Dostupni linkovi

logo-print

Radnici tuzlanske Dite ne odustaju od prosvjeda


Prosvjed radnika Dite

Prosvjed radnika Dite

Radnici tvornice deterdženata Dita Tuzla već dvije sedmice borave pred svojom tvornicom tražeći isplatu 15 zaostalih plaća i uvezivanje radnog staža za 40 mjeseci.

Iako je veoma hladno, posebno noću, radnici Dite ne odustaju od prosvjeda. Kažu da im je ovo jedini način borbe za ono što im pripada.

Pred tvornicom su postavili dva velika šatora i time ujedno žele spriječiti ulazak sadašnjeg vlasnika - tvrtku Lora da ponovno uđe u tvornicu.

Nekada vodeća tvornica deterdženata u bivšoj Jugoslaviji čini se potpuno propada, što je još jedan rezultat kriminalne privatizacije u BiH.

Sudbina radnika Dite u rukama je tvrtke Lora, koja je prema svemu sudeći bankrotirala.

„Uprava se uopšte nije pojavila. Ministar se pojavio u nedjelju - navodno da putije u Sarajevo na izbore i traži od mene da povučem ljude odavdje, da se to neće rijštiti brzo Novinarka RSE u razgovoru sa radnicima Dite

Novinarka RSE u razgovoru sa radnicima Dite

ako mi mislimo. Ljudi nemaju više šta jesti. Niti mogu slati djecu u škole. Jednostavno prodaje se iz kuća namještaj da bi se djeca prehranila. Ja sam ratni vojni invalid. Bio sam 48 mjeseci, dvaput sam ranjen - i doživio sam rov nakon 20 godina“, kaže predsjednik Sindikata Dite Dževad Mehmedović.

Emina Busuladžić, predsjednica štrajkačkog odbora Dite, kaže da ih u ovih deset dana nitko nije posjetio, osim političkih stranaka u vrijeme predizborne kampanje. Kaže da su od zvaničnih institucija dobili neposredan poziv da prekinu sa prosvjedima.

„Nikakve informacije nemamo - niti se ko javljao. Samo nešto preko nekih kanala da odemo odavdje. Stav svih ovih radnika ovdje, promrzlih, gladnih, je da se nećemo odavdje maknuti. Dok su bile predizborne kamapanje dolazile su nam stranke i donosile da jedemo i da pijemo. Kako su izbori završeni, niko nije ni došao ni upitao“, razočarana je Busuladžić.

Sindikat sukrivac

Radnici sukrivca za teško stanje Dite vide u Kati Iveljić, predsjednici Granskog sindikata kemije i nemetala Federacije. Tvrde da je pogodovala lošoj privatizaciji Dite i da im niti jednom nije ponudila pomoć.

Hrustan Muminović

Hrustan Muminović

„Granski sindikat ne pomaže maletene ništa. Oglušio se. Nijednom nije Kata, predsjednica, došla ovdje, među ovaj narod. Mi smo ovdje u tri smjene, po 12 sati dežuramo da ne bi naši izvukli deterdžent i mašine. To je užas. Vi možete sami vidjeti šta radi s nama i država i vlast. Nikog nema. Najbitnije da se oni vozaju u dobrim autima, da se raskošno živi, a za radnika manje-više. A dok je Dita pomagala, dok je Dita Tuzlu izgrađivala... sad su nam svi okrenuli leđa. Mi imamo tri, četiri porodice koje nemaju da jedu, pa im mi između sebe ovdje dajemo po marku da se vreća brašna uzme. I šta da ti kažem?“, navodi radnik Hrustan Muminović.

S druge strane Kata Iveljić, predsjednica Sindikata kemije i nemetala Federacije, tvrdi da svakodnevno komunicira sa radnicima Dite:

„Njihov status treba riješitit, ali treba riješiti na zakonit način. Ja što se mene tiče tražim odluku, ljudi, da budem s vama i na cesti i na kapiji, gdje hoćete. Bila sam sa svima, ali odluke moraju biti zakonite. Ja sam imala telefonski razgovor, molila da se nešto da radnicima dok oni pregovaraju, da nešto učine za te ljude.“

Konkretnu pomoć radnici nisu dobili ni od Vlade Tuzlanskog kantona, koja je to obećavala, a nisu dobili niti reviziju privatizacije, koja je, prema mišljenju radnika, bila nelegalna. Radnik Izudin Dizdarević 36 godina rada ostavio je u ovoj tvornici.

„Teško, vrlo teško. Stvarno niko nas ne razumije, ni iz vlade... Može vlada da hoće, ali i vlada je izgleda uvezana s njima. Sve je to uvezano u istom košu. Išli smo mi pred vladu gore, dobivali smo odgovore od njih, međutim sve je to laž. Što god su oni obećali, sve u slagali“, kaže Dizdarević.

(FOTOGALERIJA: Prosvjed radnika Dite)



Fehim Avdihodžić zbog neuvezanog radnog staža ne može u mirovinu. Kaže da je i očajan i ponižen:

„U ovoj Bosni je sve da bog sačuva i sakloni, razumijete. Niko nikog ne benda ni za što. Ja ne znam kako ovi ljudi uopšte ostaju ovdje u životu. Ja sam jednu noć noćio i bio sam u autu malo da legnem. Nisam zaspao, ali su mi koljena tresla se od zime. Onda sam došao kući sutradan, smrzao se. Spavao sam čitav dan, nisam mogao dva dana sebi doći. Nemamo knjižice 15, 16 mjeseci, pa i što imaš lijekove na esencijalnoj listi da možeš besplatno uzeti, ne možeš to dobiti. Duguje nam 15 plata. Ovo je katastrofa.“

Radnici kao da ne žele vjerovati da Dite kao uspješne tvornice više nema:

„Žao mi je Dite. Žao mi je svih nas. Žao mi je omladine što landara po ulicama besposlena. I moraju se baviti svim i svačim da prežive.“

Diti je zbog ogromnih dugova isključena i struja, a već danima vrata ove tvornice su zaključana. Beogradska Beokemija, koja je najavila preuzimanje Dite, konkretan potez još nije napravila. Čini se da sve što je ostalo od ove tvornice su samo lijepa sjećanja.
  • 16x9 Image

    Maja Nikolić

    Novinarstvom se bavi od 2006. nakon završenog studija žurnalistike u Sarajevu. Dopisnica je RSE iz Tuzle od 2007. godine. Bavi se najviše socijalnim, političkim i temama ratnih zločina. Često govori o pravima manjina i marginaliziranih skupina.

XS
SM
MD
LG