Bivši logoraši 6. augusta obilježavaju 28. godišnjicu početka zatvaranja logora Omarska kod Prijedora, u kojem su tokom ljeta 1992. godine hiljade logoraša iz Prijedora i okolnih mjesta prošli kroz zlostavljanja, mučenja, ubistva i druge zločine.
Minutom šutnje i polaganjem cvijeća ispred objekta „Bijele kuće“ u bivšem logoru Omarska odata je počast ubijenim logorašima.
„Obilježavanje je bilo u prostorijama samog logora, uz pridržavanje mjera koje su propisane odlukom štabova za vanredne situacije, vezano za korona virus”, rekao je za Radio Slobodna Evropa (RSE) Mirsad Duratović, predsjednik Regionalnog saveza udruženja logoraša regije Banja Luka.
Kako je objasnio Duratović, posjeta je bila u znatno manjem broju nego ranijih godina, bez zvaničnog govora komemoracije.
“Okupili su se bivši logoraši i članovi porodica ubijenih logoraša“, objasnio je on.
Prema podacima kojima udruženja logoraša raspolažu iz sudskih procesa koji su vođeni pred Haškim tribunalom i Sudom Bosne i Hercegovine (BiH), kroz logor Omarska je prošlo 3.334 logoraša.
Duratović kaže da podaci kojima raspolažu udruženja logoraša pokazuju da je ubijeno oko 700 stotina logoraša iz logora Omarska, a da je kroz logor prošlo i do šest hiljada Prijedorčana nesrpske nacionalnosti.
„Do razlike u brojevima dolazi zbog činjenice da za veliki broj zatočenika dovođen u logor Omarska, nisu vođene evidencije o njihovom ulasku i izlasku. Evidencije su vođene na početku, kada su prve grupe logoraša dovođene, onda je prestalo s vođenjem tih evidencija. Ljudi su jednostavno dovođeni, maltretirani, zlostavljani, pa čak i ubijani u logoru, ili izvođeni iz logora pa ubijeni na nekom drugom lokalitetu, a da nisu vođeni kroz nikakve zvanične evidencije“, navodi Darutović.
On dodaje da institucionalna podrška udruženjima logoraša i njihovim porodicama na lokalnom nivou i dalje izostaje.
„Nikada to nije krenulo u smjeru u kom je trebalo, da se zajednički suočimo s prošlošću, odnosno s tim što se dešavalo u Prijedoru. Da institucije vlasti na lokalnom nivou podrže i žrtve, i porodice žrtava, i udruženja koja okupljaju bivše logoraše i porodice ubijenih civila“, smatra on.
Edin Ramulić iz Fondacije za izgradnju kulture sjećanja iz Prijedora kaže da godinama ne učestvuje u organizaciji obilježavanja ovih događaja. Smatra da je proces memorijalizacije davno otišao u domen politike.
„Kada je u pitanju memorijalizacija, nedostaje nam zajednički pristup. Uglavnom se insistira na tom odvojenom komemoriranju, odnosno memorijaliziranju žrtava po nekom nacionalnom osnovu, ili po pripradnosti određenoj strani, određenoj vojsci. Nije uvijek bitna ni ta etnička pripadnost, nego pripadnost strani“, kaže Ramulić koji je preživio progon i zatočeništvo u logorima u kojima su ubijeni najbliži članovi njegove porodice.
Raspuštanje logora počelo je 6. augusta, prebacivanjem preživjelih logoraša iz Omarske u logore Manjača i Trnopolje.
Za zločine počinjene u logorima na području Prijedora, u Hagu je osuđeno 11 osoba, a pred Sudom BiH još četiri nakon što je njihov predmet iz Haškog Tribunala prebačen na Sud BiH.
