Ne zna se što je izazvalo veći šok – da li prvostupanjska oslobađajuća presuda gospićkom tajkunu Josi Mraoviću zvanom Tuman, optuženom za pokušaj silovanja američke košarkašice Ilishe Jarret, ili obrazloženje oslobađajuće presude?!
Mraović je prvo sporošću suca dobio dragocjenih 24 sata do prvog saslušanja, do kada je stigao nabaviti svjedoke i pripremiti obranu. Svjedoci su trebali dokazati da je on u navedeno vrijeme bio na sasvim drugom mjestu, a glavna teza obrane bila je da je on impotentan, pa ni o kakvom silovanju ne može biti riječi. Međutim, zahvaljujući gospićkom sucu Branku Milanoviću, ništa od toga nije bilo potrebno. Odvjetnici napadnute košarkašice kazali su kako je Mraović nju napao, međutim ona se oduprla, pa je Mraović jedino uspio prstom prodrijeti u anus žrtve. To je radnja izjednačena sa silovanjem, a do silovanja nije došlo, jer se Ilisha Jarret fizičkom snagom i udarcima uspjela obraniti.
Međutim, sudac Milanović odgovara kako u silovanju mora sudjelovati spolni organ počinitelja ili žrtve, i – citiramo – u ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa se njihovim kontaktom ne ostvaruje spolna radnja. Pravorijek o ovoj prvostupanjskoj presudi reći će viši
sud, a po ocjeni novinarke „Novog lista“ Gordane Grbić, Mraović je u najmanju ruku narušio ugled suda i sudačke profesije:
„Ta presuda, odnosno obrazloženje te presude, svakako je ispod svake civilizacijske razine jer ona pokazuje, ne samo da se on ne razumije u pravo, nego ni u seks.“
Mraović, osim niza oslobađajućih presuda kod optužbi za silovanje sa sličnim maskulinističkim egzibicijama, ima i niz egzibicija u suđenju za ratne zločine.
Jedan građanin srpske nacionalnosti bio je u odsutnosti suđen na 15 godina za ratne zločine, vratio se u Hrvatsku, jer se tada po automatizmu ukida presuda u odsutnosti i ponavlja postupak. Međutim, sudac Milanović ga je bez pitanja poslao u zatvor, gdje je čovjek odsjedio dvije godine. Tada je presuda ukinuta, on pušten iz zatvora, a postupak ponovljen.
Drugom građaninu srpske nacionalnosti Milanović dosuđuje 13 godina za ratne zločine, a sa već famoznim obrazloženjem da okrivljeni sa svojim precima i Osmanlijama već 500 godina vrši genocid nad Hrvatima. Pravda je tu bila, ipak, brža i pred dvije godine Vrhovni je sud tu presudu ukinuo i naložio obnovu postupka. Slaba je to utjeha što viši sudovi svojim presudama ipak postavljaju stvari na svoje mjesto, kaže Gordana Grbić:
„Međutim, činjenica je, osobito kada su u pitanju ratni zločini, da su prvostupanjski sudovi u bitnom narušili ugled Hrvatske. Evidentna je razlika u visini kazni kada se radi o optuženim Srbima ili optuženim Hrvatima. Osim ogromne razlike u broju optuženja, koja je naravno na štetu Srba, vrlo je mali broj optuženih Hrvata. Srbi su kažnjavani najvišom mogućom kaznom od 20 godina, Hrvati manjim kaznama. Ali su to dijelom kasnije, svojim odlukama, da tako kažem popravili i spasili čast hrvatskog sudstva, Vrhovni sud i dijelom predsjednik Mesić pomilovanjima.“
Je li sudac Milanović pravilo ili eksces hrvatskog pravosuđa i jesu li njegove presude u posljednjih nekoliko godina nanijele nepopravljivu štetu ljudima kojima je sudio, ali i ugledu hrvatskog sudstva? Gordana Grbić:
„Po mojoj ocjeni, čini mi se da je on ipak jedan drastičan eksces. Međutim, takvi ekscesi bacaju ljagu i ponižavaju cijelo hrvatsko sudstvo. A u kakvoj su situaciji sudci, možda najbolje pokazuje primjer predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina koji se ovih dana u šali predstavlja kao Branko Milanović, svjestan odgovornosti i vrha sudstva za takva kadrovska rješenja. Ali ja vjerujem da je to slučaj koji neće ostati nekažnjen. U rukama i predsjednika Vrhovnog suda i ministrice pravosuđa su instrumenti za pokretanje stegovnog postupka. Ja vjerujem da on neće izostati. Ako ne prije, onda nakon što Vrhovni sud donese odluku po žalbi u tom slučaju.“
Mraović je prvo sporošću suca dobio dragocjenih 24 sata do prvog saslušanja, do kada je stigao nabaviti svjedoke i pripremiti obranu. Svjedoci su trebali dokazati da je on u navedeno vrijeme bio na sasvim drugom mjestu, a glavna teza obrane bila je da je on impotentan, pa ni o kakvom silovanju ne može biti riječi. Međutim, zahvaljujući gospićkom sucu Branku Milanoviću, ništa od toga nije bilo potrebno. Odvjetnici napadnute košarkašice kazali su kako je Mraović nju napao, međutim ona se oduprla, pa je Mraović jedino uspio prstom prodrijeti u anus žrtve. To je radnja izjednačena sa silovanjem, a do silovanja nije došlo, jer se Ilisha Jarret fizičkom snagom i udarcima uspjela obraniti.
