Dnevnik za Radio Slobodna Evropa je vodila Snežana Jonica, poslanica Socijalističke narodne partije u skupštini Crne Gore.
Subota, 14.januar
Danas je trebalo da budem kući, u Baru, a nisam...opet sam ostala u Podgorici, zbog obaveza na poslu...
Danas je, naravno, trebalo da nemam obaveza na poslu, ali ih imam.Zato dan počinje uz kafu, novine, ali i žaljenje zbog propuštanja barskih subotnjih rituala, koji mi tako mnogo znače. Ništa od kafe sa snahom ujutro, ništa od pića s Vjerom u „Benissimu“ oko podneva, ništa od spremanja večere za Milicu i Ljilju i opuštenog razgovora do kasno u noć.
Ali dobro...sama sam tako htjela. Bavljenje politikom podrazumjeva dinamičan i mnogo duži radni dan, drugačiji život...tako kažu, a ja se pitam, može li se to nazvati drugačijim životnim ritmom, kad ja redovno zaključujem da ja uopšte nemam „život“. Da, preporučuju mi da ne shvatam posao tako ozbiljno, da usporim ritam. Pokušavam, ali ja to ne umijem. No, dobro, dosta je bilo gunđanja, ima to i svoju drugu stranu. Da se vratimo na „aktuelnosti“.
Bavljenje politikom podrazumjeva dinamičan i mnogo duži radni dan, drugačiji život...tako kažu, a ja se pitam, može li se to nazvati drugačijim životnim ritmom, kad ja redovno zaključujem da ja uopšte nemam „život“.
Šta je danas bio događaj dana?
Definitivno tragedija koja će se pamtiti, brodolom kruzera „Costa Concordia“. I mnogo toga o čemu posle tog događaja treba razmisliti.
Šta su danas bile moje najznačajnije aktivnosti?
Snežana-sekretarka Izvršnog odbora SNP CG je pregledala i analizirala izvještaje iz opštinskih odbora.
Snežana-poslanica je sa koleginicom Natašom Vuković radila na završnoj fazi predloga Zakona o psihološkoj djelatnosti. Nataša je napisala zakon, napravila stručnu javnu raspravu-razmjenu mišljenja sa njenim kolegama psiholozima, ostalo je da ja dodam „onu finu ruku“ ili „pravnički pogled“ na tekst pa da ga predamo u skupštinsku proceduru.
Snežana-poslanica je danas razgovarala telefonom sa 14 građana koji imaju probleme u postupku za prijem u crnogorsko državljanstvo, odgovorila na devet mailova na tu temu i 6 pitanja iste prirode na fejsbuku.
Snežana-majka je, sa Biljanom odgledala epizodu serije „Gilmor girls“. Ova seriju gledamo samo kad smo zajedno i predstavlja nam to neki svojevrsni „riutal“ pred odlazak na spavanje.
Snežana-ljudsko biće je jutros popila kafu sa prijateljicom Radom, što predstavlja „podgoričku subotnju lijepu naviku“ i na kraju dana, još jednom otvorila facebook, pogledala „šta ima novo“ i postavila na status Kiplingovu „I bićeš čovjek, sine moj“.
Nedelja, 15.januar
Dan koji je trebalo Biljana i ja da iskoristimo na način koji smislimo. Planovi ipak pokvareni, kao i uvijek kad ja unaprijed počnem da se radujem jer sam nešto lijepo isplanirala.
Biljana je povrijedila ruku na klizanju, pa smo neplanirano stigli i do Urgentnog. Na sreću, nije bilo ništa strašno. Vjerovatno sam ja bila napornija s komentarima: „rekoh li ti ja da paziš“ i slično, nego bol koji je osjećala.
U međuvremenu, još neplaniranih poslova, dala sam izjavu za Dnevne novine oko uvođenja etičkog kodeksa za poslanike, naglasivši potrebu prethodnog donošenja Zakona o Skupštini.
Dok je Biljana spavala, obavila sam 26 telefonskih razgovora oko državljanstva... Branka, Zoran, Svetlana, Vesna, Olga za sina, Momčilo, Maja... različiti ljudi iz različitih gradova, problem isti...crnogorsko državljanstvo...
Opet se pitam zašto me kolege ne razumiju kad kažem da je ovo „igranje sa ljudskim sudbinama“, da se radi o ljudima kojima to pravo pripada, da je država u ovim slučajevima bila nepravedna.
Biljana i ja smo odgledali film „Love happens“ koji predstavlja nevjerovatno dobru priču o suočavanju sa bolom. Preporučujem ga.
Ponedeljak, 16.januar
Dan posvećen radu na predlogu Zakona o izmjenama zakona o profesionalnoj rehabilitaciji i zapošljavanju lica sa invaliditetom i obavljanju razgovora sa građanima oko državljanstva.
Snežana Jonica na svom radnom mjetu
Nakon 33 telefonska razgovora, 10-tak mailova imam jaku glavobolju. Završila sam dosta, ali je ostalo još mnogo, a danas je ovo bio maksimum mogućeg. Hoću li prije odlaska u Strazbur, a idem 22.januara, uspjeti da kontaktiram sve koji su se obratili za pravnu pomoć? To počinje da me opterećuje, a više od ovog što radim, fizički ne mogu.
Tekst zakona koji pripremam napreduje. Mislim da sam našla rješenje za problem. Ogromna sredstva se slivaju u Fond za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom. Iz nekog razloga, najveći dio tog novca ne upotrijebi se u tu namjenu. Od 10 i po miliona za posljednje dvije i po godine, preusmjereno je u druge namjene devet miliona eura. Smatram to nedozvoljenim, šokantnim, nepravednim... Govorila sam o tome više puta u Parlamentu. Medijima to iz nekog razloga nije naročito interesantno. Iz Vlade kažu nije bilo dovoljno projekata. Ne slažem se. Zato pišem izmjene zakona, da obezbjedimo da sredstva koja se uplaćuju za profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje lica sa invaliditetom za to budu i potrošena,a ne negdje drugo, kao do sada.
Utorak, 17.januar
Od 10-11 časova sam gostovala na Radiju „Antena M“, emisija „Vruća stolica“, tema-politička participacija žena. Još jednom smo skrenuli pažnju da nema dovoljno žena na mjestima odlučivanja, govorili o tek uvedenim kvotama, partijskim iskustvima. Zadovoljna sam, moja partija, slobodno mogu da kažem, je uradila najviše na tom planu, imam čime da se pohvalim.
Već u 11.30 časova u partiji sam imala konferenciju za medije na kojoj sam predstavila svoj predlog Zakona o izmjenama i dopunama zakona o crnogorskom državljanstvu, koji će biti razmatran na Prvoj vanrednoj sjednici Skupštine 30.januara.
Živim život žene političara, koja da bi bila sve ono što mora da bude, da bi svaki posao završila onako kako smatra da mora, nema vremena da „živi“. Može je to i bolje. Nedostaje mnogo toga, ali ovo je ipak moj izbor. A ja se zalažem da svi imamo mogućnost da biramo.
Poslije konferencije za medije stigla sam samo nekoliko minuta da provedem u svojoj kancelariji- da promjenim rokovnik, već u 12 počela je sjednica Kluba poslanika. Podijeljeni su zadaci za naredni period, preuzeli smo obaveze oko akata koji su proceduri. Predamnom je opet spisak zakona koji me čekaju...imali smo dosta posla, sjednica je potrajala.
Naravno, i danas sam imala razgovore o državljanstvu, Ana mi ne dozvoljava da odem iz Kluba, a da ne nazovem najmanje 10 ljudi. Danas sam posle desetog poziva, rekla: „Stvarno, ne mogu više, nemam snage“. I uz osjećaj krivice kad mi je pokazala spisak, koliko ih je još na čekanju otišla u partiju da završim još neke poslove.
Srijeda, 18.januar
Prijepodne provedeno na sastancima u partiji, popodne sastanak sa šeficom delegacije Skupštine Crne Gore u PSSE, Valentinom Radulović-Šćepanović oko tekućih obaveza vezanih za sjednicu Parlamentarne Skupštine Savjeta Evrope, koja počinje 23.januara. Shvatam da materijal za PSSE još nisam pažljivo pročitala.
Danas je trebalo da se sretnemo i sa predsjedavajućim PSSE gospodinom Čaušogluom, posjeta je otkazana. Ja sam mislila da će mi to pomoći da završim sve druge obaveze, Naravno, nije.
Opet sam telefonirala oko državljanstva. Jelena je pripremila niz stvari koje sam u letu pomenula prošle nedelje. Ona sve pamti i završava bez velike priče. Zadovoljstvo je kad sarađujete sa mladim ljudima koji vole da rade, koji znaju, a žele još da uče, kojima ništa nije teško... Jelena je takva.
Na kraju dana, kolega Neven Gošović i ja smo imali sastanak sa kolegama iz ostalih opozicionih partija Radunovićem i Pavlovićem. Tema- korekcija teksta odluke o pokretanju parlamentarne istrage o utvrđivanju činjenica u vezi sa aferom „Telekom“.
Ukupan utisak, jako naporan dan.
Četvrtak, 19,januar
Dan započet gostovanjem na jutarnjem programu TV Vijesti. Prvi utisak, kad je trebalo ustati i spremiti se - nisam ja za jutarnji program. Tema, moja omiljena- državljanstvo.
Nakon toga, predsjednik je sazvao sastanak rukovodstva partije. Jako mnogo posla, niz planiranih i podijeljenih obaveza, izvještavanje o završenim i preuzimanje novih poslova. Sastanak je baš potrajao. U 17 časova imam opštinski odbor u Tivtu, krenuli smo u zadnji čas, žurili, zamalo zakasnili. Užasno mrzim da kasnim, Umorna, loše raspoložena zbog napornog dana, nervozna zbog mogućeg kašnjenja.
Nakon 33 telefonska razgovora, 10-tak mailova imam jaku glavobolju. Završila sam dosta, ali je ostalo još mnogo, a danas je ovo bio maksimum mogućeg.
Ali samo nakon par rečenica na početku sjednice, sve je drugačije... pozitivna atmosfera na opštinskom odboru, spremnost za rad na terenu u susret lokalnim izborima, entuzijazam koji se mogao osjetiti...naravno prezadovoljna sam. Nisam više ni umorna, ni nervozna.
Kasno sam došla, Biljana uči krivično procesno i povremeno pita ponešto. Zadovoljna sam – vidi se da razumije to što uči, a i ja „narcis“ konstatujem da znam odgovore na sva pitanja koja mi je postavila.
Petak, 20.januar
Cijelo jutro provedeno na sastancima u Partiji, završavanju obaveza u Klubu poslanika, pozivanju građana, slanju raznih zahtjeva za dostavljanje informacija ministarstvima, štampanju materijala za Parlamentarnu Skupštinu Savjeta Evrope u Strazburu.
Na kraju, sastanak članova Odbora za politički sistem, pravosuđe i upravu sa predstavnicima SIGME. Razgovor o funkcionisanju javne uprave.
Kraj još jednog radnog dana, nekome i radne sedmice. Meni tek početak razmišljanja šta još treba da završim prije odlaska u Strazbur.
I vraćanje na razmišljanje s početka ove priče - da li ja imam život. Da, shvatam, imam, ja živim život žene političara, koja da bi bila sve ono što mora da bude, da bi svaki posao završila onako kako smatra da mora, nema vremena da „živi“. Nema vremena čak ni da pomene da je svih ovih dana uz sve pomenuto radila i one uobičajene poslove u kući, kuvala, prala.
Može je to i bolje. Nedostaje mnogo toga, ali ovo je ipak moj izbor. A ja se zalažem da svi imamo mogućnost da biramo.
