Dostupni linkovi

logo-print
U područjima koja bi malo koji turist poželio posjetiti, u mjestima koja poznajemo iz TV dnevnika kao mjesta gdje se dnevno gine, kakvi su na primjer Kabul i Kigali, hotelski lanac Serena nudi mekane bijele krevete, svježe voće i najveću sigurnost iza bodljikave žice i betonskih zidova. No, isplati li se ovaj posao, istraživali su novinari njemačkog Der Spiegla.

Gosti su presretni kada im recepcioner, s osmjehom, uzme kreditnu karticu. “Hvala bogu”, pomisle, “ovo nije bilo moguće prije par godina”. Prije samo 3 godine bilo je nezamislivo da bilo koja kreditna institucija uđe u Afganistan.

Puno se toga u Kabulu promijeilo od 2005.godine kada je svečano otvoren hotel s pet zvjezdica, u centru Kabula. Nešto je ostalo isto: blokovi boje pijeska koji okružuju cvjetnjake i njegovanu travu oko hotela, koji je u potpunosti “opkoljen” bodljikavom žicom i betonskom ogradom. Hotel je luksuzni otok u središtu kabulskog saobraćajnog haosa.

Na krovu su snajperisti. Ko želi doći do predvorja hotela mora proći nekoliko sigurnosnih provjera. Sve što sobom nosi prolazi kroz dva skenera. A potom prtljagu provjeravaju psi - specijalisti za eksploziv.

Na više mjesta su naljepnice o zabrani nošenja oružja. A unatoč tome kroz hotel hodaju muškarci s pištoljem - mladi momci sa zalizanom kosom. Oni brinu za sigurnost gostiju.

Ovi su hoteli poseban “proizvod” lanca Serena koji je osnovan sedamdesetih godina. “Admiralski brod”, kako su ga nazvali, elegantni je hotel smješten u glavnom gradu Pakistana, i poput onog u Kabulu, zapravo je tvrđava na brdu. Slični su i hoteli u Kigali, u Ruandi, te Kampali u Ugandi. Ukupno 36 luksuznih hotela koji posluju u Azijii i Africi. Prije nekoliko mjeseci otvoren je i jedan u Dušanbeu u Tadžikistanu.

Planirani, i već djelimično izgrađeni - su hoteli u Siriji (Damask i Alepo), te novi objekti u afganistanskim gradovima Herat i Mazar-i-Šarifu. "Jednog dana će opet biti moguće putovati u Afganistan", optimistični su zaposleni Serene u Kabulu. "A tada, želimo biti prvi koji će turistima ponuditi prvoklasni smještaj". Jedna afganistanska turistička agencija već ima razrađene relevantne itinerere.

Uz sve to, ovaj posao gotovo da se ne isplati. U Kabulu, na primjer, sama građevina je koštala 30 miliona dolara. A rijetko je više od polovine kapaciteta popunjeno. Puna cijena spavanja iznosi 365 dolara za noć, ali jedva da je iko plaća. Većina gostiju su privrednici, diplomati, pomoćni radnici svjetskih organizacija, koji posjećuju Kabul poslom i koji sobu plaćaju oko 120 dolara.

Vani haos, unutra egzotika

Zgrada je bila jako skupa, da se ne govori o mramoru koji je ugrađen, ili materijalu za sigurnost objekta. Mnogi proizvodi koji se koriste u luksuznim hotelima nije moguće nabaviti u Afganistanu. Čak i sapun se dovozi iz Engleske. Alkohol se u Kabulu ne služi, a u Islamabadu ga možete dobiti jedino u sobama. I to ako niste iz neke od islamskih zemalja.

Hotel radi zahvaljujući tome što lancu Serena, prema sopstvenim tvrdnjama, nije stalo do profita. Vlasnik ovog hotelskog lanca je Aga Kan Development Network, najveća privatna organizacija za razvoj u svijetu. Na čelu joj je milijarder, princ Karim al-Huseini. Ovaj je 75-godišnjak, zbog svog bogatstva i lijepih žena koje ga okružuju, omiljena meta bulevarskih novina. Tako prošle jeseni nije silazio s naslovnih stranica žute štampe, zbog razvoda koji ga je koštao 60 miliona eura odštete supruzi.

Aga Kan je duhovni vođa Ismaili muslimana. Ova liberalno orijentirana muslimanska zajednica je ogranak Šiita i sada ima oko 20 miliona sljedbenika u Aziji, Africi i Evropi. Sam Aga Kan osjeća se odgovornim jer je izravni potomak proroka Muhameda.

Princ al-Huseini, koji je na čelu Aga Kanove firme već više od 50 godina, vodi projekte u 16 zemalja u razvoju, uključujući bolnice i kulturne ustanove. Serena hoteli spadaju u razvoj turizma, projekat kojeg podržavaju Svjetska banka i norveška Vlada.

Aga Kan je jako predan borbi protiv diskriminacije muslimana. "Mi ne činimo dovoljno da svijetu pokažemo svu veličinu islamske civilizacije i njene kulture", izjavio je na otvaranju novog hotela.

Poslovna politika Serena lanca nije u tome da se bude prisutan u kriznim područjima, nego da se otvore nova radna mjesta u privredno nerazvijenim regijama. Sa vlastima se zajedno radi na poboljšanju stanja i promociji turizma. Zaposleni bi htjeli, otvaranjem hotela, dodatno ohrabriti strane ulagače da se priključe izazovima investiranja u tim dijelovima svijeta.

Hoteli plaćaju, za lokalne uvjete, iznadprosječne plate. U principu nema otpuštanja, zaposlenici su socijalno i penziono zbrinuti, a posebno se vodi računa o obrazovanju i radnika i njihove djece. Takva se preduzeća ne nalaze u Afganistanu na svakom koraku. Baš kao ni u Pakistanu. Kad su prije tri godine u dolini Swat vlast preuzeli talibani, hotel je bio zatvoren godinu dana, ali niko nije otpušten.

U takvom okruženju najveći prioritet je sigurnost. Posebno u mjestu kakav je Kabul. U restoranima i kafićima, gosti sjede u pancir prslucima, na vratima hotela su naoružani zaštitari. Vani haos, unutra egzotika. Svijet vani i svijet unutar betonskog zida nemaju puno veze jedan s drugim. Čak i direktor hotela u Kabulu jedva da poznaje izvanjski svijet. On živi u Sereni, a preko vikenda leti kući, u Pakistan.
  • 16x9 Image

    Sabina Čabaravdić

    Rođena u prošlom stoljeću. Sasvim slučajno, umjesto pravo završila novinarstvo, već sa 17 se zaljubila u radio i ostala radijski novinar, usprkos izazovima i ponudama s TV-a. Najprije Radio Sarajevo, a potom Radio Slobodna Evropa, koji se 31. januara 1994. godine prvi put oglasio upravo njenim glasom.

XS
SM
MD
LG