Dostupni linkovi

logo-print

Umjesto slavljeničkog sjaja jubilarnog 30. Grada teatra, nekada prestižni festival se teškom mukom privodi kraju: gradska buka je dostigla takav nivo da je izvođenje programa u Starom gradu postalo gotovo nemoguće. U takvim uslovima, čak i glumci postavljaju pitanje – treba li postojati takav festival.

"Grad teatar ne traži za sebe nikakve povlastice, već samo poštovanje zakona od Opštine Budva, koja ih je i donijela", kaže Boris Mišković, jedan od urednika Festivala.

Nadležni, međutim, godinama nisu kadri da sprovedu Zakon o buci, pa je problem kulminirao do te mjere da su glumci počeli prekidati predstave u znak protesta.

Najprije je Mirjana Karanović prekinula izvođenje "Aveti" na novoj sceni u Vještici, a pod sličnim uslovima su igrane i predstave "Perikle" Nikite Milovijevića i "Prah" Veljka Mićunovića na sceni između crkava u Starom gradu.

(Reakcija Mirjane Karanović na veliku buku u publici, Youtube)


"Vrlo je teško postići pozorišnu atmosferu u ovoj atmosferi kakva je okolo. Ubijeđen sam da je ovo problem koji je rješiv, samo treba neko da ga riješi", kaže glumac Vladimir Milojević.

"Ja ne mogu da shvatim da jedan festival sa ovakvom tradicijom može da bude tako miniran od strane ovoga što se oko njega čuje", dodaje glumica Aneta Tomašević.

Glumica Nataša Ninković je bila najotvorenija govoreći o tome kako je igrati na Gradu teatru.

"Ovo je nemoguće. Ovakav festival ne treba da postoji, jer on ne smije da se zasniva na entuzijazmu i sizifovskom naporu pojedinca ili pojedinaca. To treba da bude odluka jedne opštine, grada, države, da li hoće ili neće festival. Nemam riječi. Zbog čega bi pod ovakvim uslovima neko glumio, zbog čega bih to ja sebi radila, zbog čega bi to sebi radila publika? Možda treba da neko napravi skandal, prekine predstavu i ne treba da je nastavi, jer oni zloupotrebljavaju naš entuzijazam, našu ljubav prema teatru i uopšte kulturnom dešavanju", kazala je Ninković nakon predstave.

Kič, brza zarada i privatni interesi

Nekadašnji primat festivalskih scena u Starom gradu odavno su po važnosti zamijenile kafedžije i kakofonija preglasne muzike. Nije pomogla ni promjena satnice festivalskih programa, ni to što je Grad teatar morao iz godine u godinu da se odriče svojih scena i nalazi nove prostore van grada, poput onog u Vještici, u blizini postrojenja za otpadne vode.

Kada je i tamo zbog buke prekinuta predstava, iz direkcije Festivala su pokušali da javno upozore kako je u postojećim uslovima nemoguće festival privesti kraju.

"Dozvoljena buka u Starom gradu je 65 decibela. Vjerovatno sad i ja kršim taj zakon jačinom svog glasa. Kad bi se to poštovalo, ne bismo imali problem", slikovito objašnjava Boris Mišković.

Direktor Grada teatra Blažo Radoman ima rješenje, ali za narednu godinu.

"Predlažemo da se za sljedeću godinu, pri izdavanju terasa, u ugovore doda klauzula po kojoj u vrijeme izvođenja festivalskih programa, neće biti dozvoljena muzika u lokalima Starog grada. To je jedan od načina za rješavanje ovog problema", ističe Radoman.

Međutim, suštinski problem Budve je ono o čemu malo ko želi javno da govori: festival Grad teatar, zamišljen kao obnovitelj mediteranskog duha na otvorenim scenama, gdje i slučajni prolaznici postaju učesnici umjetničkog čina, ne može postojati u Budvi koja je podređena kiču, brzoj zaradi i privatnim interesima.

Zbog toga će 30. Festival ostati upamćen kao pozorište bez scena, koje napuštaju i glumci.

  • 16x9 Image

    Jasna Vukićević

    Dopisnica RSE od 1999. godine. Sarađivala sa više crnogorskih i regionalnih medija. Po obrazovanju profesorica engleskog jezika i književnosti.

Facebook Forum

XS
SM
MD
LG