Studenti iz Zagreba, Podgorice, Tuzle i Banja Luke, u okviru škole demokratije, koja se po deseti put održala u Banjaluci, imali su priliku da saznaju ocjene analitičara o dobrim i lošim stranama ulaska zemalja Balkana u Evropsku uniju. Ponovljeno je i ono što je već dobro poznato: Bosna i Hercegovina zaostaje u evropskim integracijama, jer napredak kao da ne žele bh. političari.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Vlatko Cvrtila, smatra da je zastoj Bosne i Hercegovine na evropskom putu posljedica unutarnjih političkih procesa, ali i uvjetovanja međunarodne zajednice.
„...što je izazvalo, rekao bih, opću frustraciju, ne samo kod političke elite, nego i kod naroda, kod pojedinaca. Sad je teško vratiti tu cijelu priču u razinu u kojoj je nekada bila, u puno veći optimizam. Eurooptimizam je bio prisutan upravo zbog činjenice što je taj eurooptimizam stvarao i neke benefite za Bosnu i Hercegovinu. Sada je teško taj optimizam vratiti kada i Europska unija ima svojim problema. Domaća politička scena Europsku uniju podržava u jednoj formalnoj razini, ali ne u stvarnoj, dakle, u smislu promjena.“
Cvrtila je mišljenja da bh. političke elite imaju problema sa prihvatanjem vrijednosti Evropske unije.
„To nije slučaj samo Bosne i Hercegovine. To je inače u posttranzicijskim državama, odnosno postautoritarnim, a mi smo još i postkonfliktne zajednice. Politička elita je naučila i prihvatila jedan model vladanja koji njoj proizvodi različite vrste benefita, dakle, stvara njima određenu koncentraciju moći. Kada bi prihvatili određene promjene koje se traže kao preduvjeti za početak razgovora, pregovora ili nastavka eurointegracija, onda bi oni zapravo gubili moć. Ta koncentracija moći koja je sada na vrhu, u području političkih elita, morala bi se redistribuirati na neke druge aktere, a to političkim elitama ne odgovara. Oni vrlo često tu europeizaciju – jer je to sada popularno i moderno – iskazuju, ali zapravo drže figu u džepu, odnosno ne misle iskreno u cilju promjena, promjena koje bi išle u korist građana. Vrlo često se ta promjena koja se događa porađa kroz teške političke pregovore, procese i td., što je posljedica toga da nitko ne želi dati niti jedan dio svoje moći koji je stekao.“
Novinar, publicista i stručnjak za EU Zekerijah Smajić smatra da je osnovni
razlog nepostojanje istinske opredijeljenosti da se politička volja pretvori u djelo.
„Postojeće političke elite prije svega, a potom i institucionalni kapaciteti u BiH koji su nedostatni za toliko obaveza koje proističu iz Sporazuma, ne mogu da urade svoj posao. Političke elite neće da daju 'zeleno svjetlo' institucijama i institucionalnim kapacitetima da rade na procesu evropskih integracija. Naravno, imaju neki svoj interes, a same institucije koje su zadužene i ovlaštene da upravljaju procesom evropskih integracija, nemaju dovoljno kompetentnosti da taj teški zadatak dovedu do kraja.“
Integracije nemaju alternative
Prema mišljenju Smajića, jedan od glavnih razloga za to je bojazan vladajućih elita u Bosni i Hercegovini da bi zbog ulaska u Evropsku uniju mogli izgubiti svoje pozicije i ličnu ili grupnu korist.
„Interesi su političkih elita danas u Bosni i Hercegovini da stanje amnezije potraje što duže, da bi iz tog stanja amnezije pojedinci i grupe izvukli što veću korist, jer – što je više Evropske unije, to je manje mogućnosti za manipulaciju. To ne znači da u Evropskoj uniji nema kriminala, nema korupcije, nema prostitucije. Ima, ali je sve regulisano, propisano i sankcionirano. Ukoliko pređete crtu dozvoljenog po tom propisu kakav je, vi ste sigurno izloženi pravnom progonu. U Bosni i Hercegovini i zemljama tranzicije, na Balkanu, sve je moguće. Može i da se odgovara, a može i za očigledna nedjela da se ne odgovara. To je zapravo taj sistem 'plivanja' i lova u mutnom.“
A evo šta studenti iz Banja Luke, Podgorice i Zagreba misle o evropskim integracijama.
„Sam ulazak u Evropsku uniju ne treba da bude cilj sam po sebi. Osnovni cilj bh. društva treba da bude reforma društva, napredak, da stanovništvo konačno shvati da moramo živjeti u jednom evropskom okruženju, koje zahtijeva određen sistem ponašanja i određene vrijednosti, koje kao takve mora samo društvo usvojiti“, smatra Stevan Salatić, student četvrte godine Fakulteta političkih nauka u Banjaluci.
„Smatram da evropske integracije na Balkanu apsolutno nemaju alternative. To je jedini način da promijenimo društvenu i političku klimu na Balkanu“, kaže Radoš Mušović, student Fakulteta političkih nauka u Podgorici.
Biljana Gaća, studentica treće godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ističe važnost ne samo evropskih integracija nego i regionalne saradnje:
„Zemlje Zapadnog Balkana trebale bi se međusobno ujediniti u smislu nekakve regionalne suradnje na ekonomskom, političkom i drugom planu, upravo zbog toga da nam to ostane kao nekakav osigurač za kasnije, za bolji plasman naših regionalnih interesa u Europskoj uniji.“
Važost regionalne saradnje naglašava i profesor Cvrtila koji kaže da se ne može stvoriti pozitivna atmosfera u evrointegracijskom procesu ako nema dobrih odnosa među susjedima.
„Mi imamo iskustvo suradnje iz bivših državnih formata. To iskustvo smo u nekom trenutku izgubili, a sad to iskustvo dolazi kao pretpostavka za eurointegracije i mi ga, nažalost, shvaćamo kao određenu pretpostavku pa ga ispunjavamo kao formu, umjesto da shvaćamo regionalnu suradnju kao jedan element i instrument poboljšanja međusobnih ekonomskih, političkih, socijalnih i svakih drugih odnosa“, zaključuje Cvrtila.
Profesor na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, Vlatko Cvrtila, smatra da je zastoj Bosne i Hercegovine na evropskom putu posljedica unutarnjih političkih procesa, ali i uvjetovanja međunarodne zajednice.
„...što je izazvalo, rekao bih, opću frustraciju, ne samo kod političke elite, nego i kod naroda, kod pojedinaca. Sad je teško vratiti tu cijelu priču u razinu u kojoj je nekada bila, u puno veći optimizam. Eurooptimizam je bio prisutan upravo zbog činjenice što je taj eurooptimizam stvarao i neke benefite za Bosnu i Hercegovinu. Sada je teško taj optimizam vratiti kada i Europska unija ima svojim problema. Domaća politička scena Europsku uniju podržava u jednoj formalnoj razini, ali ne u stvarnoj, dakle, u smislu promjena.“
Cvrtila je mišljenja da bh. političke elite imaju problema sa prihvatanjem vrijednosti Evropske unije.
"Kada bi prihvatili promjene koje se traže kao preduvjeti za početak razgovora ili nastavka eurointegracija, onda bi oni zapravo gubili moć", kaže profesor Cvrtila.
Novinar, publicista i stručnjak za EU Zekerijah Smajić smatra da je osnovni
razlog nepostojanje istinske opredijeljenosti da se politička volja pretvori u djelo.
„Postojeće političke elite prije svega, a potom i institucionalni kapaciteti u BiH koji su nedostatni za toliko obaveza koje proističu iz Sporazuma, ne mogu da urade svoj posao. Političke elite neće da daju 'zeleno svjetlo' institucijama i institucionalnim kapacitetima da rade na procesu evropskih integracija. Naravno, imaju neki svoj interes, a same institucije koje su zadužene i ovlaštene da upravljaju procesom evropskih integracija, nemaju dovoljno kompetentnosti da taj teški zadatak dovedu do kraja.“
Integracije nemaju alternative
Prema mišljenju Smajića, jedan od glavnih razloga za to je bojazan vladajućih elita u Bosni i Hercegovini da bi zbog ulaska u Evropsku uniju mogli izgubiti svoje pozicije i ličnu ili grupnu korist.
„Interesi su političkih elita danas u Bosni i Hercegovini da stanje amnezije potraje što duže, da bi iz tog stanja amnezije pojedinci i grupe izvukli što veću korist, jer – što je više Evropske unije, to je manje mogućnosti za manipulaciju. To ne znači da u Evropskoj uniji nema kriminala, nema korupcije, nema prostitucije. Ima, ali je sve regulisano, propisano i sankcionirano. Ukoliko pređete crtu dozvoljenog po tom propisu kakav je, vi ste sigurno izloženi pravnom progonu. U Bosni i Hercegovini i zemljama tranzicije, na Balkanu, sve je moguće. Može i da se odgovara, a može i za očigledna nedjela da se ne odgovara. To je zapravo taj sistem 'plivanja' i lova u mutnom.“
"Evropske integracije su jedini način da promijenimo društvenu i političku klimu na Balkanu“, kaže Radoš Mušović.
„Sam ulazak u Evropsku uniju ne treba da bude cilj sam po sebi. Osnovni cilj bh. društva treba da bude reforma društva, napredak, da stanovništvo konačno shvati da moramo živjeti u jednom evropskom okruženju, koje zahtijeva određen sistem ponašanja i određene vrijednosti, koje kao takve mora samo društvo usvojiti“, smatra Stevan Salatić, student četvrte godine Fakulteta političkih nauka u Banjaluci.
„Smatram da evropske integracije na Balkanu apsolutno nemaju alternative. To je jedini način da promijenimo društvenu i političku klimu na Balkanu“, kaže Radoš Mušović, student Fakulteta političkih nauka u Podgorici.
Biljana Gaća, studentica treće godine na Fakultetu političkih znanosti u Zagrebu, ističe važnost ne samo evropskih integracija nego i regionalne saradnje:
„Zemlje Zapadnog Balkana trebale bi se međusobno ujediniti u smislu nekakve regionalne suradnje na ekonomskom, političkom i drugom planu, upravo zbog toga da nam to ostane kao nekakav osigurač za kasnije, za bolji plasman naših regionalnih interesa u Europskoj uniji.“
Važost regionalne saradnje naglašava i profesor Cvrtila koji kaže da se ne može stvoriti pozitivna atmosfera u evrointegracijskom procesu ako nema dobrih odnosa među susjedima.
„Mi imamo iskustvo suradnje iz bivših državnih formata. To iskustvo smo u nekom trenutku izgubili, a sad to iskustvo dolazi kao pretpostavka za eurointegracije i mi ga, nažalost, shvaćamo kao određenu pretpostavku pa ga ispunjavamo kao formu, umjesto da shvaćamo regionalnu suradnju kao jedan element i instrument poboljšanja međusobnih ekonomskih, političkih, socijalnih i svakih drugih odnosa“, zaključuje Cvrtila.