Međutim, sudac Milanović odgovara kako u silovanju mora sudjelovati spolni organ počinitelja ili žrtve, i – citiramo – u ovom slučaju ni prst ni anus nemaju svojstva spolnosti, ako bi bili u međusobnom kontaktu, jer ni prst ni anus nisu spolni organi, pa se njihovim kontaktom ne ostvaruje spolna radnja. Pravorijek o ovoj prvostupanjskoj presudi reći će viši
sud, a po ocjeni novinarke „Novog lista“ Gordane Grbić, Mraović je u najmanju ruku narušio ugled suda i sudačke profesije:
„Ta presuda, odnosno obrazloženje te presude, svakako je ispod svake civilizacijske razine jer ona pokazuje, ne samo da se on ne razumije u pravo, nego ni u seks.“
Mraović, osim niza oslobađajućih presuda kod optužbi za silovanje sa sličnim maskulinističkim egzibicijama, ima i niz egzibicija u suđenju za ratne zločine.
Jedan građanin srpske nacionalnosti bio je u odsutnosti suđen na 15 godina za ratne zločine, vratio se u Hrvatsku, jer se tada po automatizmu ukida presuda u odsutnosti i ponavlja postupak. Međutim, sudac Milanović ga je bez pitanja poslao u zatvor, gdje je čovjek odsjedio dvije godine. Tada je presuda ukinuta, on pušten iz zatvora, a postupak ponovljen.
Drugom građaninu srpske nacionalnosti Milanović dosuđuje 13 godina za ratne zločine, a sa već famoznim obrazloženjem da okrivljeni sa svojim precima i Osmanlijama već 500 godina vrši genocid nad Hrvatima. Pravda je tu bila, ipak, brža i pred dvije godine Vrhovni je sud tu presudu ukinuo i naložio obnovu postupka. Slaba je to utjeha što viši sudovi svojim presudama ipak postavljaju stvari na svoje mjesto, kaže Gordana Grbić:
„Međutim, činjenica je, osobito kada su u pitanju ratni zločini, da su prvostupanjski sudovi u bitnom narušili ugled Hrvatske. Evidentna je razlika u visini kazni kada se radi o optuženim Srbima ili optuženim Hrvatima. Osim ogromne razlike u broju optuženja, koja je naravno na štetu Srba, vrlo je mali broj optuženih Hrvata. Srbi su kažnjavani najvišom mogućom kaznom od 20 godina, Hrvati manjim kaznama. Ali su to dijelom kasnije, svojim odlukama, da tako kažem popravili i spasili čast hrvatskog sudstva, Vrhovni sud i dijelom predsjednik Mesić pomilovanjima.“
Je li sudac Milanović pravilo ili eksces hrvatskog pravosuđa i jesu li njegove presude u posljednjih nekoliko godina nanijele nepopravljivu štetu ljudima kojima je sudio, ali i ugledu hrvatskog sudstva? Gordana Grbić:
„Po mojoj ocjeni, čini mi se da je on ipak jedan drastičan eksces. Međutim, takvi ekscesi bacaju ljagu i ponižavaju cijelo hrvatsko sudstvo. A u kakvoj su situaciji sudci, možda najbolje pokazuje primjer predsjednika Vrhovnog suda Branka Hrvatina koji se ovih dana u šali predstavlja kao Branko Milanović, svjestan odgovornosti i vrha sudstva za takva kadrovska rješenja. Ali ja vjerujem da je to slučaj koji neće ostati nekažnjen. U rukama i predsjednika Vrhovnog suda i ministrice pravosuđa su instrumenti za pokretanje stegovnog postupka. Ja vjerujem da on neće izostati. Ako ne prije, onda nakon što Vrhovni sud donese odluku po žalbi u tom slučaju.“
