Dostupni linkovi

logo-print

Snježana Köpruner: Recept za uspješno vođenje firme u BiH


Snježana Köpruner

Snježana Köpruner

Direktorica kompanije GS - Tvornica mašina Travnik Snježana Köpruner govori o razvoju i uspjehu ove tvornice i osnovnoj ideji kojom vodi kompaniju - da svi zaposleni dolaze rado na posao. Uz najavljeni novi reformski ekonomski put BiH i uz Međunarodni dan žena, ova Dalmatinka u srcu Bosne govori o tome šta je recept za uspjeh firme, istaknutiji položaj žena na mjestima rukovođenja i usklađen porodični život.

RSE: Šta je recept za uspjeh Vaše kompanije u 'moru' neuspješnih i upropaštenih privatizacijom?


Köpruner: Teško je definirati recept za uspjeh. Mislim da je jako važno imati: malo sreće, puno volje i puno znanja u vođenju kompanije, razumjeti ljude koje vodite i njihove probleme. I mislim da je najvažnije da radite ono što volite i to najbolje što možete. Ovo mislim općenito o uspjehu u vođenju bilo kojeg posla, a što se tiče privatizacije, mislim da je razlog za uspjeh krajnje ozbiljno prihvaćanje zadataka i obaveza koje smo ugovorom prihvatili. Da je Federalna agencija za privatizaciju kontrolirala sve firme kao što je kontrolirala našu, mislim da bi i druge privatizacije bile puno uspješnije.

RSE: Povodom desete godišnjice privatizacije firme, poručili ste kako je Vaša politika kao rukovodioca da svi zaposleni dolaze rado na posao. Šta je za to neophodno?


Uspješno privatizovana kompanija

Dioničko društvo GS-TMT nastalo je iz radionice za remont vozila 1952. godine kao dio velikog poslovnog sistema Bratstvo – Novi Travnik ( BNT) i u tom sastavu poslovalo je od 1963. do 1996. godine. Oktobra 2004. godine, 67 posto državnog kapitala se privatizuje i od tada je uloženo preko 10 miliona KM u popravke i gradnju novih proizvodnih hala kao i u nabavku opreme. Od 2005. godine do danas tvornica nosi ime GS-Tvornica mašina Travnik d.d i primjer je uspješno privatizirane kompanije koja iz godine u godinu ostvaruje nove uspjehe.

U 2014. godini prihod je povećan za 19 posto u odnosu na 2013., a broj zaposlenih za 19 posto. Sva dobit uglavnom se investira u nove proizvodne pogone i modernu tehnologiju za proizvodnju.

Direktorica Snježana Köpruner nosilac je više priznanja, a među njima je nagrada „Lady boss“ za najuspješniju poduzetnica 2013. godine. Asocijacija poslovnih žena „One“ dodijelila je nagradu za razvoj i podršku ženskog poduzetništva. Nosilac je priznanja „Najmenadžer 2014.“ koje je dodijeljeno krajem prošle godine u Banjaluci.

Köpruner: Da bi Vaši suradnici i zaposlenici dolazili rado na posao treba puno toga štimati, a to su kao prvo: odnos prema zaposlenicima kao prema poštenim i odgovornim ljudima, bez potcjenjivanja. Izuzetno su važne i plaće – jer oni tim trebaju prehraniti svoje porodice, zatim socijalna politika kompanije, da se ponašate kao 'roditelj' firme, da ljudi znaju ako imaju probleme da imaju kome doći, da će im neko pomoći da to riješe. Kad se radi o zapošljavanju kod nas, mi gledamo da prvenstvo pri zapošljavanju imaju djeca naših zaposlenika. Mislim da je važno da naši zaposlenici vide da novac koji ovdje zaradimo ostavljamo ovdje, pomažemo zajednici, da pomažemo djeci.

Kako bi odali priznanje zalaganju naših zaposlenika organiziramo svake godine izlet. Prošle godine 106 naših zaposlenika posjetilo je Istanbul. Ove godine za poslovne rezultate iz prethodne godine vodimo 120 zaposlenika u Veneciju, Veronu i Milano. Osim toga, organiziramo i Memorijalni nogometni turnir Kurt Köpruner – to je moj pokojni suprug - i već se četvrti put organizira. Imamo i novogodišnje proslave s izborom najbolje radnice i radnika godine. To je nešto što stvara osjećaj da smo svi jedna porodica. Mislim da se zaposlenici u takvoj firmi bolje osjećaju i bolje rade.

