Univerzitetski profesor, bivši ministar odbrane BiH, dr Selmo Cikotić, smatra da, ako bi BiH ove godine i dostavila Godišnji nacionalni plan za NATO (ANP), u narednih pet-šest godina ne bi bilo ozbiljnije diskusije o članstvu zemlje u ovom vojnom savezu. To bi značilo da trenutna vladajuća garnitura u strukturama zakonodavne i izvršne vlasti ne bi bila u prilici da odlučuje o članstvu, kaže Cikotić.
Suština MAP-a i NAP-a
RSE : U posljednje vrijeme, građani BiH su zasuti pojmovima MAP i NAP, svjedoci su oštrih diskusija političara i neuspjele posljednje sjednice Predsjedništva BiH. Možete li razjasniti šta je suština koja stoji iza ovih skraćenica ?
Cikotić : MAP je skraćenica od Membership Action Plan, ili Akcijski plan za članstvo, a ANP je skraćenica od Annual National Program, ili Godišnji nacionalni program. MAP je završna faza kretanja zemlje kandidata kroz program Partnerstvo za mir i ulazak u MAP kao završnu fazu. Iz svih dosadašnjih iskustava znači da se kroz Godišnje nacionalne programe zemlja zadržava najmanje pet ili šest godišnjih ciklusa, u nekim slučajevima i do petnaestak godišnjih ciklusa.
Do sada najbolji slučaj je da je zemlja bila samo šest godina u MAP-u pa primljena u punopravno članstvo. U nekim slučajevima je to bilo znatno duže. Naime, Godišnji nacionalni program prave zemlje kandidati, po vlastitom izboru, u okviru pet važnih područja, a to su politika i ekonomija, vojna i odbrambena pitanja, pitanja resursa, sigurnosna pitanja i pravna pitanja. U okviru tih područja se praktično preispituje spremnost kompletne države za članstvo u jednom visoko sofisticiranom klubu razvijenih, naprednih, demokratskih zemalja, koje zajednički njeguju mehanizme kolektivne sigurnosti. Kad se dostavi prvi Godišnji nacionalni program po izboru zemlje kandidata, to za NATO znači da se on pregleda, pa onda za narednu godinu traži dodatno pojašnjenje ove ili one oblasti.
Zemlja kandidat prolazi kroz Godišnje nacionalne programe sve dotle dok NATO ne procijeni da je spremna za punopravno članstvo.
Naime, NATO ne želi da uvozi probleme, NATO želi zemlju koja je na visokim standardima razvijenosti ekonomije, funkcionalne države, vladavine prava, demokratskih principa i riješenih sigurnosnih odbrambenih pitanja, dobrih odnosa sa susjedima, riješenih unutrašnjih bitnih pitanja, itd. i onda tek NATO razmatra šansu za prijem.
Kad je Bosna i Hercegovina u pitanju to znači da, ako bismo i dostavili Godišnji nacionalni program ove godine, u narednih pet, šest godina sigurno ne bi bilo ozbiljne diskusije o punopravnom članstvu. To znači da ova vladajuća garnitura u strukturama zakonodavne i izvršne vlasti ne bi bila u prilici da odlučuje o članstvu. Možda bi, ukoliko pobijede na narednim opštim izborima, neki od ovih ljudi bili ponovo tu, ali ova garnitura, u principu, ne bi odlučivala o ulasku Bosne i Hercegovine u NATO.
RSE: Može li se u sjedište NATO-a poslati, kako u posljednje vrijeme navode pojedini političari, modifikovani, redukovani ANP?
Cikotić: Može, pogotovo zato što prvi Godišnji nacionalni program (ANP) zemlja šalje po vlastitom izboru. BiH može navesti da će više pažnje posvetiti pitanjima politike, ekonomije, resursa, prava, da će se manje baviti odbrambenim i sigurnosnim pitanjima, pogotovo u prvom ANP-u. Niko nam tu iz NATO-a neće praviti ograničenja i probleme.
Ulazak u NATO znači veći skok ekonomije i kvaliteta života
RSE: Ono što građani uglavnom smatraju kad se pomene NATO, to je veća sigurnost, održavanje mira, stabilnost. Kada bi se u BiH mogao osjetiti sigurnosni 'kišobran' NATO-a? U kojoj fazi?
Cikotić: Na neki način odbrambena reforma i ulazak Bosne i Hercegovine u Partnerstvo za mir (Partnership for Peace – PfP) već je značio rast stranih investicija. U nekoj mjeri to se u BiH osjetilo prije nešto više od desetak godina. Možemo, ako krenemo u ANP, osjetiti neka blaga, ali ne bitna poboljšanja. Ono što je iskustvo svih tranzicijskih zemalja Centralne i Istočne Evrope bilo do sada jeste da je ulazak u NATO značio daleko veći skok ekonomije i ukupnog stepena kvaliteta života u tim zemljama, nego što je to značio ulazak u Evropsku uniju(EU). Sigurnosna situacija i ta vrsta sigurnosnog konteksta koji garantuje stabilnije investicije, ulaganja i poslovanje, za većinu zemalja sa strane predstavljalo je signal da, kad zemlja uđe u NATO, u nju se sigurno i stabilno može ulagati. Rast direktnih stranih investicija povećava i pojačava mnoge ekonomske procese unutar same zemlje, kad bude primljena. To je iskustvo svih zemalja, da su imale daleko bitniji rast životnog standarda, odnosno kvaliteta života ulaskom u NATO, nego ulaskom u EU.
RSE : Koliko trenutna svjetska situacija i geopolitička pomjeranja utiču na razloge ulaska BiH u članstvo Sjevernoatlantska alijanse?
Cikotić: Direktno utiču. U globalnoj situaciji posebno na način na koji je mi percipiramo iz BIH. U BiH se sada vodi rasprava o pitanjima o kojima se raspravljalo prije 10 – 20 godina i oko kojih postoji konsensus. Sada odjednom imate predstavnike iz srpskog naroda u institucijama države koji kažu NATO više nije naš interes.
Najveći problem je u tome što otvaramo pitanja koja smo davno riješili. Na taj način stvaramo opštu atmosferu nesigurnosti, nepovjerenja u pojedince i u institucije, u predstavnike, u dokumenta, u dogovore, kako na unutrašnjem tako i na međunarodnom planu. Time se BiH predstavlja kao jedna nekredibilna, nestabilna, nepouzdana država. Na prirodan način, s obzirom da međunarodna zajednica učestvuje, u velikoj mjeri u svim bitnim događajima u BiH, posljedice za eventualno pogoršavanje statusa države će snositi oni koji su taj proces doveli u pitanje.
Sudbina države i svih njenih građana
RSE : Da li vidite mogućnost dogovora među bh. liderima odnosno da Milorad Dodik odustane od svojih stavova vezano za NATO integracije BiH, odnosno za ANP ?
Cikotić: Meni tu imena nisu toliko bitna, koliko je bitna sudbina države, građana i svih njenih naroda. Mislim da je u najboljem interesu i Republike Srpske i Srba da se ide u tom pravcu. Ne pada mi napamet da ja definiram šta je za Srbe dobro a šta nije. Ali, mogu tvrditi da je ulazak u NATO svojevrsna promocija i RS i Srba u okviru BiH u cjelini, i da je to bolje za sve nas. Vraćati se u prošlost i čitati geopolitičku situaciju u konkekstu - Evropa je propala, Amerika propada i slabi,dolaze jaka Rusija i jaka Kina koja će stati na nečiju stranu, to su vrlo magloviti i nepouzdani scenariji. Iskustvo nas uči, kada je naša sudbina u pitanju, da je bitnije to što se mi ovdje dogovorimo, na ovom prostoru, od onog šta nam se savjetuje iz udaljenih svjetskih metropola, koje sve što rade, rade u svom a ne našem interesu. U BiH moramo imati naše interese u prvom planu.
A interes je bolji kvalitet života, veća stabilnost i sigurnost, više investicija, što ćemo najbolje postići u okvuru NATO-a.
(Bosna i Hercegovina je 2006. godine pristupila NATO-ovom programu Partnerstvo za mir (PfP), da bi 2008. bio dogovoren prvi Individualni akcioni plan partnerstva (IPAP). Već 2010. pozvana je da se pridruži Akcionom planu za članstvo (MAP). NATO je 2018. odobrio Bosni i Hercegovini da podnese prvi ANP iz MAP-a, čime je odobrena aktivacija Akcionog plana za ovu zemlju.)
Facebook Forum