Dostupni linkovi

logo-print

Nasilje otvara mnogo pitanja


Krajem šesdesetih, simbol demonstracija u Francuskoj bile su kamene kocke koje su pobunjeni studenti vadili iz pariske kaldrme i gađali policiju. Simbol nemira koji više od dvije sedmice potresaju ovu zemlju su automobili koji gore kao džinovske flambirane palačinke, jetko je primjetio američki reporter. Oko 7.000 hiljada vozila pretvoreno je u buktinje otkako su 27. oktobra počeli neredi koji su se iz pariskih predgrađa proširili na cijelu zemlju. U pohodu vandala, po pravilu potomaka doseljenika iz zemalja Magreba, uništene su brojne prodavnice i škole. Što je važnije od svega, definitivno je raspršen ideal o francuskoj Republici, u kojoj je jednakost građana temeljni princip. Manuel Vals, poslanik Socijalističke partije i gradonačlenik u pariskom predgrađu Evri upozorava da su neredi posljedica segregacije koja traje decenijama:

“Plaćamo cijenu za 30 godina teritorijalne, socijalne i etničke segregacije, za koncentraciju populacije suočene sa istim teškoćama, u istim naseljima i istim gradovima. Doseljenici su u nekim predgrađima suočeni sa diskriminacijom i nezaposlenošću koja je veća nego za druge građane.”

Od gotovo 60 miliona Francuza, oko 5,5 miliona su doseljenici, većinom iz bivših kolonija. Francuska im je 50-tih i 60-tih širom otvorila vrata obećavajući jednake šanse. Posljednjih 30-tak godina na snazi je bio i poseban program pomoći . Država je za migrante sagradila čitave komplekse od betona i čelika, po monstruoznosti gore i od najgorih komunističkih zdanja. S vremenom, to su postale enklave u kojima caruju siromaštvo, kriminal i trgovina drogom. Na papiru jednaki, potomci migranata, posebno ako su drugačije boje kože, u stvarnosti su se svakom koraku suočili sa diskriminacijom.

Postoji 10 posto šanse da završiš dobru školu i 100 posto vjerovatnoće da zatim nećes naći posao, kazao je ovih dana jedan od učesnika nemira. Marilu Jampolski, iz nevladine organizacije SOS Rasizam za borbu protiv diskriminacije, uzroke pobune tumači ovako:

“Prvi je siromaštvo. Postoji i faktor rase, jer u Francuskoj, ako ste previše crni, bićete diskriminisani u nalaženju posla, stana ili čak prilikom odlaska u diskoteku. Ako ste crnac ili Arap i živite u predgrađu, teško je da ne budete frustrirani diskriminacijom kojoj ste stalno izloženi.”

Loran Blive, francuski analitičar, smatra da su vlade njegove zemlje uvijek polazile od pretpostavke da će se migranti sami integrisati u francusko društvo ili odseliti ako to ne budu u stanju:

“Francuska nije nikada postavila pitanje postoje li problemi vezani za migrante koji se moraju riješiti. U stranoj štampi govori se o problemima doseljenika, u francuskoj štampi o problemima u predgrađima. Još smo uvijek stidljivi da govorimo o pitanjima vezanim za doseljenike.”

Erik Mandone, komentator u nedeljniku “Ekspres”, vjeruje da će neredi intenzivirati debatu o integraciji i useljavanju uoči parlamentarnih izbora 2007. godine:

“Svjedoci smo radikalizacije francuske javnosti, potrebe za redom i velikog gnjeva izazvanog televizijskim snimcima destrukcije. Krajnja desnica i ljudi poput Filipa de Vilijera će pokušati da iskoriste najnovije događaje.”

Poslanik Filip Vilijer, koji je nagovijestio kandidaturu za predsjednika Francuske, založio se ovih dana da vojska zaustavi ono što je nazvao etničkim građanskim ratom.

Nikolas Sarkozi, ministar policije, takođe s neskrivenim ambciijama za mjesto šefa države, naredio je deportaciju stranaca koji su do sada osuđeni zbog učešća u nemirima. Nordin Elhajaui, sportski trener angažovan u radu sa mladima iz siromašnih predgrađa, kaže da je šokiran ministrovom izjavom:

“Kada se Sarkozi pojavi na TV i kaže da će oni koji su učestvovali u neredima biti protjerani, iako imaju dozvole boravka, on cijelom svijetu saopštava da su stranci ti koji žare i pale. On ponovo upire prstom na djecu doseljenika.”

Premijer Dominik de Vilpen obećao je da će Vlada po hitnom postupku odobriti dodatnih 40 milijardi dolara za stambene potrebe doseljenika. Dominik Sapo, predsjednik već pomenute organizacije SOS Rasizam, kaže da će se glavna bitka voditi za suzbijanje siromaštva i rasizma:

“Treba izaći sa jakim programima. Primjera radi, da se reinvestira u škole u problematičnim područjima, jer i školovanje omogućava pokretanje na socijalnoj skali, uči kako da se smanje socijalne tenzije i ohrabruje ljude da žive zajedno. Posebne mjere tiču se socijalne diskriminacije. U predgrađima je velika stopa nezaposlenosti zbog diskriminacije koja pogađa doseljenike i njihovu djecu.”

Svojevrsna intifada na obodima Pariza i širom Francuske ozbiljno je narušila ugled predsjednika Žaka Širaka, za koga je fijasko referenduma o Ustavu Evropske unije bio težak udarac. Prošlog četvrtka Širak se obratio javnosti :

“Sada je vrijeme za akciju da se uspostavi red i to je moj prioritet.”

Nevolja s ovom porukom je da se šef države obratio Francuzima tek jedanaestog dana krize. Američkog predsjednika Džordža Buša mediji su žestoko kritikovali, jer je na područje ugroženo uraganom Katrina stigao sedmog dana nakon naleta nevremena. Širak je pokazao još veću neosjetljivost. Postjetimo da je došao u Jelisejsku palatu prije deset godina, uz obećanje da će smanjiti socijalne razlike.
XS
SM
MD
LG