Dostupni linkovi

logo-print

Tuzlić: Kulturna scena se potresa samo kad se dijele pare


Federalno ministarstvo za kulturu, podijelilo je novac iz jednog od svojih fondova, projektima od značaja za Federaciju. Sredstva, nešto veća od milion maraka, otišla su prema mnogo gladnih usta. Kako to kod nas obično biva, pokrenula lavinu nezadovoljstva. Na žalost, otvorila ili obnovila i neka bolna pitanja. O tome za RSE govori Dževdet Tuzlić, višegodišnji kulturni hroničar, inače urednik kulture na BH Televiziji.

RSE: Ne sjećam se kad je ovdašnju kulturnu scenu nešto tako potreslo, kao što je ova posljednja raspodjela sredstava Federalnog ministarstva kulture. Zašto je to tako?


Tuzlić: Naša scena se inače potresa samo kada se dijele pare. Nije prvi put se digla prašina. Svjedoci smo da je uvijek raspodjela sredstava, i Fondacije za kinematografiju, i Fondacije za svjetsku umjetnost, i svih drugih koji na bilo koji način dijele bilo šta institucijama kulture, pojedincima ili talentima, pitanje većeg ili manjeg nezadovoljstva.

RSE: Ovdje imamo pozadinu koja je vrlo zanimljiva. Većina sarajevskih kulturnih odličnika, uputila je javni protest. Prema njima, oko dvije trećine uobičajenih sredstava, nije pripalo najznačajnijim manifestacijama i institucijama koje reprezentuju BiH.


Tuzlić: Vidio sam neke reakcije i mislim da ljudi moraju na takve načine reagirati i pokušati obrazložiti razloge svog nezadovoljstva. Nisam iščitao do kraja sve te odluke koje su donesene o raspodjeli sredstava, ali iz nekih razgovora, koje sam već vodio, i nekih informacija kojima raspolažem, očito je da je došlo do disperzije raspodjele sredstava za kulturu. To može sa jedne strane biti i dobro.

Neki KUD-ovi i neke kulturne institucije, kao i neki pojedinci, koji se bave iz potaje svojim umjetnostima, ne želeći biti svakodnevno u medijima, ne dolaze u priliku da dobiju bilo šta. Ako je povika iz Sarajeva zbog toga što su nezadovoljni, teško bi bilo očekivati da se povika desi iz provincije prema Sarajevu, bar ovako bučna i javna. Uvijek se te sredine pomire sa sudbinom jer nema ko prenijeti njihove žalbe.

To što je neko navikao da dobiva, nije dovoljan argument da mora dobiti uvijek. Mislim da mora sunce ogrijati i neke, koje do sada nije grijalo. Raspolažem podatkom da je Ministarstvo imalo na raspolaganju 1,3 miliona konvertibilnih maraka i da je 10% od toga dobio Sarajevo Film Festival. Teatarski festival MESS je dobio nekih 70-tak hiljada, EW centar nekih 60-tak hiljada i tako dalje. To nisu beznačajni novci, nisu ni veliki. Federalno ministarstvo nije jedina adresa koja te novce može podijeliti. Koliko ima na raspolaganju, teško je zadovoljiti sve zahtjeve i sve one kojima ta sredstva pripadaju. Mislim da je u ovoj državi vrijeme za kulturu već odavno u zalasku sunca. To je najveći problem.

RSE: Uslijedila je zvanična žalba ovih sedam institucija od državnog značaja jer nisu poštovani kriteriji iz javnog poziva. Navodno, novac je dodijeljen „po etničkom i teritorijalnom principu, a dodijeljen je nekim privrednim subjektima, a ne institucijama kulture“.

Tuzlić: Ne mogu komentirati sve u tančine, pošto nisam još vidio materijal i ne znam kome je sve dodijeljeno. Imam samo ove informacije, koje sam spomenuo, one najizrazitije cifre koje su podijeljene. Opet su one izazvale nezadovoljstvo, upravo kod ovih koji su dobivali ranije mnogo više i koji zaslužuju više. U nekoj kesi, koja je jednostavno ograničena i koja nije bez dna, teško je sve apetite zadovoljiti. Pri tome je, za mene, teritorijalna raspodjela sasvim legitimna.

RSE: A etničke raspodjele? Bojim se da je na ovaj način dodirnuta ona bolna tačka, vezana za etnos, definisani princip 50:50, koji pomalo proviruje iz raspodjele, a koji je otvorio neke druge procese, na primjer reakciju strane kojoj politički pripada ministrica Zorana Dujmović.


Tuzlić: Za mene lično, etnički princip nije dobar princip za raspodjelu sredstava za kulturne uzlete. Pare bi trebale da budu posljedica dobrih rezultata. Koje su to institucije sa etničkim predznakom dobile, ne mogu komentirati, pošto nisam vidio taj materijal. Ako budemo etnički djelovali, po svim principima, onda smo zaista zemlja koja neće daleko stići.

Nedavno je meni predsjednik jednog kulturnog društva iz Sarajeva, koje djeluje, ne samo na nivou kantona, nego i šire, rekao da bi bilo dobro napraviti jednu emisiju o tim kulturnim društvima. Osjeća se i njihovo nezadovoljstvo načinom kako se oni financiraju, načinom na koji se oni pokušavaju staviti na stranu, a pokušavaju promovirati ono što je nacionalno blago – jezik i kultura, svakog naroda koji žive u BiH, konkretno, naroda u čije ime to kulturno društvo i postoji.

RSE: Također nisam pročitao baš sve, ali me pomalo iznenadio, i ton i boja nekih sarajevskih reakcija, ali i ova kontra iz Hercegovine. Dio tamošnjih intelektualaca tvrdi kako je do sada, od hrvatskih projekata oduzimano, kako bi se uzdizali ovi sarajevski.


Tuzlić: Ko je bliže vatri, bolje se ogrije.

RSE: Sarajlijama se zamjera što ministrica uopšte spominje sintagmu hrvatska kultura i da je i tu jedan kamen spoticanja.


Tuzlić: Ne treba to biti kamen spoticanja. Zašto ne bi postojala hrvatska kultura, ako ona, kao takva, ima neko svoje osobeno biće. Ne treba se od toga kriti. Svaka kultura u BiH je legitimna. Ja sam građanski orijentiran po svojim nazorima i svim svojim aspektima djelovanja, koje u svom biću nosim, ukoliko je to nekome bitno. Mislim da ne treba zanemarivati, ni jedno ni drugo, dakle ni građansko, ni nacionalno, u atmosferi kako je skrojena BiH. Ne treba udarati kontru prozivanjem tog etničkog, kako bi smo onda to omalovažili i kako bi smo doveli u sumnju bilo kakvu metodologiju ili ispravnost i želju da se dodijele pare i nekome, ko do sada nije dobio sredstva.

Znam da su novce dobijali, i Široki Brijeg, i Mediteranski filmski festival, da je dobijala i Matica Hrvatska, odnosno, Mostarsko proljeće, da je dobijao i Filmski festival iz Neuma. Nekad je Jurinko bio manje, nekad više zadovoljan.

Pitanje je, dakle, šta mi hoćemo. Ako mi hoćemo nešto, što se nalazi u Hercegovini, odmah smjestiti u etno predznak, onda je to greška. U tome vidim samo dolijevanje ulja na vatru, ako se budemo branili ili napadali taj etnički princip.

RSE: Istina je kako je dio novca usmjeren na kosidbu na Kupresu, ali i tu se radi o kulturnoj manifestaciji od međunarodnog značaja. Ministarka mora voditi računa i voditi brigu o njegovanju tradicije, o folkloru, o spomenicima.


Tuzlić: To je nematerijalna kulturna baština i ona ima sve predispozicije da se jednog dana nađe na UNESCO-voj listi. Zašto to omalovažiti!? Često idem u Jajce, pošto sam jajački zet, pa čujem pjesmu koja dolazi iz Mrkonjića i sa Kupresa, tih kosara, koji taj događaj, i snagu, i pjesmu, ujedinjuju na jednom mjestu. Ne treba to omalovažavati.

RSE: To je teško pitanje, može li se uopšte, ovim mizernim procentima, koji se kod nas izdvajaju za kulturu, pokriti taj opseg pojma kulture?


Tuzlić: Ne može.

RSE: Ti imaš dobre kontakte sa kolegama iz regiona. Da li je kod nas ova nesretna oblast najzapostavljenija?


Tuzlić: Nije. Često sam u kontaktima sa Makedonijom. Makedonija ima sjajne kulturne uposlenike u operi, u džezu, u teatru, pa stalno tavore i stalno kukaju i kubure sa sredstvima, kojih nikada nema dovoljno. Oni godišnje ne mogu ni do jednog filma da doguraju, iako imaju dva filmska festivala, imaju i fond, čak i nagradu na Sarajevo Film Festivalu. Oni pokušavaju da pobjegnu iz provincije, makar morali i uložiti.

RSE: Šta bi se moralo promptno uraditi da ne bude ovako kako jeste?


Tuzlić: Mislim da bi prije svega trebali prestati razmišljati u smjeru da čim neko sjedi ispred neke političke partije, da je to jedino gdje će on usmjeravati novac kojim raspolaže. Dugo godina je bio Gavrilo Grahovac ministar za kulturu i on nije mogao dijeli pare u Banja Luku. Bilo je uvijek nezadovoljstava. Uvijek su neki likovnjaci kukali na Gavru, kao ne razumije, ili neće da razumije likovnu umjetnost. Neki pisci su govorili da je neki drugi dobio više od njega. Jedna producentska kuća iz Sarajeva nikada nije bila zadovoljna iznosom sredstava koji je dobijala, pa je žirije mijenjala, pa opet dođe na isto.

Kad nemaš para, teško je pogasiti sva nezadovoljstva. To je princip koji će i dalje biti bolna tačka. Ako država ne bude shvatila značaj kulture, ako ne bude izdvajala veća sredstva za kulturu, onda ćemo biti svjedoci ovakvih polemika koje ne vode rezultatu i ne vode ničemu.

RSE: Za vratove smo se uhvatili zbog nesretnih 1,3 miliona KM. Ko zna kako bi bilo da je više sredstava?

Tuzlić: Bilo bi bolje da je više, pa makar se i više hvatali za vratove.

  • 16x9 Image

    Budo Vukobrat

    Novinarstvom se počeo baviti 1973. godine kao reporter u Televiziji Sarajevo. Više od 13 godina u programima RSE angažovan na novinarskim i uredničkim poslovima.

XS
SM
MD
LG