Dostupni linkovi

logo-print

BiH bez strategije za borbu protiv siromaštva


Kuća jedne od tuzlanskih porodica koja živi u siromaštvu

Kuća jedne od tuzlanskih porodica koja živi u siromaštvu

Više od milion stanovnika u BiH su penzioneri i nezaposleni. Analize NVO pokazuju da 700.000 građana BiH živi ispod opšte granice siromaštva, u koje se ubrajaju svi sa manje od 120 eura primanja mjesečno. Lista crne statistike gladi puno je duža, a vlasti ni u državi ni po entitetima nemaju nikakavu strategiju niti želju da siromaštvo smanje, a vojsci nezaposlenih i penzionera, kao najugroženijih, vrate ljudsko dostojanstvo. Tek povremenim mjerama, poput one iz Vlade Federacije da penzionerima subvencioniraju račune za struju u iznosu od 1.5 do 5,5 km, nanovo ih ponižavaju.

Prije nekoliko mjeseci Vlada Federacije BiH hvalospjevno je najavila da će pomoći penzionerima u ovom entitetu subvencijama za umanjenje računa za električnu energiju.

Pravo na subvenciju ima oko 300.000 penzionera, što je trebao biti dio programa socijalnih mjera koje nikada nisu ostvarene. Računi su zaista umanjeni korisnicima penzija od 300 do 400 KM. I mogla je ovo biti vijest koja daje nadu najugroženijim kategorijama stanovništva da iznosi od 1,5 do 5.5 KM, za koliko su računi bili manji, penzionerima nisu bili novo poniženje, kaže jedna sarajevska penzionerka u razgovoru za RSE.

Prošlomjesečni račun za električnu energiju bio je manji za 3,5 KM.

„Toliko zanemarljivo da je stvarno ponižavajuće. Ponižavajuće je kad ti da 3,5 marke. Moj muž ima 370 maraka penziju na 40 godina radnoga staža, a on mu za subvenciju da 3,5 marke. To je, najblaže rečeno, sramota.“

Više od milion stanovnika u BiH su penzioneri i nezaposleni. Stotinama hiljada broje se oni koji su bez posla ostali početkom, ali i poslije rata. Njihove fabrike su popljačkane, a potom privatizovane za minimalne iznose, iz kojih su se vrlo rijetko mogla naplatiti potraživanja radnika. Čak i one koje su djelimičnom ili većinskom državnom vlasništvu, poput Fabrike namještaja Konjuh iz Živinica, bilježe milionska dugovanja, a radnici plate nemaju mjesecima, kao ni zdravstvenog i penzionog osiguranja, kaže Izudin Čokić, jedan od radnika Konjuha.

“U zadnje vrijeme su nam ukinuli zdravstvo. Ja sam jedan od malo težih bolesnika i ne mogu sebi da priuštim da kupim tablete”, priča Čokić.

Federalni premijer Nermin Nikšić obećao je pomoć za Konjuh, što je posljednja nada već napaćenim radnicima. Čak ni toliko od lokalnih vlasti u Brčkom u utorak nisu mogli dobiti građani organizovani u udruženje “Glas radnika 92”, s kojima tamošnji gradonačelnik nije želio ni razgovarati, kaže jedan od članova Muhamed Halilović.

Traže povezivanje radnog staža i mjesečna primanja za sve koji su 1992. ostali bez posla, a danas se nalaze na biroima za zapošljavanje u Brčko Distriktu.

“Dok građani nemaju šta da jedu, gradonačelnik kupuje sebi novog audija i voza se u njemu”, "Sedamdeset i prvu godinu imam. Nemam nikakvih primanja”, "Radila sam u Bimalu 22 godine, 20 mi priznato. Nemam nikakva primanja, ni penzije, ni socijale, nikad ništa nisam dobila”, kažu oni.

Opasne obmane

Prema podacima Svjetske banke, oko 50 posto stanovništva u BiH živi na granici siromaštva. Jedno od istraživanja Razvojnog programa Ujedinjenih nacija pokazuje da jedno od pet domaćinstava u BiH je ispod te granice. Zvaničnih podataka bosanskohercegovačkih institucija, međutim, nema, kao ni državne strategije za borbu protiv siromaštva.

Poslijeratne vlasti u BiH smišljeno su zatvorile sve ekonomske institute kako ne bi imali i zvanične potvrde katastrofalne socijalno ekonomske situacije u koju su doveli zemlju i građane, ističe prof. Aleksa Milojević iz Bijeljine.
Aleksa Milojević, foto: pressonline.rs

Aleksa Milojević, foto: pressonline.rs


„Ova vlast obmanjuje opasno narod i slika je poptuno zatamnjena. Mi trošimo osam puta više nego što zarađujemo. Živimo faktički od kredita i od platnih deficita. Naši budžeti se pune prodajući tuđe robe. Naravno, u ekonomiji uvijek dođe vrijeme za plaćanje računa - i kad dođe vrijeme, kad se ova gorka istina pokaže u svojoj stvarnosti, onda ćemo se mi naći u velikom čudu i velikom jadu“, ocjenjuje Milojević.

A da već živimo čuda pokazuje i podatak s kraja prošle godine iz izvještaja Biskupske konferencije o stanju ljudskih prava u BiH, u kom se, između ostalog, navodi da svaki peti građanin BiH živi od 1,5 eura dnevno, za šta može kupiti samo hljeb i mlijeko. S jednim obrokom dnevno iz narodne kuhinje preživljava 20.000 građana širom BiH.

Međutim, najgore se tek očekuje zbog vanjskog duga države, koji je svaki dan veći, kaže profesor Milojević.

„Oko šest puta imamo veći dug od našeg realnog društvenog proizvoda. Znači nije istina što vlada kaže da je naš dug otprilike 50 posto društvenog proizvoda. Kada se oduzmu deficiti i krediti koji ulaze u račun našeg bruto društvenog proizvoda i kada se oduzme inflacija, izlazi da mi sada na jednu marku koju ostvarimo imamo šest maraka duga. Ja ne znam samo ko je u stanju da u ovoj zemlji objavi krizu, ili mi čekamo da narod počne skapavati na ulicama? I kud to može da ode na ovim prostorima, Bog sami može da zna“, rekao je Milojević.

Prikaži komentare

XS
SM
MD
LG