Pišu: Sjeverne.Realnosti Radija Slobodna Evropa
U ljeto 2022. plaćenička grupa Wagner, na čelu sa Jevgenijem Prigožinom, koji je nastradao u sumnjivoj avionskoj nesreći u avgustu, dva mjeseca nakon što je predvodio kratku pobunu protiv ruske vojske, počela je sa regrutovanjem osuđenika u ruskim zatvorima za odlazak na ratište u Ukrajini.
Za nekoliko sedmica, poslali su desetine hiljada zatvorenika u neke od najkrvavijih borbi na ratištima, naročito u regiji oko grada na istoku Ukrajine, Bahmuta. Zatvorenicima koji su preživjeli šest mjeseci na frontu obećano je da će ih amnestirati predsjednik Vladimir Putin i da će dobiti priliku da se vrate u Rusiju, piše redakcija Radija Slobodna Evropa (RSE) na engleskom jeziku.
Olga Romanova, novinarka i aktivistkinja koja od 2008. vodi organizaciju za prava zatvorenika, Rusija iza rešetaka, rekla je za Radio Slobodna Evropa (RSE) da je ova eksploatacija zatvorenika nastavak "staljinističkog mentaliteta" koji i dalje dominira nereformisanim zatvorskim sistemom pod Putinom.
Uloga zatvora pomaže agresiju Moskve na Ukrajinu, što je jedan način, navodi Romanova, rekavši kako zastarjeli sistem odgovara Putinovim političkim potrebama, uprkos brojnim otkrićima užasne torture i zlostavljanja zatvorenika posljednjih godina.
Ruska vlada je u maju 2020. organizaciju Rusija iza rešetaka označila kao 'stranog agenta'. Romanova je govorila za Sjeverne.Realnosti RSE iz egzila u Njemačkoj.
RSE: Tokom proteklih pet godina desili su se brojni skandali u kojima se navodi zlostavljanje i tortura u ruskim zatvorima. Čuvari i zatvorsko osoblje čak su osuđivani za zloporabu ovlašćenja. Zašto nije došlo do sistemske reforme zatvora?
Olga Romanova: U 2018. izbio je prvi veliki skandal u vezi s mučenjem u Jaroslavskoj regiji. Jedan od naših saradnika objavio je snimak mučenja. Dogodio se skandal. Otprilike u to vrijeme, predsjednica Savjeta Federacije (gornjeg doma ruskog parlamenta) Valentina Matvijenko stala je za govornicu i održala vrlo human govor. Dala je kratki sažetak koncepta zatvorske reforme koji smo zagovarali. Nismo mogli vjerovati svojim ušima: Stvarno je počelo!
Ali, onda je Putin održao jedan vrlo strog govor u kojem je rekao da je naš zatvorski sistem najbolji na svijetu i nemojte da se usudite da ga dirate. Dalje ruke od zatvora!
Bila sam veoma iznenađena. Zašto? Zar nije pravo vrijeme za reformu? Bilo bi jeftino i jednostavno. Pored toga, on bi ispao heroj.
Onda je došlo do još nekoliko skandala. Putinovi posljednji komentari o zatvorima bili su u vrijeme kada je Kalašnjikov otpušten (Aleksandr Kalapnjikov, šef federalne zatvorske službe). Ali, Putin je još jednom rekao da ništa ne treba da se mijenja i da je sve u savršenom redu.
RSE: Zašto bi se Putin protivio reformi i pored užasavajućih otkrića?
Romanova: To je bilo u novembru 2021., samo tri mjeseca prije invazije na Ukrajinu. Nisam mogla da razumijem zašto je on sklon da podržava taj potpuno nepodnošljivi teret zatvora koji je za sobom vukao cijelu zemlju. Jednostavno nisam mogla da razumijem.
A onda se pojavio Prigožin, i pomislila sam, dovraga, to je sjajno – u negativnom smislu. On je bio zli genije koji je zahvatio iz nepresušnog izvora plaćenika. Nepresušnog jer su ruski zatvori jedno od najgorih mjesta na svijetu. Ljudi očajnički žele da se izbave odatle. Spremni su da odu u rat samo da bi izašli iz zatvora. I upravo to se desilo.
Takođe je imalo ogroman psihološki efekat. Sve dok je Prigožin prikupljao zatvorenike za borbu, nisu morali da diraju naše "civilne momke". Prigožin je počeo sa regrutacijom zatvorenika u junu (2022.), a oni nisu objavili mobilizaciju do septembra dok nisu bili potpuno integrisani sa ministarstvom odbrane.
Putin je krenuo upravo Staljinovim putem upotrebe viška - neželjene populacije.
Zatvorska reforma govori i tome kako reformisati zatvorenike, kako ih naučiti korisnim zanimanjima kao što su moler ili tapetar. Ali zašto? Oni jednostavno mogu biti uništeni i završili smo sa njima. Kriminal ne raste, samo ih gurnite u mašinu za mljevenje mesa. Nikome nije stalo do njih.
Nekih 22.000 do 25.000 zatvorenika koje je oslobodio Prigožin i poslao ih u Rusiju nikada nisu trebali da se vrate. Vratili su se samo zato što se Wagner prije vremena povukao iz Bahmuta. Da se Prigožin nije posvađao sa (ministrom odbrane) Sergejem Šojguom, on bi nastavio da se bori dok ih ne bi sve sahranio. Niko nije očekivao da će se bilo ko od njih vratiti.
