima, edukacijom iz oblasti medijskog prava...

U samo nekoliko sati nakon slanja poziva, među potvrdama dolaska su i one iz nekoliko veleposlanstava, a podršku pružaju i Međunarodna federacija novinara, SEEMO i medijski odjel OSCE-a. Njihovi će predstavnici doći na predstavljanje Centra... ili će poslati video poruke podrške.

Meni je ovo vijest godine.

Sjedam u auto i opet krećem ka Istri. Ovaj puta cilj je - Grožnjan. Ogranak zdravstvenih novinara HND-a ondje organizira tematsko konferenciju sa radionicama, a prisustvovat ću i sastanku Ogranka... na kojem će se razgovarati o planovima do kraja godine.

Nakon toga produžit ću do Šibenika gdje se obilježava druga godišnjica HND-ovog press centra. Otvoren je uz pomoć lokalne uprave, a uz članove HND-a koriste ga i drugi novinari te svi kojima može biti koristan. Na primjer, trenutno je u funkciji Festivala djeteta.

U nedjelju se vraćam u Zagreb gdje me već čeka hrpa posla. Nadam se da ću usput uspjeti bar nakratko posjetiti kćer i unuka koji žive otprilike na pola puta između Šibenika i Zagreba.

Kada sam, prije gotovo tri mjeseca, posljednji puta vidio Luku bio je niži od mene samo nekoliko centimetara a već tada je nosio cipele broj veće nego djed. U međuvremenu je proslavio 14. rođendan i, možda, me je već prerastao.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG