Dostupni linkovi

Opredeliti se za manje zlo ili za beli listić


Srbija u izbornoj godini, Beograd, februar 2012
Srbija u izbornoj godini, Beograd, februar 2012
Posle burnih 90-ih i snaga koje su uporno deceniju birali, a oni im doneli ratove, izbegle iz susednih država, gde su te ratove vodili, izolaciju zemlje, građani u Srbiji, s početka su se novog milenijuma, opredeljivali za političke snage koje su im obećavale članstvo u EU i bolji život, stavljajući po strani mane koje su i te stranke svakako imale. Danas, kada je kandidatura za članstvo u EU stigla u poslednji čas pred izbore, mnogi je vide kao poklon Borisu Tadiću, ali sumnjaju da će to imati značajnijeg efekta za birače kao slični potezi Brisela na ranijim izborima.

Verovatno Boris Tadić nije ni bio svestan koliko će tek danas biti slikovita njegova poruka iz jedne ranije kampanje biračima, koja je otprilike glasila, da on svakako nije najbolji u Srbiji, ali da se bolji od njega nije kandidovao. Kakvog izbora imaju danas građani, obzirom na ideje koje političari kandiduju, naša novinarka Milena Kuzmanović pitala je Valjevce:




Od oktobra 2000., kada su građani znali šta hoće i glasali protiv Slobodana Miloševića, svih kasnijih godina kao da su bili stavljani pred izbor biranja manjeg zla, odnosno onih koji barem neće ponovo izolovati zemlju.

Ovoga puta, kaže nam analitičar Boško Jakšić, dilema nije između manjeg i većeg zla.

„Ako smo na prvim izborima posle 2000. zaista na jednoj strani imali zlo, onda je teško reći da danas ono postoji, pre svega oko dva ključna bloka, DS-a i SNS-a, da bi se iko od njih mogao nazvati zlom. Ono što je zlo, više nije u sferi politike. Mnogo je više zlo u nedostatku rezultata, pre svega vlasti. A ako simbolički pripisujemo to zlo, onda je i u opoziciji nedostatak nekog konzistentnog programa, kako iz ove zle situacije izaći. Mislim da je u tome osnovna dilema koja pokazuje da smo, ako ništa drugo, napredovali u tome da političko zlo nije opcija. Barem ne izborna”, ocjenjuje Boško Jakšić.

Nije mali broj onih koji smatraju da u Srbiji danas nema dobre alternative. Danas predsednik države Boris Tadić priznaje građanima da bi „možda i on, da nije predsednik, bio nezadovoljan i ogorčen”, pokušavajući da im objasni da ogorčenje nikuda ne vodi.

A oni koji su ogorčeni jer ne vide kuda ih političke partije koje se bore za vlast vode, najavljuju da će im odgovoriti praznim listićima na biralištima.

„Postavlja se pitanje šta raditi na ovim izborima? Opredeliti se za manje zlo ili posegnuti za belim listićem? To je zapravo dilema. Ukoliko ova aktuelna vlast ostane tu gde jeste, čini mi se da ima divnu predispoziciju da se još više ugruva i da napravi još više problema. S druge strane, ukoliko se dogodi da pobedi radikalna desna opcija, zaista ćemo imati problem. To bi možda značilo da bi opozicija mogla da se konsoliduje, na kraju krajeva, lustrira samu sebe i odluči se za vođenje neke ozbiljnije politike”, smatra pisac Saša Ilić.

Plašenje baucima

Ranijih godina, plašeni baukom 90-ih i izolacijom zemlje, odnosno politikom koju su vodili radikali, tada predvođeni Tomislavom Nikolićem, te zaustavljanjem života dok se ne „vrati” Kosovo, što je bila glavna ideja Vojislava Koštunice, građani su se opredeljivali za one koji su im obećavali članstvo u EU - više investicija, veće plate. Ne pitajući za njihove mane.

Potpisivanje Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju i Ugovora o otvaranju fabrike sa Fiatom u Kragujevcu, koaliciji, čiji je stožer Tadićeva Demokratska stranka, donelo je pobedu 2008. godine.

Boris Tadić, izbori 2008.
Boris Tadić, izbori 2008.
I danas da nije bilo statusa kandidata, demokrate i njihovi prijatelji iz vlasti, ne bi imali sa čim pred izbore. Samo što se sada ne veruje da će to imati efekta kao 2008. Tako misli i naš sagovornik Boško Jakšić:

„Ovo je čist politički poklon koji je dat, pre svega, Demokratskoj stranci i predsedniku Tadiću uoči izbora jer nažalost to je jedini argument sa kojim će moći da se uđe u predizbornu kampanju, iako nisam siguran koliko će taj argument kandidature pomoći u predizbornoj kampanji.”

Ovoga puta međutim, Brisel nije bio vođen strahom od dolaska na vlast Tomislava Nikolića, danas reformisanog naprednjaka, već destabilizacijom koja je krenula zbog Kosova, ocenjuje Jakšić.

„Videli su koliko je aktuelna vlast pokazala u severnom Kosovu da gubi ingerencije sopstvene vlasti. Sve su to bili simptomi koji, kada bi se produžili,
ne samo što bi prizvali i povratili ono zlo koje je manje više sada potisnuto. Mislim da je taj strah od nečega što je krenulo i počelo da fermentira od rasta popularnosti Dveri, o kojima se retko govori jer je to loš imidž Srbije, da su to bili faktori koji su naveli EU da kaže – OK, hajde da pomognemo Srbiji”, kaže Jakšić.

Iako zvanično još nije započela, prvi nagoveštaji predizborne kampanje nagoveštavaju da će biti izuzetno prljava. U njoj će od 13. marta, kada budu raspisani parlamentarni izbori, koplja ukrštati samo do sad viđena lica iz poslednjih deceniju, dve. Ne treba da čudi zašto nema novih lica, kaže sociolog Ivan Kuzminović.

„Ovde i ne mogu da se pojave neka nova lica jer je sistem napravljen tako da u partijama u stvari nema mogućnosti za neku vertikalnu pokretljivost. Dakle, ova ekipa političara će ostati još jako dugo na vlasti jer je sam politički sistem obezbeđen od ulaska novih ljudi. Ti novi ljudi, eventualno buduća elita, su sakriveni po fakultetima, kućama, nevladinim organizacijama, a u stvari je najveći deo tih ljudi otišao u inostranstvo i mislim da im ne pada na pamet, i to sa punim pravom, da se uključe u politički život jer je to jedna vrlo prljava igra. To je jedna močvara u koju niko normalan i pri zdravoj pameti ne bi trebao da ulazi”, zaključuje Ivan Kuzminović.
XS
SM
MD
LG