Suočene sa svakodnevnom patnjom napuštenih pasa u gradu pod Trebjesom dvije penzionerke svoje vrijeme provode tako što umjesto tv serija i sjedenja po komšiluku hrane pse po ulicama i šetalištima Nikšića. Tako su se upoznale i sprijateljile. Nadaju se samo da će dočekati da se u Nikšiću otvori azil za pse.
Nastavnica biologije i hemije Ratka Piljević penzionerske dane provdi sa napuštenim psima i dobar dio penzije od 130 eura troši na njih:
Ratka svakodnevno prepješači pet kilometara da bi hranila pse koji imaju svoju teriotriju.
"Ima ljudi koji ih hrane i oni se i skupljaju kod onog dijela zgrada gdje im ljudi bacaju hranu. Ima ljudi koji ih potajno hrane, sramota ih je da hrane pse. A ja u inat i iz principa to radim otvoreno i nazvali su me ludom zbog toga. Imam problema sa ljudima koji ne vole životinje a ovdje ih ne vole. Ja sam uporna da se napravi azil, ali ga nećemo nikada napraviti jer nemamo para", kaže Ratka.
Radije se Ratka druži sa životinjama nego sa ljudima ali je zahvaljujući brizi o psima stekla novu prijateljicu. Novku Kovačević je upoznala dok je hranila pse.
Penziju od 230 eura Novka rasporedi svojim napuptenim ljubimcima – mačkama i psima, za ono što najviše vole - kremenadlu i džigericu. Pitali smo je od čega živi, budući da joj penzija nije velika?
"Radim neke sitne poslove i snalazim se. Moram da radim jer moram da hranim svoje pse i mačke. Zaposlenima u mesari gdje kupujem meso za moje ljubimce često kažem – kost je za mene a za moje pse i mačke je meso (osmjehuje se). Okolina je inače grozna i prema meni i prema psima. Čini mi se da bi bili najsrećniji da nas ne vide i ne čuju o nama. Jednostavno ljudi ovdje nemaju duše. Ko mrzi psa, mačku ili neku drugu životinju mrzi i samog sebe", kaže Novka.
Nikšić ima veliki problem sa napuštenim psima. Jelena Ivanović iz Društva za zaštitu životinja kaže da nadležni taj problem ,,rješavaju,, tako što ili ubijaju ili truju pse.
"Nemamo tašnih podataka ali znamo da će napuptenih pasa i mačaka biti sve više jer je u porastu ta moda da se životinje nabavljaju, a kada dosade izbace na ulicu. To se i vidi jer je grad pun rasnih pasa lutalica. Ja ne znam da su bilo koga od vlasnika kaznili za nepropisno držanje psa", navodi Jelena Ivanović.
Gradske vlasti nikako da riješe pitanje dugo najavljivanog azila. Od 2006. udruženje bije bitku da Nikšić dobije azil za napuštene životinje a Jelena danas nije optimista. Kaže da je Društvo za zaštitu životinja uradilo idejno rješenje azila, uključujući građevinski plan i troškove na godišnjem nivou ali, za sada, azil u Nikšiću postoji samo na papiru.
"Generalno, napravljena je velika greška prilikom donošenja Zakona o dobrobiti životinja jer je opštinama određen rok od dvije godine za otvaranje azila međutim, opština ne snosi nikakve sankcije ukoliko to ne ispuni. Zato i opštine ne preduzimaju ništa", zaključuje Jelena Ivanović.
Nastavnica biologije i hemije Ratka Piljević penzionerske dane provdi sa napuštenim psima i dobar dio penzije od 130 eura troši na njih:
Ratka svakodnevno prepješači pet kilometara da bi hranila pse koji imaju svoju teriotriju.
"Ima ljudi koji ih hrane i oni se i skupljaju kod onog dijela zgrada gdje im ljudi bacaju hranu. Ima ljudi koji ih potajno hrane, sramota ih je da hrane pse. A ja u inat i iz principa to radim otvoreno i nazvali su me ludom zbog toga. Imam problema sa ljudima koji ne vole životinje a ovdje ih ne vole. Ja sam uporna da se napravi azil, ali ga nećemo nikada napraviti jer nemamo para", kaže Ratka.
Radije se Ratka druži sa životinjama nego sa ljudima ali je zahvaljujući brizi o psima stekla novu prijateljicu. Novku Kovačević je upoznala dok je hranila pse.
Penziju od 230 eura Novka rasporedi svojim napuptenim ljubimcima – mačkama i psima, za ono što najviše vole - kremenadlu i džigericu. Pitali smo je od čega živi, budući da joj penzija nije velika?
"Radim neke sitne poslove i snalazim se. Moram da radim jer moram da hranim svoje pse i mačke. Zaposlenima u mesari gdje kupujem meso za moje ljubimce često kažem – kost je za mene a za moje pse i mačke je meso (osmjehuje se). Okolina je inače grozna i prema meni i prema psima. Čini mi se da bi bili najsrećniji da nas ne vide i ne čuju o nama. Jednostavno ljudi ovdje nemaju duše. Ko mrzi psa, mačku ili neku drugu životinju mrzi i samog sebe", kaže Novka.
Nikšić ima veliki problem sa napuštenim psima. Jelena Ivanović iz Društva za zaštitu životinja kaže da nadležni taj problem ,,rješavaju,, tako što ili ubijaju ili truju pse.
"Nemamo tašnih podataka ali znamo da će napuptenih pasa i mačaka biti sve više jer je u porastu ta moda da se životinje nabavljaju, a kada dosade izbace na ulicu. To se i vidi jer je grad pun rasnih pasa lutalica. Ja ne znam da su bilo koga od vlasnika kaznili za nepropisno držanje psa", navodi Jelena Ivanović.
Gradske vlasti nikako da riješe pitanje dugo najavljivanog azila. Od 2006. udruženje bije bitku da Nikšić dobije azil za napuštene životinje a Jelena danas nije optimista. Kaže da je Društvo za zaštitu životinja uradilo idejno rješenje azila, uključujući građevinski plan i troškove na godišnjem nivou ali, za sada, azil u Nikšiću postoji samo na papiru.
"Generalno, napravljena je velika greška prilikom donošenja Zakona o dobrobiti životinja jer je opštinama određen rok od dvije godine za otvaranje azila međutim, opština ne snosi nikakve sankcije ukoliko to ne ispuni. Zato i opštine ne preduzimaju ništa", zaključuje Jelena Ivanović.
