Dostupni linkovi

logo-print

Pakrački ratni zločini: Što sa odgovornima iz vrha vlasti


Tomisav Merčep, foto iz 2006.

Tomisav Merčep, foto iz 2006.

Protuzakonito uhićenje 53 osobe i zlostavljanje i ubojstvo 42 osobe većinom srpske nacionalnosti od listopada do polovice prosinca 1991. godine na zagrebačkom, kutinskom i pakračkom području - tako glasi inkriminacija po kojoj se upravo u Zagrebu sudi Tomislavu Merčepu, koji je stekao glas kao zapovjednik postrojbe pričuvne policije čijih se petnaestak članova – od ukupno 200 – povezuje s tim zločinima.

Danas, dvije decenije kasnije, tadašnji premijer Franjo Gregurić na suđenju kaže da o tome nije znao ništa.

„Kada me pitate o ovom konkretnom slučaju, ja na žalost ne mogu ni u jednom trenutku potvrditi da sam znao - a ja mislim niti moj uži kabinet - za bilo kakva vojna djelovanja kojih bi bio nositelj gospodin Merčep“, kazao je Gregurić.

Josip Perković u to je vrijeme – u drugoj polovici 1991 – bio pomoćnik ministra obrane Gojka Šuška i šef vojne obavještajne službe Hrvatske vojske.

On je kazao kako su tada iz bjelovarskog Zbornog područja Hrvatske vojske – kamo spadaju i Pakračka poljana i Kutina - stizale pritužbe na neprofesionalno ponašanje „merčepovaca“, koje je on proslijeđivao ministru Gojku Šušku i Uredu za zaštitu ustavnog poretka, dodavši kako su one sizale i do državnog vrha:

"Pa jesmo, dobijali smo neke informacije. Sumnjalo se na kriminal, bilo je govora da se privode civili, i da postoje indicije o njihovom maltretiranju. Otprilike to, ništa više.“

Vlasti sigurno imale podatke

Vesna Teršelič iz Centra za suočavanje s prošlošću Documenta upozorava, pak, u izjavi za naš radio da su Helsinki Watch i Amnesty International početkom 1992. objavili i hrvatskoj Vladi dostavili izvještaje o tome kako je skupina „merčepovaca“ ubila troje članovi obitelji zagrebačkog mesara Mihajla Zeca i o ubojstvu 18 srpskih civila u Marinom Selu nedaleko Pakraca, koje se tada pripisivalo „merčepovcima“.

Vesna Teršelič

Vesna Teršelič

Naknadno se ustanovilo da su to počinili pripadnici Vojne policije Hrvatske vojske koji su za to 2011. godine osuđeni na 12 i 15 godina zatvora.

„Ako su nevladine organizacije u svijetu imale mogućnost doći do tih podataka, sigurno ih je imala i hrvatska Vlada“, kaže gospođa Teršelič:

„Mislim da je posve nemoguće da najviši dužnosnici u toj Vladi te informacije nisu imali! I mislim da je onda odgovornost za nepostupanje, za nereagiranje, za neprocesuiranje nešto što se dijeli na sve one koji poslije doznavanja tih informacija nisu postupili u skladu s tim informacijama.“

Politički analitičar Žarko Puhovski u izjavi za naš radio kaže da je hrvatska policija u gotovo svim tim slučajevima korektno obavila posao, ali nakon toga vertikala iz Ministarstva unutarnjih poslova nije išla u Vladu, već u Vijeće obrane i nacionalne sigurnosti (VONS) predsjednika Tuđmana:

„Dakle, to je bila vertikala koja je išla prema Tuđmanovim savjetnicima, a ne prema Vladi. Vlada je po strarom sovjetsko-jugoslavenskom modelu funkcionirala kao prošireno ministarstvo privrede. I ti ljudi su znali – nije istina da nisu znali – ali nisu imali utjecaja!“

Ako tako stoje stvari, što dalje – pitali smo.

„Neki će ljudi biti kažnjeni, uključujući Merčepa koji sada jadno izgleda nakon te svoje bolesti. Ono što mene zanima je isto kao za stvari iz 41-ve ili 45-te ili iz devedesetineke – da se osramoti sustav, da se osramoti ideologiju, da se osramoti stranku, da se osramote oni ljudi koji doduše nisu živi, ali su sasvim sigurno odlučivali o životu i smrti. Dakle, mene zanima – javna sramota!“, kaže Puhovski.
  • 16x9 Image

    Enis Zebić

    U novinarstvu od osnovne škole, profesionalno od uspostave političkog pluralizma. Nakon suradnje u nekoliko hrvatskih dnevnih novina, od 1. veljače 1994. je na RSE u Zagrebu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG