Mostar i apsolutni politički zastoj u tom gradu ponovo su se vratili u prvi plan pažnje šire javnosti, nakon što je ovih dana u Parlamentu BiH razmatran prijedlog HDZ-a BiH o izmjenama izbornih pravila za Mostar. Podsjetimo, još u drugoj polovini 2010. godine Ustavni sud BiH poništio je posebna izborna pravila za taj grad, ali ni do dan-danas ta odluka suda nije provedena, tačnije, ključni politički akteri u centru Hercegovine nisu se makli sa početnih pozicija u vezi sa uređenjem Mostara.
Posljedica svega je da u tom gradu već skoro šest godina nema lokalnih izbora, a Mostar već duže vrijeme “pleše” na ivici potpunog ekonomskog i finansijskog kolapsa.
Rasprava među zastupnicima državnog Predstavničkog doma i ostavljanje problema Mostara u daljnoj parlamentarnoj proceduri, samo su pokazali koliko su ključni politički faktori u i oko Mostara udaljeni o tom pitanju. Prijedlog hrvatske strane o novim izbornim pravilima za Mostar po principu “jedan čovjek – jedan glas” prošao je preglasavanjem u Domu naroda, ali ne i u Zastupničkom, pa je sve izvjesnije da Mostar ni u oktobru neće imati lokalnih izbora.
Tako zastupnik najjače bošnjačke stranke - SDA, Šefik Džaferović, smatra da prijedlog hrvatskih stranaka traži više od onog što je presudio Ustavni sud BiH:
„Ustavni sud BiH nije stavio van snage izborna područja u gradu Mostaru, niti je stavio van snage ograničavanje ili maksimalne kvote kada su u pitanju vijećnici iz određenih konstitutivnih naroda. Prijedlogom ovoga zakona se, zapravo, to u potpunosti briše.“
Džaferović je podsjetio i da je pitanje Mostara predmet Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.
S druge strane, u HDZ-u BiH su u više navrata istakli da u Mostaru trebaju važiti izborna pravila kao i u drugim sredinama, te da taj grad ne smije više biti nikakav “slučaj” ili izuzetak. Za taj stav bošnjačke stranke tvrde da se želi time ozvaničiti ratom stečena hrvatska većina u Mostaru, dok hrvatske kažu da samo žele izjednačiti biračko pravo svakog građanina. Zastupnik HDZ-a BiH Mate Franjičević:
„Eliminiranje sadašnje situacije u kojoj glas jednog građanina koji je lociran slučajno, recimo, u jednom dijelu Mostara vrijedi četiri puta više nego glas drugog građanina koji je lociran u nekom drugom dijelu Mostara.“
Na lokalnom nivou, dakle, SDA traži povratak na Washingtonski sporazum i ponovno uvođenje općina u Mostaru, dok se HDZ zalaže za uvođenje jedne općine i izborne jedinice umjesto sadašnjih šest.
U SDP-u su u više navrata rekli kako strankama SDA i HDZ BiH bilo kakav dogovor zapravo ne odgovara, jer sada i bez izbora imaju apsolutnu vlast u gradu, i to na način što je manjim promjenama zakonâ HDZ-ov gradonačelnik dobio neke ovlasti Gradskog vijeća, a SDA-ov načelnik finansija je supotpisnik budžeta.
U SDP-u još kažu da je HDZ-ovo sadašnje podnošenje izmjena Izbornog zakona BiH o Mostaru - predizborna kampanja. Zastupnik Saša Magazinović:
„Zajedno sa zakonom o hrvatskom TV kanalu i sa zakonom o vjerskim praznicima u kome se ističe kontinuitet hrvatske republike Herceg Bosne u samom obrazloženju.“
Iako srpske stranke nisu nikakav faktor u pregovorima na lokalnom nivou, ipak, izmjene državnog Izbornog zakona koje se odnose na Mostar nemoguće su i bez glasa stranaka iz RS-a. Govori zastupnica SDS-a Aleksandra Pandurević:
„Neka vrlo čudna logika hrvatskih partija koje tamo gdje im odgovara, bi da važi princip jedan čovjek - jedan glas, a tamo gdje im ne odgovara, onda im taj princip ne važi.“
Međutim, povratak etničkih općina ili ukidanje svih oblika zaštitnih mehanizama nisu jedini prijedlozi na stolu. Tako, naprimjer, HSP predlaže rješenje kojim bi se praktično ozvaničila ratna podjela Mostara. Predstavnik HSP-a Petar Milić:
„Predlažemo da se Mostar ustroji kao jedinstven grad, sa Gradskim vijećem koje bi se biralo na izravnim izborima, gradonačelnikom koji bi se birao na izravnim izborima, i dvije općine gdje bi se, također, načelnici tih općina birali na izravnim izborima, i općinska vijeća bi se birala na izravnim izborima.“
Tokom maratonskih pregovora, OHR je pokušao sačiniti zajednički nazivnik, principe koji bi bili prihvatljivi svim strankama, ali te principe je podržalo šest stranaka, ali ne i one najvažnije - HDZ BiH i SDA. Ti principi uključuju da Mostar mora ostati jedinstvena, koherentna i multietnička jedinica lokalne samouprave, s određenim nivoom lokalnih ovlasti, administracije na nivou nižem od nivoa Grada.
Unija socijaldemokrata nudi tako kompromisno rješenje, koje bi išlo poprijeko u odnosu na ratnu liniju podjele, kaže predstavnik te stranke Miron Torlo:
„To jest rješenje koje bi bilo tri izborne jedinice ili tri opštine preko Neretve. To bi bilo fuzionisanje straih izbornih jedinica i u principu to su tri multietničke izborne jedinice ili tri multietničke opštine.“
Politički analitičar i komentator iz Mostara Faruk Kajtaz tvrdi da je suština problema u tome što se dvije vodeće politike u Mostaru nisu daleko odmakle od stavova još iz 1991. godine. Kajtaz podsjeća da nijedno rješenje za Mostar od rata na ovamo, dakle od Prijelaznog statuta Hansa Koschnicka iz 1995. godine, preko Statuta kojeg je nametnuo Paddy Ashdown 2004. godine, nije doneseno bez aktivnog učešća međunarodne zajednice, koja zadnjih godina ponavlja da ovaj put neće nametati rješenja za Mostar:
„Uvijek je to bila nekakva odluka koja je na kraju-krajeva bila nekakvo kompromisno rješenje od strane međunarodne zajednice. Prema tome, nisam veliki optimista da bi lokalne snage mogle nešto napraviti ukoliko ih međunarodna zajednica ne pritisne, kao što je to učinila već nekoliko puta.“
Sami građani Mostara, barem oni sa kojima smo razgovarali, čini se da su umorni od politike i već višegodišnjeg zastoja Mostara u političkom, ekonomskom i svakom drugom smislu:
Posljedica svega je da u tom gradu već skoro šest godina nema lokalnih izbora, a Mostar već duže vrijeme “pleše” na ivici potpunog ekonomskog i finansijskog kolapsa.
Rasprava među zastupnicima državnog Predstavničkog doma i ostavljanje problema Mostara u daljnoj parlamentarnoj proceduri, samo su pokazali koliko su ključni politički faktori u i oko Mostara udaljeni o tom pitanju. Prijedlog hrvatske strane o novim izbornim pravilima za Mostar po principu “jedan čovjek – jedan glas” prošao je preglasavanjem u Domu naroda, ali ne i u Zastupničkom, pa je sve izvjesnije da Mostar ni u oktobru neće imati lokalnih izbora.
Tako zastupnik najjače bošnjačke stranke - SDA, Šefik Džaferović, smatra da prijedlog hrvatskih stranaka traži više od onog što je presudio Ustavni sud BiH:
„Ustavni sud BiH nije stavio van snage izborna područja u gradu Mostaru, niti je stavio van snage ograničavanje ili maksimalne kvote kada su u pitanju vijećnici iz određenih konstitutivnih naroda. Prijedlogom ovoga zakona se, zapravo, to u potpunosti briše.“
Džaferović je podsjetio i da je pitanje Mostara predmet Washingtonskog i Daytonskog sporazuma.
S druge strane, u HDZ-u BiH su u više navrata istakli da u Mostaru trebaju važiti izborna pravila kao i u drugim sredinama, te da taj grad ne smije više biti nikakav “slučaj” ili izuzetak. Za taj stav bošnjačke stranke tvrde da se želi time ozvaničiti ratom stečena hrvatska većina u Mostaru, dok hrvatske kažu da samo žele izjednačiti biračko pravo svakog građanina. Zastupnik HDZ-a BiH Mate Franjičević:
„Eliminiranje sadašnje situacije u kojoj glas jednog građanina koji je lociran slučajno, recimo, u jednom dijelu Mostara vrijedi četiri puta više nego glas drugog građanina koji je lociran u nekom drugom dijelu Mostara.“
Na lokalnom nivou, dakle, SDA traži povratak na Washingtonski sporazum i ponovno uvođenje općina u Mostaru, dok se HDZ zalaže za uvođenje jedne općine i izborne jedinice umjesto sadašnjih šest.
U SDP-u su u više navrata rekli kako strankama SDA i HDZ BiH bilo kakav dogovor zapravo ne odgovara, jer sada i bez izbora imaju apsolutnu vlast u gradu, i to na način što je manjim promjenama zakonâ HDZ-ov gradonačelnik dobio neke ovlasti Gradskog vijeća, a SDA-ov načelnik finansija je supotpisnik budžeta.
U SDP-u još kažu da je HDZ-ovo sadašnje podnošenje izmjena Izbornog zakona BiH o Mostaru - predizborna kampanja. Zastupnik Saša Magazinović:
„Zajedno sa zakonom o hrvatskom TV kanalu i sa zakonom o vjerskim praznicima u kome se ističe kontinuitet hrvatske republike Herceg Bosne u samom obrazloženju.“
Iako srpske stranke nisu nikakav faktor u pregovorima na lokalnom nivou, ipak, izmjene državnog Izbornog zakona koje se odnose na Mostar nemoguće su i bez glasa stranaka iz RS-a. Govori zastupnica SDS-a Aleksandra Pandurević:
„Neka vrlo čudna logika hrvatskih partija koje tamo gdje im odgovara, bi da važi princip jedan čovjek - jedan glas, a tamo gdje im ne odgovara, onda im taj princip ne važi.“
Međutim, povratak etničkih općina ili ukidanje svih oblika zaštitnih mehanizama nisu jedini prijedlozi na stolu. Tako, naprimjer, HSP predlaže rješenje kojim bi se praktično ozvaničila ratna podjela Mostara. Predstavnik HSP-a Petar Milić:
„Predlažemo da se Mostar ustroji kao jedinstven grad, sa Gradskim vijećem koje bi se biralo na izravnim izborima, gradonačelnikom koji bi se birao na izravnim izborima, i dvije općine gdje bi se, također, načelnici tih općina birali na izravnim izborima, i općinska vijeća bi se birala na izravnim izborima.“
Tokom maratonskih pregovora, OHR je pokušao sačiniti zajednički nazivnik, principe koji bi bili prihvatljivi svim strankama, ali te principe je podržalo šest stranaka, ali ne i one najvažnije - HDZ BiH i SDA. Ti principi uključuju da Mostar mora ostati jedinstvena, koherentna i multietnička jedinica lokalne samouprave, s određenim nivoom lokalnih ovlasti, administracije na nivou nižem od nivoa Grada.
Unija socijaldemokrata nudi tako kompromisno rješenje, koje bi išlo poprijeko u odnosu na ratnu liniju podjele, kaže predstavnik te stranke Miron Torlo:
„To jest rješenje koje bi bilo tri izborne jedinice ili tri opštine preko Neretve. To bi bilo fuzionisanje straih izbornih jedinica i u principu to su tri multietničke izborne jedinice ili tri multietničke opštine.“
Politički analitičar i komentator iz Mostara Faruk Kajtaz tvrdi da je suština problema u tome što se dvije vodeće politike u Mostaru nisu daleko odmakle od stavova još iz 1991. godine. Kajtaz podsjeća da nijedno rješenje za Mostar od rata na ovamo, dakle od Prijelaznog statuta Hansa Koschnicka iz 1995. godine, preko Statuta kojeg je nametnuo Paddy Ashdown 2004. godine, nije doneseno bez aktivnog učešća međunarodne zajednice, koja zadnjih godina ponavlja da ovaj put neće nametati rješenja za Mostar:
„Uvijek je to bila nekakva odluka koja je na kraju-krajeva bila nekakvo kompromisno rješenje od strane međunarodne zajednice. Prema tome, nisam veliki optimista da bi lokalne snage mogle nešto napraviti ukoliko ih međunarodna zajednica ne pritisne, kao što je to učinila već nekoliko puta.“
Sami građani Mostara, barem oni sa kojima smo razgovarali, čini se da su umorni od politike i već višegodišnjeg zastoja Mostara u političkom, ekonomskom i svakom drugom smislu:
