Četrdeset i peti MESS otvara ansambl Jugoslovenskog dramskog pozorišta izvedbom „Hamleta“ u režiji Dušana Jovanovića, a za dvije sedmice zatvoriće ga istoimeni regionalni projekat Sarajlije Harisa Pašovića. Između dva po svemu različita čitanja Šekspira, što opet samo po sebi ponešta sugeriše i o konceptu festivala i o ovogodišnjem repertoaru, pred sarajevskom i zeničkom publikom pojaviće se još ansambli iz 13 zemalja. 15 predstava i oko 500 pozorišnih stvaralaca prodefilovaće na pet scena, a festivalski repertoar će, tako barem kaže direktor Dino Mustafić, omogućiti da svako nađe ponešta za sebe:
“Presjek zanimljivih produkcija iz cijeloga svijeta, ali i festival koji će otkriti neke nove scenske kulture, neke nove zemlje koje su prvi puta u Sarajevu, prvi puta u BiH, poput npr. iranskog teatra ili latvijskog, i da će otkriti neka nova rediteljska imena sarajevskoj publici, poput Bode Viktora, Tilija Persijanija, velikog Jan Favra ili Gojka Bogadnova. A sa druge strane smo ponovo pozvali u goste jednog velikog, legendarnog Pitera Bruka, ili jednog od najvećih koreografa 20. stoljeća Jan Favra. Mislim da imamo zanimljiv, dobar program i da će svako od ljubitelja pozorišne umjetnosti naći nešto za sebe na ovom festivalu.”
Festivalska godišnjica, po prirodi stvari, nameće neka pitanja u vezi sa iskustvima Festivala malih i eksperimentalnih scena, a to je autentični naziv, koji je započeo na doslovno maloj sceni, sa predstavama koje su godinama publiku ostavljale otvorenih usta. Danas, on je nešta malo drugačiji, ali su autentična motivacija i entuzijazam ljudi koji oko njega rade, čini se, ostali nepromijenjeni. Marko Kovačević, teatrolog i teatarski pedagog, inače voditelj okruglih stolova kritike:
“MESS je posvetio dobar dio svog repertoara ovih 45 godina tom eksperimentalnom dijelu, najviše, mislim, kad je bio u bivšoj Jugoslaviji. A sada on se posvetio nekoj vrsti otkrivanja novih imena, što podrazumijeva također istraživanje. Možda taj termin eksperiment više i ne trebamo koristiti, jer to je zastario termin.”
Dr. Sulejman Bosto, profesor filozofije, koji je onomad pratio festival sjedeći na stepenicama između dva reda Kamernog teatra, bio je izuzetno počastvovan kad je doživio da sjedi u festivalskom žiriju, prije dvije godine. Danas govori kako ne bi trebalo tražiti drugog razloga za postojanje ovakve manifestacije, osim činjenice da je tako dugo ostao i opstao:
“Budući da on sam po sebi znači jednu otvorenost prema svijetu, jedno ulaženje u svijet i jedno dolaženje iz svijeta k nama. Prema tome, već na tom planu on sebe opravdava. Drugi plan je ovaj čisto teatarski, čisto estetički. Dospio je dotle da kao velika međunarodna pozorišna predstava formira jedan pluralan estetički koncept, ne dominira jedan stil, jedna poetika, nego više stilova teatarskih, više poetika, što je sasvim prirodno.”
Rast od smotre kamernih ansambala i tragalačkih autora do festivala etabliranih teatarskih kuća, kultivirao je i različite potrebe publike. To će, možebiti, uskoro, ako već nije, postati balastom MESS-a. Još jednom teatrolog Marko Kovačević:
“Evo ove godine će biti jako veliki broj predstava upravo zbog toga što se računa na nešto što je za širu publiku i nešto što je tu kao za ekskluzivnu publiku. I zbog toga onda organizacijski, finansijski i sve ostalo što slijedi, tehnički, je složeniji proces organiziranja ovakvog festivala.”
Za kraj još stanovište profesora Sulejmana Boste, a u vezi sa kulturološkim značajem MESS-a. Od onda do danas. I u buduće:
“S čime se, zapravo, generacije i generacije suočavaju sa najvišim postignućima jedne umjetnosti i mogu odmjeriti ono što mi radimo, što se ovdje može uraditi i što se radi u svijetu. Dakle, on je važan, unatoč duhovne pustoši koja vlada u ovom vremenu. On je upravo protuteža ovoj devastaciji kulturnoj kojoj prisustvujemo.”
Kompetentni međunarodni žiri odlučiće ko će ove godine ponijeti prestižno priznanje festivalski „Vijenac“, a biće dodijeljene i tradicionalne nagrade dnevnog lista „Oslobođenje“ i magazina „Dani“.
“Presjek zanimljivih produkcija iz cijeloga svijeta, ali i festival koji će otkriti neke nove scenske kulture, neke nove zemlje koje su prvi puta u Sarajevu, prvi puta u BiH, poput npr. iranskog teatra ili latvijskog, i da će otkriti neka nova rediteljska imena sarajevskoj publici, poput Bode Viktora, Tilija Persijanija, velikog Jan Favra ili Gojka Bogadnova. A sa druge strane smo ponovo pozvali u goste jednog velikog, legendarnog Pitera Bruka, ili jednog od najvećih koreografa 20. stoljeća Jan Favra. Mislim da imamo zanimljiv, dobar program i da će svako od ljubitelja pozorišne umjetnosti naći nešto za sebe na ovom festivalu.”
Festivalska godišnjica, po prirodi stvari, nameće neka pitanja u vezi sa iskustvima Festivala malih i eksperimentalnih scena, a to je autentični naziv, koji je započeo na doslovno maloj sceni, sa predstavama koje su godinama publiku ostavljale otvorenih usta. Danas, on je nešta malo drugačiji, ali su autentična motivacija i entuzijazam ljudi koji oko njega rade, čini se, ostali nepromijenjeni. Marko Kovačević, teatrolog i teatarski pedagog, inače voditelj okruglih stolova kritike:
“MESS je posvetio dobar dio svog repertoara ovih 45 godina tom eksperimentalnom dijelu, najviše, mislim, kad je bio u bivšoj Jugoslaviji. A sada on se posvetio nekoj vrsti otkrivanja novih imena, što podrazumijeva također istraživanje. Možda taj termin eksperiment više i ne trebamo koristiti, jer to je zastario termin.”
Dr. Sulejman Bosto, profesor filozofije, koji je onomad pratio festival sjedeći na stepenicama između dva reda Kamernog teatra, bio je izuzetno počastvovan kad je doživio da sjedi u festivalskom žiriju, prije dvije godine. Danas govori kako ne bi trebalo tražiti drugog razloga za postojanje ovakve manifestacije, osim činjenice da je tako dugo ostao i opstao:
“Budući da on sam po sebi znači jednu otvorenost prema svijetu, jedno ulaženje u svijet i jedno dolaženje iz svijeta k nama. Prema tome, već na tom planu on sebe opravdava. Drugi plan je ovaj čisto teatarski, čisto estetički. Dospio je dotle da kao velika međunarodna pozorišna predstava formira jedan pluralan estetički koncept, ne dominira jedan stil, jedna poetika, nego više stilova teatarskih, više poetika, što je sasvim prirodno.”
Rast od smotre kamernih ansambala i tragalačkih autora do festivala etabliranih teatarskih kuća, kultivirao je i različite potrebe publike. To će, možebiti, uskoro, ako već nije, postati balastom MESS-a. Još jednom teatrolog Marko Kovačević:
“Evo ove godine će biti jako veliki broj predstava upravo zbog toga što se računa na nešto što je za širu publiku i nešto što je tu kao za ekskluzivnu publiku. I zbog toga onda organizacijski, finansijski i sve ostalo što slijedi, tehnički, je složeniji proces organiziranja ovakvog festivala.”
Za kraj još stanovište profesora Sulejmana Boste, a u vezi sa kulturološkim značajem MESS-a. Od onda do danas. I u buduće:
“S čime se, zapravo, generacije i generacije suočavaju sa najvišim postignućima jedne umjetnosti i mogu odmjeriti ono što mi radimo, što se ovdje može uraditi i što se radi u svijetu. Dakle, on je važan, unatoč duhovne pustoši koja vlada u ovom vremenu. On je upravo protuteža ovoj devastaciji kulturnoj kojoj prisustvujemo.”
Kompetentni međunarodni žiri odlučiće ko će ove godine ponijeti prestižno priznanje festivalski „Vijenac“, a biće dodijeljene i tradicionalne nagrade dnevnog lista „Oslobođenje“ i magazina „Dani“.
