Dostupni linkovi

logo-print

Tribina u CZKD: O novoj levici


Debata o novoj levici u Beogradu

Debata o novoj levici u Beogradu

Koja je uloga levice u postliberalnim procesima, na kojim principima se zasniva i kakva je njena perspektiva u zemljama bivše Jugoslavije, neka su od pitanja na koja su u četvrtak u Centru za kulturnu dekontaminaciju odgovor pokušali da daju intelektualci i levičarski aktivisti koji su debatovali na tribini književne grupe „Beton“.

Prema rečima politikologa i književnika Igora Štiksa, ne postoji jedinstven pokret nove levice, ali osnove na kojima se zasnivaju sadašnje levičarske perspektive su odbacivanje partitokratskog sistema, direktna demokratija, kritika političke ekonomije i antifašizam.

„Mnogi pokreti koje imamo, ’Indignados’ ili ’Occupy’, se neće nazvati novom ljevicom, jer to je prilično nepopularno, posebno u Americi. Mnogi ljudi koji su uključeni u ’Occupy’ naprosto su reakcija na financijski kapitalizam i njegove posljedice. U tom smislu, doista je to široka koalicija“, ističe Štks.

On, međutim, upozorava da je danas na globalnom planu na snazi redefinisanje pojmova i pozicija, što daje priliku desnici da zauzme polje koje je ranije bilo specifično za levu orijentaciju.

„Na esenici postoji sada prostor za socijalno koji mnoge desne stranke počinju koristiti tako što govore o konkretnim socijalnim problemima. Vidimo u Grčkoj da se ekstremni desničari bave socijalnim pitanjima i pokazuju se istodobno kao zaštitnici siromašnih i zaštitnici nacije. To je sada glavni adut koji desnica ima i na koji ljevica nema pravi odgovor“, objašnjava Štiks.

Antropološkinja i nekadašnja članica grupe Praksis, Zagorka Golubović, smatra da je problem nove levice to što se uglavnom bavi teorijom, ali ne živi sa stvarnošću.

„Pitanje je koliko ovo što diskutujemo na tribinama pokušavamo da rešavamo u praksi? Da u praksi pokažemo da smo drugačiji od neke stare levice koja je bila dogmatska, a mi poštujemo inicijative ljudi, poštujemo na kraju krajeva pravo samoupravljanje (u Jugoslaviji je to bilo paternalističko samoupravljanje). Čini mi se da je to jedan od vrlo važnih pitanja i zahteva koji se pred novu levicu postavljaju“, kaže Zagorka Golubović.

Nove leve tendencije još uvek nemaju svoj glas na političkoj sceni u Srbiji i Hrvatskoj, ali su počeli da se javljaju određeni nagoveštaji njenog buđenja. Primer za to dao je zagrebački kritičar Boris Postnikov koji je ukazao na značaj na povezivanja različitih pokreta koji ne moraju nužno biti levičarski.

„Morala se dogoditi studentska blokada koja je krenula kao otpor povećanju školarina, dakle jedan vrlo partikularan zahtjev koji je prerastao u otpor komercijalizaciji školstva, a onda je tu bilo dovoljno ljudi koji su shvatili da je komercijalizacija školstva dio sistemske tržišne logike. Na to su se nadovezali ljudi koji su sudjelovali u inicijativi ’Pravo na grad’ koji su imali svoju borbu protiv uzurpacije javnog prostora od strane kapitalista u Zagrebu. Njima su se prisdružili studenti, dogodila se sinergija, organizirani su antifašistički prosvjedi... A, zapravo cijela stvar je krenula od otpora povećanju školarine“, ističe Postnikov.

On smatra da bi putem umrežavanja trebalo nastaviti i ubuduće: „Čini mi se da je teorijski koncept ’commons’ ili zajedničkih dobara područje u kojem se ljudi mogu ujediniti bez obzira na različita teorijska polazišta.“

Mladi beogradski sociolog Miloš Jadžić smatra, pak, da je jedan od zadataka nove levice u Srbiji da otvorenije priča o događajima iz najbliže prošlosti.

„Ne pomaže nam mnogo da kukumavčimo nad raspadom Jugoslavije i da uzimamo za ozbiljno priče o nekakvim večnim etničkim mržnjama i sukobima, a da zaboravljamo ulogu integrisanja tog sistema u svetsko tržište, ulogu MMF-a i kredita koji dolaze na naplatu osamdesetih.“

Tribina „Nova levica“ je treća rasprava održana u organizaciji „Betona“. Na prethodnoj debati razgovaralo se o zloupotrebi istorije u politilčke svrhe u Srbiji.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG