Oko 15 kompanija iz BiH moglo bi izgubiti milionske poslove u Libiji s obzirom na to da se još nisu vratile na to tržište, iako je još u martu ove godine libijska vlada pozvala sve firme da završe svoje poslove ili će im, u suprotnom, biti raskinuti potpisani ugovori. Samo dvije kompanije iz BiH imaju svoje radnike u Libiji Energoinvest i Bosna-S. Iako, kako kažu, nemaju nikakvih problema, priznaju da sigurnost još uvijek nije na prijeratnom nivou, zbog čega ni banke ne daju garancije prilikom sklapanja velikih ugovora.
Prije rata u Libiji, iz BiH bilo je angažovano oko 1.250 radnika i 17 firmi. Skoro svi su napustili ovu zemlju nakon izbijanja sukoba. Uz to, firme iz BiH imale su u Libiji ugovorene poslove u vrijednosti od milijardu eura. No, većina njih se povukla sa tog tržišta. Rado bi se, kažu, vratili ali nema sigurnosnih garancija.
S druge strane, libijske firme još duguju bh. kompanijama oko 97 miliona evra za obavljene poslove. Mnoge firme se još nisu oporavile od tog gubitka.
Energoinvest i Bosna-S su kompanije koje nisu ni povlačile sve svoje radnike iz Libije, tako da su i nakon oružanih sukoba nastavile poslovanje. U Bosna-S kažu da nemaju nikakvih problema, te da su čak uspjeli naplatiti i svoja potraživanja.
„Pitanje sigurnosti uvijek je relativna stvar. To je stvar lične procjene. Mi imamo trenutno oko 250 ljudi u Libiji angažovanih na raznim projektima i nemamo nekih posebnih problema. Mi smo svoja potraživanja redovno naplaćivali, nismo ni tu imali neke posebne probleme. Nama je Libija strateška orijentacija, mi svakog dana rastemo na tom tržištu. Očekujem da tržište raste i mi ćemo to pratiti, koliko budemo, naravno, u mogućnosti“, kaže direktor Adnan Ibišević.
Energoinvest je lošije prošao, jer su neka postrojenja opljačkana. No, posao je nastavljen, a planiraju i proširenje, kaže pomoćnik direktora Jakub Viteškić.
„Mi smo vratili prvom prilikom, čim su se stekli uslovi, naš rukovodeći kadar dolje i određene ugovore, prije svega koji se odnose na ugovore sa naftnim kompanijama, to su malo zatvoreni sistemi, gdje je i malo sigurnije. Imamo nekih tridesetak radnika na održavanju naftnih platformi. To je nešto što ide, mada to nisu ni gabaritni ugovori, ni visoko profitabilni ugovori za Energoinvest. Međutim, ono što smo mi priželjkivali i očekivali praktično nakon izbora u Libiji koji su održani negdje ljetos, mislili smo da će se situacija u mnogome stabilizirati i da će nam biti omogućeno da prije svega za našeg glavnog klijenta, libijsku elektroprivredu, dođemo u poziciju nastavka ugovora potpisanih prije revolucije. Međutim, to se nije desilo. Kad smo uvidjeli da je teško nastaviti realizovati tekuće projekte, mi smo konkurisali na par projekata, ponovo u ovim nekim zatvorenim sistemima, i evo, upravo ovih dana čekiramo prijedlog ugovora za izgradnju jedne male trafo-stanice. Ovih dana predajemo ponude za također zatvoreni sistem, željezara libijska u Misurati, za energetske poslove, tako da pokušavamo intenzivirati aktivnosti, a povratak u onom pravom smislu očito još nije moguć“, pojašnjava Jakub Viteškić.
Jedan od problema sa kojima se susreću kompanije je tražena finansijska garancija od firmi za nove poslove koje ugovaraju. Banke ne daju garancije jer ocjenjuju da je Libija još nesigurna za ulaganja, objašnjava sekretar Asocijacije građevinarstva i industrije građevinskih materijala Vanjskotrgovinske komore BiH Džemal Kalajdžisalihović. Jedan od prijedloga kako riješiti problem garancija za nove poslove je i formiranje fonda, kaže Kalajdžisalihović:
„Da se potraživanja naših firmi pretvore u jedan garantni fond iz kog bi se kasnije davale te garancije. Naravno, takav fond bi morale prihvatiti i naše firme i libijska strana, jer bi to bio faktički garant iz kojeg bi se povlačila kasnije sredstva koja trebaju za garanciju.“
Predstavnici zainteresiranih bosanskohercegovačkih kompanija do sada su se u više navrata obraćali Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Posljednji takav sastanak održan je sredinom prošlog mjeseca. Tada su iz Ministarstva obećali da će organizovati posjetu visoke delegacije Libiji kako bi riješili problem naplate potraživanja i omogućili povratak bh firmi, kaže Kalajdžisalihović.
„Pregovaranja između nas i Ministarstva vanjskih poslova je da oni okončaju to do kraja godine i da se konačno organizuje ta posjeta Libiji, od koje i mi očekujemo zaista dosta, jer bi se na neki način bar nešto pokrenulo, ako već ne može da se razrješava, da se pokrene“, konstatuje Kalajdžisalihović.
Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija na marginama posljednjeg zasijedanja Generalne skupštine UN-a razgovarao je sa svojim kolegom iz Libije i dobio obećanje da će bh kompanijama biti omogućen povratak na tržište te zemlje, no na stranici Ministarstva vanjskih poslova BiH i dalje se nalazi upozorenje za sve bh. građane koji namjeravaju da putuju u Libiju, zbog čega bh. firme i dalje traže garancije za bezbjednost.
Prije rata u Libiji, iz BiH bilo je angažovano oko 1.250 radnika i 17 firmi. Skoro svi su napustili ovu zemlju nakon izbijanja sukoba. Uz to, firme iz BiH imale su u Libiji ugovorene poslove u vrijednosti od milijardu eura. No, većina njih se povukla sa tog tržišta. Rado bi se, kažu, vratili ali nema sigurnosnih garancija.
S druge strane, libijske firme još duguju bh. kompanijama oko 97 miliona evra za obavljene poslove. Mnoge firme se još nisu oporavile od tog gubitka.
Energoinvest i Bosna-S su kompanije koje nisu ni povlačile sve svoje radnike iz Libije, tako da su i nakon oružanih sukoba nastavile poslovanje. U Bosna-S kažu da nemaju nikakvih problema, te da su čak uspjeli naplatiti i svoja potraživanja.
„Pitanje sigurnosti uvijek je relativna stvar. To je stvar lične procjene. Mi imamo trenutno oko 250 ljudi u Libiji angažovanih na raznim projektima i nemamo nekih posebnih problema. Mi smo svoja potraživanja redovno naplaćivali, nismo ni tu imali neke posebne probleme. Nama je Libija strateška orijentacija, mi svakog dana rastemo na tom tržištu. Očekujem da tržište raste i mi ćemo to pratiti, koliko budemo, naravno, u mogućnosti“, kaže direktor Adnan Ibišević.
Energoinvest je lošije prošao, jer su neka postrojenja opljačkana. No, posao je nastavljen, a planiraju i proširenje, kaže pomoćnik direktora Jakub Viteškić.
„Mi smo vratili prvom prilikom, čim su se stekli uslovi, naš rukovodeći kadar dolje i određene ugovore, prije svega koji se odnose na ugovore sa naftnim kompanijama, to su malo zatvoreni sistemi, gdje je i malo sigurnije. Imamo nekih tridesetak radnika na održavanju naftnih platformi. To je nešto što ide, mada to nisu ni gabaritni ugovori, ni visoko profitabilni ugovori za Energoinvest. Međutim, ono što smo mi priželjkivali i očekivali praktično nakon izbora u Libiji koji su održani negdje ljetos, mislili smo da će se situacija u mnogome stabilizirati i da će nam biti omogućeno da prije svega za našeg glavnog klijenta, libijsku elektroprivredu, dođemo u poziciju nastavka ugovora potpisanih prije revolucije. Međutim, to se nije desilo. Kad smo uvidjeli da je teško nastaviti realizovati tekuće projekte, mi smo konkurisali na par projekata, ponovo u ovim nekim zatvorenim sistemima, i evo, upravo ovih dana čekiramo prijedlog ugovora za izgradnju jedne male trafo-stanice. Ovih dana predajemo ponude za također zatvoreni sistem, željezara libijska u Misurati, za energetske poslove, tako da pokušavamo intenzivirati aktivnosti, a povratak u onom pravom smislu očito još nije moguć“, pojašnjava Jakub Viteškić.
Jedan od problema sa kojima se susreću kompanije je tražena finansijska garancija od firmi za nove poslove koje ugovaraju. Banke ne daju garancije jer ocjenjuju da je Libija još nesigurna za ulaganja, objašnjava sekretar Asocijacije građevinarstva i industrije građevinskih materijala Vanjskotrgovinske komore BiH Džemal Kalajdžisalihović. Jedan od prijedloga kako riješiti problem garancija za nove poslove je i formiranje fonda, kaže Kalajdžisalihović:
„Da se potraživanja naših firmi pretvore u jedan garantni fond iz kog bi se kasnije davale te garancije. Naravno, takav fond bi morale prihvatiti i naše firme i libijska strana, jer bi to bio faktički garant iz kojeg bi se povlačila kasnije sredstva koja trebaju za garanciju.“
Predstavnici zainteresiranih bosanskohercegovačkih kompanija do sada su se u više navrata obraćali Ministarstvu vanjskih poslova BiH. Posljednji takav sastanak održan je sredinom prošlog mjeseca. Tada su iz Ministarstva obećali da će organizovati posjetu visoke delegacije Libiji kako bi riješili problem naplate potraživanja i omogućili povratak bh firmi, kaže Kalajdžisalihović.
„Pregovaranja između nas i Ministarstva vanjskih poslova je da oni okončaju to do kraja godine i da se konačno organizuje ta posjeta Libiji, od koje i mi očekujemo zaista dosta, jer bi se na neki način bar nešto pokrenulo, ako već ne može da se razrješava, da se pokrene“, konstatuje Kalajdžisalihović.
Ministar vanjskih poslova BiH Zlatko Lagumdžija na marginama posljednjeg zasijedanja Generalne skupštine UN-a razgovarao je sa svojim kolegom iz Libije i dobio obećanje da će bh kompanijama biti omogućen povratak na tržište te zemlje, no na stranici Ministarstva vanjskih poslova BiH i dalje se nalazi upozorenje za sve bh. građane koji namjeravaju da putuju u Libiju, zbog čega bh. firme i dalje traže garancije za bezbjednost.