Ali, način na koji ih je Prigožin iz zatvora uzeo pod svoje, bez ikakvog zakonskog opravdanja i način na koji je Putin potpisao tajne ukaze o amnestiji govori mi da su taj plan smislili mnogo prije nego što su ga proveli. Putin je znao da postoji rezervoar za koji niko ne mari; zato nije vidio potrebu za reformom zatvora. Samo bi bili ubijeni. Otišli bi da se bore i poginuli bi radije nego da ih čuvari siluju metlom u zatvoru. Na frontu to ne rade.
RSE: Da li to znači da se Putin pripremao za rat od početka? Konačno, niko ga nije sprječavao da reformiše zatvore tokom njegovog prvog predsjedničkog mandata.
Romanova: To je istina. Ili tokom njegovog drugog mandata. Ili čak 2018. Matvijevko nije neka učenica, već iskusna političarka. Ona je predlagala reforme.
RSE: Ako je regrutacija u zatvorima bila tako jasna manifestacija nebrige za ljudske živote, zašto su onda sami zatvorenici to prihvatili?
Romanova: Nikada nisam čula da neki zatvorenik želi novac. Ovo je nešto što zanima njihove porodice ili obične plaćenike. Isprva, glavni motiv za zatvorenike bio je da dobiju slobodu i priliku da počnu iz početka, okrenu novi list, amnestija, da povrate 10 ili 20 godina života. Ukratko, da povrate svoje živote. To je igra ruskog ruleta sa najvišim ulogom.
Ali, možda je najveća motivacija, a čula sam to sotinu puta i na to nema odgovora, to da "Potreban sam tamo". Oni govore nešto kao "Sjediću ovdje još dvije godine i šta onda? Nemam kuću i neću je steći. Nemam porodicu. Nemam posao i neću ga dobiti. Za godinu dana, ili ću se ubiti od alkohola ili ću overdozirati od heroina. Ili ću se vratiti u zatvor, a ne želim da ponovo to prolazim. Nikome napolju nisam potreban".
Nema uslovne kazne. Nema programa reintegracije. Rusija ih nikada nije imala. Za bivše zatvorenika jednostavno nema mjesta u društvu. Tačka. I oni koji ih vrbuju to znaju. Stvaraju lažan osjećaj porodice, vojničkog bratstva, drugarstva. Ovi momci nikada u životu nisu čuli da su nekome potrebni. I spremni su da daju život samo da jednom to čuju.
RSE: Da li broj ljudi koji su osuđeni po političkim osnova utiče na situaciju unutar zatvora?
Romanova: To nije jasno. Do sada je malo njih došlo do zabačenih zatvora, pošto istrage i suđenja obično traju duže od godinu dana. Ali, generalno, odnos prema političkim zatvorenicima se mijenja, rekla bih nabolje.
Prije 2014. kriminalci su na političke zatvorenike gledali vrlo pozitivno i nisu ih dirali. Ali 2014., počelo je takozvano Rusko proljeće i doprlo je do zatvora, i još važnije do čuvara. Kao rezultat toga odnos prema Ukrajincima i političkim zatvorenicima je postao vrlo loš. Bilo je opšteprihvaćeno da oni blokiraju napredovanje tog cijenjenog "Ruskog svijeta".
Kada je počela invazija, postalo je jasno da je sve to besmisleno. Zatvorski šefovi su gubili izvor prihoda kako su zatvorenici odvođeni u rat. Neki ćelo (Prigožin) bi došao i odveo zatvorenike bez da mu trebaju potpisani papiri.
Naravno, Prigožin je i sam bio bivši zatvorenik, zato je prezirao zatvorsku upravu i bilo mu je drago da ih ponižava. On bi preuzeo njihove kancelarije i vrijeđao ih pred zatvorenicima. Tako da se moglo vidjeti kako zatvorske uprave počinju da obraćaju više pažnje na političke zatvorenike koji su se svemu tome protivili. Iznenada su imali neki interes. Postoje, naravno, posebni slučajevi, ali rekla bih da su to izuzeci.
RSE: Šta mislite, kakvi su sada izgledi za reformu zatvora u Rusiji?
Romanova: Apsolutno nikakvi. Jasno je da reforma zatvorskog sistema traži političku volju, i da se neće desiti.
Ruski zatvorski sistem je urušen. Zadnji put je reformisan 1953., kada je Lavrenti Beria prenio kontrolu nad zatvorima s NKVD-a (tajne policije) na ministarstvo pravosuđa. Sada je Savezna zatvorska služba (FSIN) formalno dio ministarstva pravosuđa, ali u posljednjih 15 godina svi upravnici FSIN-a bili su policijski veterani ili veterani Savezne službe sigurnosti. Profesionalnog upravnika FSIN nema od 2009. godine.
Očuvan je stari staljinistički mentalitet, tako da glavni fokus zatvorskog sistema nije na korektivnim uslugama, psihijatriji, ljekarima, učiteljima, itd. – već je prije na operativnim zadacima kao što je rad zatvorenika ili vrbovanje za davanje lažnih izjava ili krivokletstva na sudu. Zato ima torture. Sistem koji je stvoren 1930-ih, preživio je do danas.
Facebook Forum