Nevladine udruge za ljudska prava predstavile su publikaciju „Govor mržnje i neprihvatljiv govor: vodič za političare/ke”. Iako je kampanja pred nedavne parlamentarne izbore bila manje zagađena govorom mržnje nego ona prošle godine, govor mržnje je i dalje prisutan, a političari na njega reagiraju nedovoljno i premlako, kažu naši sugovornici.
Kada je novoizabrani saborski zastupnik iz dijaspore Željko Glasnović primitivno izvrijeđao studente koji prosvjeduju na zagrebačkom Filozofskom fakultetu, socijaldemokratska političarka i predsjednica Socijaldemokratskog foruma žena Gordana Sobol otišla je na policiju i podnijela protiv Glasnovića kaznenu prijavu zbog govora mržnje. „Morala sam to otići prijaviti,“ kaže ona za Radio Slobodna Europa.
„Čovjek ima želudac i neke stvari više ne može provariti. Rekla sam – ja ovo moram prijaviti. Moram, jer ću puknut! U jednom trenutku osjetite da je nešto prevršilo mjeru da to može proći samo sa verbalnom osudom nas političara. Reagirala sam kao građanka i to sam učinila.“
Glasnović je nova zvijezda govora mržnje u hrvatskom javnom prostoru, gdje po nekim ocjenama dijeli prvo mjesto sa sisačkim biskupom Vladom Košićem. Oni su izbili na vrh tablice, nakon što je Tomislav Karamarko, koji je pred više od dvije i po godine obnovio govor mržnje u hrvatskom javnom prostoru, morao otići izpolitike. To se odrazilo i na nedavnu kampanju za parlamentarne izbore, kaže za naš program Dragan Zelić iz organizacije civilnog društva Gong.
„U zadnjoj kampanji je bilo manje govora mržnje zbog jednostavne činjenice da je onaj koji je u velikom dijelu sijao govor mržnje – otišao iz političkog života, iako je bilo nekih slučajeva govora mržnje.“
On objašnjava i zašto neki političari pribjegavaju govoru mržnje.
„Kada političari nemaju dobre odgovore na konkretne probleme i konkretna pitanja, onda je najlakše otvoriti kakva pitanja i 'zapaliti' građane – primjerice odnosima sa Srbijom ili govorom mržnje.“
Kuća ljudskih prava, Centar za mirovne studije i kampanja „Dosta je mržnje“ predstavili su u petak u Zagrebu publikaciju „Govor mržnje i neprihvatljiv govor: vodič za političare/ke”. To je jedan od načina da političari i drugi koji javno istupaju – slušanjem dobrih savjeta -prestanu sa korištenjem govora mržnje. Drugim način su sankcije, za koje je na predstavljanju brošure rečeno da nije toliko važno koliko je kazna oštra, već je mnogo važnija izvjesnost da će ona biti izrečena i da počinitelj neće proći nekažnjeno. Treće je javna osuda, koje – čini se – najviše nedostaje. Pitali smo Gordanu Sobol – reagiraju li političari primjereno na govor mržnje?
„Ne! I rekla bih da to vrijedi za sve, bez obzira kojoj opciji pripadaju. Mislim da ne reagiramo dovoljno i da reagiramo premlako. Kao javne osobe imamo i odgovornost da na neki način kreiramo javno mišljenje u Hrvatskoj, pa i time što ćemo na vrijeme upozoravati i na vrijeme osuđivati neke pojave – bio to govor mržnje, bilo to nešto – ne d'o bog – gore.“
Facebook Forum