RSE: 'Sporazum za rast i zapošljavanje' će biti sastavni dio budućih ekonomskih i socijalnih reformi u Bosni i Hercegovini. Nova inicijativa Evropske unije stavlja upravo ekonosmki razvoj i socijalne reforme u prvi plan. U čemu Vi vidite njihov značaj i šta je za Vaš najvažnije?


Köpruner: Mislim da su ove reforme neophodne i da se trebaju provesti što je prije moguće. Što one sve obuhvataju nije mi poznato, mislim na konkretne brojeve i postotke što se tiče rasterećenja privrede, zbog toga ne mogu procijeniti koliko će pridonijeti privrednom rastu i zapošljavanju. Ovo što danas imamo ne valja niti za zaposlenike niti za poslodavce. Nemoguće je da jedan čovjek koji je 40 godina teškog rada proveo u nekoj tvornici dobije penziju od 300 KM s kojom ne može preživjeti, a doprinosi koje firme plaćaju danas su gotovo 70 posto. Zdravstvenog sistema gotovo ni nema, svaku sitnicu stanovnici moraju posebno plaćati. Kako bi se povećalo zapošljavanje, mislim da bi se doprinosi trebali prepoloviti, na početku bar proizvodnim firmama, tako da poslodavcima ostane nešto više novaca da bi mogli povećati zapošljavanje. Treba ukinuti carine i PDV na opremu koja se ne proizvodi u BiH. Na primjer, prošle godine smo kupili postrojenje za pjeskarenje i postrojenje za lakiranje. Mi smo na to platili 140.000 maraka PDV-a i to direktno platili Upravi za indirektno oporezivanje. E, sad, kad kod uvoza opreme platite PDV, šalju vam inspekcije i čekate pola godine da PDV dobijete nazad. Tretiraju vas kao nekog kriminalca. Sramota. Tom opremom otvarate nova radna mjesta, a država vas proganja i kažnjava kao da ste kriminalci. Tome trebate stati na kraj. Da ne nabrajam sve elemente, mislim – ako ove reforme sadrže takve elemente, da bi onda te reforme trebale imati uspjeha.

RSE: Koliko je prema Vašem mišljenju, ekonomija trenutno prioritet u radu bh. političara?


Köpruner: Čini mi se da oni ne misle o ekonomiji, a dokaz za to je, naprimjer, trenutno izbor ministara u Vladi Federacije. Da misle o ekonomskim pokazateljima birali bi najbolje, a ne dijelili mjesta po stranačkim pripadnostima. Dvadesetgodišnji izbor uglavnom podobnih a ne sposobnih srozao je ekonomiju na nivo na kojem se danas nalazi. Dugo sam mislila da bh. političari rade samo na osobnom interesu, međutim danas sam sigurna da, ako i hoće nešto da promjene, ne znaju promijeniti. I to je najveći problem u ovoj državi. To se vidi kroz sve izjave koje oni daju, kako se ponašaju. Plovina, uglavnom desno orijentiranog biračkog tijela, bira ove ljude, u ime nekih nacionalnih interesa, a građanski interesi ostaju po strani. Važno je kojem toru pripadate, a ne da li imate što dati jesti svojoj djeci. Mislim da tome treba doći kraj.

Put od Zadra do Travnika

RSE: Kako Vi usklađujete obiteljske i poslovne obaveze, upoznajte nas s osnovnim osobnim podacima - gdje ste rođeni, gdje ste se školovali, kako ste stigli u Travnik?


Köpruner: Upravo sam ušla u 60. godinu života. Meni je malo lakše nego ženama koje imaju malu djecu i familije. Ja imam djecu, četvero, od kojih dvoje vlastite, zatim muževu kćer iz prvog braka, te jednog posvojenog, sada već mladića pred maturom. Osim toga, imam i tri prekrasne unuke i oni mi svi, zajedno sa bratom i njegovom porodicom, ispunjavaju privatni dio života. To mi puno znači. Mislim da ne bih imala dovoljno snage za ovoliko raditi kad njih ne bi bilo. Inače sam rođena u Benkovcu, a u Zadru sam od svoje treće godine, gdje sam maturirala i kasnije u Zagrebu studirala i magistrirala na Fakultetu strojarstva i brodogradnje. U Travniku sada provodim veći dio svoga života i uglavnom radim tako da mi ne ostane puno za usklađivanje. Moj rad mi stvara veliko zadovoljstvo, a rezultate tog rada mjerim otvaranjem svakog novog radnog mjesta u ovoj našoj maloj firmi. Kad letim za Njemačku, onda rado sjednem na tu stranu da mogu vidjeti tu firmu koja se zavukla tu, među ta bosanska brda. I nekako sam ponosna na sve to.

RSE: A otkud Vi u Travniku?


Snježana Köpruner u fabričkoj hali

Snježana Köpruner u fabričkoj hali

Köpruner: To je sasvim slučajno ispalo. Ja sam u Njemačkoj radila na consultingu, u firmi Global Sourcing, na analizama tržišta i analizama troškova. Jednom sam dobila jedan projekt koju sam radila za firmu Messer Cuting&Wellding i u to doba su iz Travnika, iz ove firme ljudi čuli za mene, pa su me tražili i molili posao. To nije bilo lako naći, ali sam uspjela za njih naći posao koji je bio za njih prilično dobar. Onda su se trebali privatizirati. Uspjela sam nagovoriti firmu Messer Cuting&Wellding da ih kupi, sve pripremila za kupovinu, ali su oni na kraju odustali, no, rukovodstvo firme je uspjelo nagovoriti vlasnike firme Global Sourcing da to oni naprave. Budući da sam u firmi jedino ja bila sa 'brdovitog Balkana', onda su mene poslali da malo to vodim, vidim kako to ide. Poslije je moj suprug bio ovdje direktor, a ja sam mu pomagala u realizaciji tog projekta. Svi me pitaju da li mi je žao. Nije mi žao, izuzetno sam sretna za ovih proteklih deset godina sa svim što smo ovdje napravili. Nije bilo jednostavno. Nije onda bilo lako, nije ni danas, ali veliko je zadovoljstvo tim što smo napravili.

Žene u BiH sposobnije nego u Njemačkoj

RSE : Danas je Međunarodni dan žena pa Vas tim povodom pitam - ima li dovoljno žena na ključnim pozicijama u BiH i treba li biti njihova veća zastupljenost u privredi i politici?


Köpruner: Ako usporedim sposobnost koju sam vidjela da one imaju - a preko organizacije ONA imala sam priliku sresti izuzetno uspješne poduzetnice, žene koje su vlastitim radom sve stekle, i mala kućanska domaćinstva pretvorile u respektabilne firme – mislim da ih nema dovoljno. Trebalo bi im na neki način više pomoći da te svoje kvalitete dovedu više do izražaja. Mislim da time mogu puno više pomoći i privredi i ekonomiji, ne samo Bosne i Hercegovine. Žena je, kao majka, kao domaćica, naučila voditi najmanju firmu na svijetu koja se zove porodica. A sve kreće od nje. Naučite ekonomiju voditi kroz tu malu firmu, a ekonomija i većih firmi zasnovana je na istim zakonima. U Bosni i Hercegovini sam se iznenadila, jer sam srela puno više sposobnih žena nego sam ih imala priliku sresti na primjer u Njemačkoj. Mislim da je to rezultat našeg socijalističkog odgoja, gdje smo i odgajane kao više ravnopravne nego su to žene u Zapadnoj Evropi.

RSE: I svijet bi bio mnogo ljepši kad bi bilo više žena na rukovodećim pozicijama, na političkim pozicijama.


Köpruner: Ja gledam da se žena odnosi kao majka, tako osjećam i svoje zaposlenike, osjećam tako ljude s kojima radim. Mislim da žene imaju drugi odnos prema svemu. Uglavnom. Ima i ovakvih i onakvih, kao svugdje, ali mislim da one uglavnom imaju korektniji odnos i prema poslu i prema zaposleniku.

XS
SM
MD
LG