Dostupni linkovi

logo-print

Evropa: Svugdje protesti osim protiv Rusije


Transparent sa plastičnom rukom kojim demonstranti poručuju da Putin nije dobrodošao u Austriju, 24. juni 2014.

Transparent sa plastičnom rukom kojim demonstranti poručuju da Putin nije dobrodošao u Austriju, 24. juni 2014.

Autorka: Daisy Sindelar

Pitanja kao što je elektronsko nadgledanje i konflikt između Izraela i Gaze su privukla hiljade demonstranata na ulice širom Evrope nekoliko proteklih mjeseci. Međutim, kada je u pitanju Rusija i njene aktivnosti u Ukrajini, Evropljani su bili šutljivi. Zašto?

Bernard Grua (52), finansijski revizor i fotograf amater iz Bretanje na sjeverozapadu Francuske, nikada nije bio zainteresovan za aktivizam.

Međutim, to se promijenilo prošle godine kada je užasnut gledao svoju vladu kako implementira svoj plan da isporuči dva ratna broda Mistral Rusiji uprkos intervenciji Kremlja u Ukrajini.

Od tada je Grua pomogao organizovati globalne demonstracije protiv prodaje Mistrala - uključujući i novu rundu protesta najavljenih za 7. septembar koji će biti održani uprkos odluci francuskog predsjednika Francoisa Hollandea da odgodi donošenje konačne odluke o isporuci brodova.

"Kada pogledate Putinovu politiku shvatite da se taj čovjek ponaša zaista agresivno, a mi smo planirali isporučiti mu najbolja sredstva za podršku njegovoj agresiji", navodi Grua, bivši mornarički oficir koji posjeduje stručno znanje o Mistralima, masivnim nosačima helikoptera izgrađenih posebno za kopnenu invaziju sa mora.

"Ovo je značajno pitanje ne samo za Ukrajinu, već i za Gruziju, Moldaviju, Rumuniju i zemlje Baltika", navodi on. Ako Rusija nastavi graditi svoju mornaricu, dodaje, "to bi moglo postati veoma, veoma ozbiljno i za zemlje zapadne Evrope."

U ljeto vrućih evropskih protesta, konflikt u istočnoj Ukrajini - gdje su se ruske trupe priljučile separatističkim pobunjenicima u borbi protiv ukrajinskih trupa - jedva da je privukao pažnju javnosti.

Hiljade demonstranata koji podržavaju Palestinu se prosulo po ulicama Engleske, Francuske i Njemačke protestujući protiv nedavnog izraelskog bombardovanja Gaze, sa rekordnih 45.000 ljudi koji su se skupili na protestu u Londonu 26. augusta. Preko 6.000 demonstranata se skupilo u Berlinu 30. augusta pozivajući na veću zaštitu od federalnog nadzora.

Sa druge strane, Gruaovi protesti protiv Mistrala su privukli najviše nekoliko desetina ljudi. Individualni protesti protiv ruskih aktivnosti u Ukrajini su privukli još manje ljudi. Demonstracije održane u Newportu, Walesu, koje su se poklopile sa NATO samitom održanom 4. i 5. septembra su bile slabo posjećene uprkos fokusu samita na Ukrajinu.

Strah, zamjeranje

Alina Polyakova, sociologinja i istraživačica na univerzitetu u Bernu, navodi da ju je užasnulo ignorisanje Ukrajine, konflikta koji se poklopio sa rastom evropske krajnje desnice, kao i rezonantne serije godišnjica Drugog svjetskog rata.

"Veoma je razočaravajuće gledati nepostojanje protesta i osuđivanja ruske intervencije u Ukrajini", navodi Polyakova, koja je dokumentovala jačanje veza između ruskog predsjednika Vladimira Putina i evropske krajnje desnice u svom žurnalu "Svjetski odnosi".

"Smatram da to dolazi iz straha - uzimajući u obzir povijest Evrope i nove ratove u dvadesetom vijeku - straha od uključivanja u dug, odužen vojni konflikt sa vojnom silom kao što je Rusija. Takav strah ne vidimo kada je u pitanju konflikt između Izraela i Gaze."

Drugi posmatrači navode da protesti u podršku Palestini i relativni manjak zabrinutosti za Ukrajinu reflektuju značajniji trend - porast evropskog nezadovoljstva Sjedinjenim Američkim Državama.

Dimitri Halby (39), kompjuterski inženjer rođen u Normandiji koji pomaže koordinaciju protesta protiv Mistrala, navodi da je odrastao slušajući svoje komšije koji su bili ogorčeni zbog savezničkog bombardovanja njegovog grada na samom kraju Drugog svjetskog rata, kada su se mnogi nacistički okupatori već povukli. Čak i sada, navodi, mnogi Francuzi instiktivno krive Washington za sve - uključujući i trenutni sukob u Ukrajini.

Dimitri Halby (lijevo) i njegova supruga učestvuju na protestima u Kijevu, februar 2014.

Dimitri Halby (lijevo) i njegova supruga učestvuju na protestima u Kijevu, februar 2014.

"Ono što se dešava u Ukrajini oni ne vide kao nešto, zaista, ukrajinsko, iz nekog razloga. Možda zbog ruske propagande", navodi Halby koji sada živi u Irskoj sa suprugom rođenom u Ukrajini.

"Stvar je u tome što to, manje-više, vide kao borbu između SAD-a i Rusije. Tako zaboravljaju da su ukrajinski narod i Ukrajina u sredini, i zaboravljaju da se zemlja bori za sebe i svoj opstanak. I kada govorite o tome šta se dešava, neki Francuzi će reći da je SAD pravi agresor u haosu koji se dešava u svijetu", smatra on.

Adut

Strah i sjećanja na stranu, analitičari priznaju da kontrola Rusije nad evropskom ekonomijom kontroliše većinu prigovora. Uprkos jakoj retorici protiv Rusije sa samita u Walesu, većina NATO lidera su pragmatični, posebno zbog sporog ekonomskog oporavka i zavisnosti Evrope od ruskih energenata.

Čak ni navodi o upletenosti Rusije u obaranje aviona kompanije Malaysia Airlines 17. jula na dijelu teritorije Ukrajine pod kontrolom pobunjenika nije bilo dovoljno da podigne glas protiv Kremlja.

Bivši holandski diplomata Barend ter Haar, čija je zemlja izgubila 193 osobe od 298 ukupno poginulih u padu aviona, navodi da bi "kratkoročni" ekonomski interesi mogli nastaviti dominirati proces donošenja odluka u Holandiji - iako je nesreća ohladila osjećanja mnogih Holanđana prema Putinu.

"Katastrofa je probudila mnoge nizozemske građane koji su uvidjeli da mi ne možemo uzimati mir i stabilnost zdravo za gotovo", navodi Ter Haar, koji je nedavno govorio kako je naglasak na "ekonomskoj diplomatiji" oslabio uticaj Holandije na Rusiju.

"Prije nego se nesreća dogodila, postojala je određena podrška za Putina jer je tip jakog muškarca, rekao bih, a neki se dive tome", dodao je komentarišući stranke krajnje desnice kao što je Stranka za slobodu, koju je osnovao protivnik imigracije, zakonodavac Geert Wilders.

"Međutim, nakon avionske nesreće - i zato što je nejasno, najblaže rečeno, koliko je on odgovoran za aktivnosti (separatističkih) grupa - niko u Holandiji se ne usuđuje braniti ga u trenutnim političkim okolnostima", tvrdi Ter Haar.

Demonstracije u Londonu protiv sukoba u Pojasu Gaze, juli 2014.

Demonstracije u Londonu protiv sukoba u Pojasu Gaze, juli 2014.



U Francuskoj, zvanične kritike na Rusiju su gotovo nečujne - šutnja koju mnogi pripisuju ekonomskim dogovorima moćnih zvaničnika, kao što je političar krajnje desnice Philippe de Villiers, koji se nedavno sastao sa Putinom da bi finalizirali planove za "historijske" tematske parkove na Krimu i u Moskvi - i čiji je brat, Pierre, načelnik stožera francuske vojske (Philippeov sin Guillaume je prodavao i izdavao luksuzna imanja na francuskoj rivijeri brojnim insajderima sa Kremlja).

Čak i Hollandeova odluka sa naslovnica da odgodi isporuku Mistrala do postignuća prekida vatre i političkog dogovora u Ukrajini djeluje kao samo još jedna taktika odugovlačenja.

Grua i drugi demonstranti vjeruju da će prvi brod, Vladivostok, pokušati izbjeći odgodu i tajno isploviti za Rusiju ove sedmice za vrijeme vojnih vježbi na otvorenom moru za preko 400 ruskih mornara sa bazom u luci Saint-Nazaire.

Demonstranti će ove sedmice pozvati na otkazivanje vježbe zakazane za 10. septembar i poništavanje ugovora o prodaji vrijednoj 1.7 milijardi američkih dolara, kao i na prodaju Mistrala NATO članicama.

Iako kaže da će ga njegovi protesti u Saint-Nazaireu dovesti licem u lice sa ruskim mornarima, Grua navodi da će biti zadovoljan ako uz njega stane i mala, međunarodna grupa demonstranta.

"Veličina nije problem", navodi Grua.

"Možete organizovati demonstracije sa 500 ljudi u Parizu - nikoga neće biti briga. Ali, ako imate evropske, ukrajinske, gruzijske, poljske i francuske zastave ispred ruske vojske, onda vam ne treba hiljadu ljudi. Potrebno vam je samo nekoliko ljudi koji će reći 'Da, tu smo", zaključuje on.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG