Dostupni linkovi

Devetnaest godina od rušenja: Stari most bio je najstariji Mostarac


Obilježavanje 19. godišnjice rušenja Starog mosta, Mostar, 9. novembar 2012.

Obilježavanje 19. godišnjice rušenja Starog mosta, Mostar, 9. novembar 2012.

U jeku hrvatsko-bošnjačkog sukoba u BiH, 9. novembra 1993. godine, sa položaja Hrvatskog vijeća obrane, artiljerijskim projektilima je - nakon dvodnevnog direktnog gađanja - srušen Stari most u Mostaru, jedan od najvećih kulturno-historijskih spomenika iz perioda osmanske vladavine na Balkanu, prvobitno sagrađen još 1566. godine.

Emir Balić je legenda Mostara i skokova sa Starog mosta. Osamdesetih godina prošlog stoljeća od Međunarodnog olimpijskog komiteta i predsjednika tog tijela Juana Antonija Samarancha dobio je pet zlatnih olimpijskih krugova. Emir opisuje šta je Stari most značio i šta znači generacijama Mostaraca:

„Ovaj most koji leži dole ispod novoga Staroga mosta zaslužio je da mu se oda počast kao živom biću jer je on 500 godina služio generacijama i generacijama. Mi Mostarci smo bar u djetinjstvu njega zamišljali kao najstarijeg Mostarca i poštovali ga.“

Mostarac Ibrahim Čorda prisjetio se kako se osjećao tog 9. novembra 1993. godine, kada je srušen Stari most:

„Kao da mi je slomljeno jedno krilo najveće - jer nisam mogao da vjerujem da se tako nešto može desiti ovome starcu.“

Tačno u 10 sati i 16 minuta, 19 godina poslije - uz zvuke ratnih sirena za oglašavanje opće opasnosti - nekoliko desetina učenika osnovnih škola simbolično su s vrha Starog mosta u Neretvu bacili zlatne ljiljane, a dvojica skakača - Admir Delić i Igor Kazić - izveli su skok na noge u nabujalu, hladnu Neretvu.

Ceremoniji obilježavanja godišnjice rušenja Starog mosta prisustvovalo je nekoliko stotina građana, bivših boraca Armije BiH, članova Kluba skakača sa Starog mosta, te vijećnici Kluba Bošnjaka u Gradskom vijeću Mostara.

Predsjednik mostarskog parlamenta Murat Ćorić kaže kako se godišnjica rušenja simbola Mostara obilježava kako bi se podsjetilo da su u tom ružnom vremenu postojali ružni ljudi koji su rušili grad i njegove spomenike.

„I da je vrijeme da spoznamo da ljude trebamo osuditi i krenuti da se na Mostu dešavaju lijepe stvari, to je ustvari ponovo obnova Mosta, i da se ne isplati ruštiti nikakve mostove, pa ni mostove među ljudima jer oni ipak niknu kao feniks iz pepela“, navodi Ćorić.

(VIDEO: 19. godišnica rušenja Starog mosta)

Najteži gubitak za Mostarce

Semir Dizdarević se u izjavi za naš radio prisjetio trenutka kada je čuo da je Stari most srušen, ističući kako nije imao hrabrosti da dođe do mjesta s kojeg je mogao vidjeti šta se dogodilo:

„Nisam htio da vidim kako izgleda Most. Jednostavno se u meni nešto kupilo. Tek sam četvrti dan napravio još taj korak samo da vidim - nisam htio sebi da vjerujem da je to tako.“

Ćamil Šahović podsjeća kako je to bilo vrijeme svakodnevne pogibije velikog broja civila i vojnika u istočnom dijelu Mostara, koji je bio pod opsadom hrvatskih snaga:

„Taj 9. novembar 1993. godine se nikada neće moći izbrisati iz sjećanja svih Mostaraca. Imali smo puno gubitaka tih dana, ali je taj gubitak bio možda i najteži – kao da smo izgubili nekoga najrođenijeg u našoj kući, u našoj familiji.“

Jedan od poslijeratnih šampiona skokova sa Starog mosta, Samir Zukanović takođe se i dan-danas sjeća trenutaka kada je rušen Stari most. Rušenje Starog mosta posmatrao je iz jednog od mostarskih naselja koje se nalaze na uzvisini:

„Naravno da se sjećam. Tad sam imao 14 godina. Gledao sam rušenje Starog mosta sa Šehovine sa koje se vidi i mjesto odakle je gađan Stari most i Stari most kad ga je udaraju granate.“

Inače, rušenje Starog mosta dio je optužnice pred Haškim tribunalom protiv generala Hrvatske vojske Slobodana Praljka, kojem se sudi, zajedno sa još petericom civilnih i vojnih lidera ratne 'Hrvatske Republike Herceg-Bosna', u predmetu "Prlić i ostali".

Prema nekim najavama, do kraja ove godine mogla bi biti izrečena presuda u tom višegodišnjem procesu. Očekuje se da se tom presudom konačno stavi tačka na špekulacije oko toga ko je odgovoran za rušenje Starog mosta.

Sociolog Enes Ratkušić ističe kako je negiranje ratnih zločina, takoreći, trend na prostorima bivše Jugoslavije, te se tako, naprimjer, uprkos zvaničnim presudama i Krivičnog suda za eks Jugoslaviju i Međunarodnog suda pravde, negira genocid u Srebrenici. Ratkušić smatra kako su negiranja ratnih zločina, bez obzira na njihovu prirodu, normalna posljedica – kako se izrazio – klasičnih lakrdija koje se događaju u Haškom tribunalu.

„Višegodišnja dokazivanja onog što je i slijepcima jasno uzrokuju jedno stanje koje dozvoljava da se u pribavljanju argumentacije poseže i za više nego apsurdnim dokazima, koji nemaju naikakvog smisla, bilo kakve uvjerljivosti, bilo kakvog razumnog uporišta. U tom smislu nema razlike između bombardovanja Sarajeva, ozmeđu genocida u Srebrenici i rušenja Starog mosta u Mostaru. Za svakim dokazom se ovdje može pribjeći i možemo čak doći u jednu apsurdnu sitauciju da neko sutra kaže da Stari most uopće nije srušen“, zaključuje Enes Ratkušić.

  • 16x9 Image

    Mirsad Behram

    Dopisnik je Radija Slobodna Evropa iz Mostara. U novinarstvu je od februara 1994. godine. Diplomirao na Fakultetu političkih nauka, studij žurnalistike u Sarajevu.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG