Noćašnja odluka ministara Evropske unije daje realne šanse Turskoj, muslimanskoj zemlji s više od 70 miliona stanovnika, da jednoga dana postane punopravna članica integracije s kojom je prvi pristupi pregovor potpisala još prije 43 godine. Jack Straw, ministar vanjskih poslova Velike Britanije, koja trenutno predsjeda Unijom, s olakšanjem je noćas objavio kraj mukotrpnih pregovora o sadržaju pregovaračkog okvira s Turskom i ocijenio kako će ulazak te zemlje u Evropsku uniju biti od višestruke koristi:
"Svako dosadašnje proširenje Evropske unije osnažilo je i članice koje su se pridružile i cijelu Uniju. Nema nikakve sumnje da će takve pogodnosti proisteći i iz ovoga proširenja koje će u članstvo dovesti jaku, sekularnu državu s muslimanskim stanovništvom i tako dokazati da možemo zajedno živjeti, raditi i prosperirati."
Prije nego li je novinarima potvrdio uspješno okončanje pregovora, ministar Straw o tome je izvijestio turskog kolegu Abdulaha Gula, koji se iza ponoći pojavio u Luxembourgu i kazao:
"Turska je dobila što je trazila - izglede za punopravno članstvo. Nema nikakvih alternativa tom statusu. Naša je zemlja spremna za pregovarački proces. Dobro će ga provesti i vjerujem da će uskoro doći dan kada ćemo potpisati sporazum o ulasku u Uniju."
Tako je rukovanjem i osmjesima okončan uzbudljiv i do kraja neizvjestan diplomatski proces. No, turski put do punopravnog članstva u Evropskoj uniji mogao bi se protegnuti na idućih desetak godina. Osim o Turskoj, njegov će ishod ovisiti i o takozvanoj apsorpcijskoj moći Unije, odnosno sposobnosti da se dalje širi i prima nove članice.
Noćašnji dogovor o Turskoj omogućili su kompromisi. Austrija je odustala od svog zahtjeva da se u pregovarački okvir s Turskom ukljući i mogućnost davanja toj zemlji "privilegiranog partnerstva", kao alternative punupravnom članstvu. Sporan je također bio i paragraf u kojem stoji kako Turska ne smije sprečavati članice Unije da ulaze u članstvo drugih međunarodnih organizacija. Vlasti u Ankari shvatile su to kao otvaranje vrata suparničkom Cipru da udje u NATO. Tek je telefonski poziv američke državne tajnice Condoleezzae Rice, koja je u razgovoru s turskim čelnicima otklonila takvu mogućnost, primirio zabrinutost Ankare.
U istom kontekstu bila je i turska sumnjičavost prema dijelu teksta u kojem stoji kako ta zemlja mora provoditi zajedničku evropsku vanjsku politiku. Ankara je opet prosvjedovala, tvrdeći da bi na taj način mogla biti prisiljena provoditi političke odluke o Cipru s kojima se ne slaže. I ovaj je problem razriješen, ali još uvijek nije jasno kako.
Proces turskog priključivanja Evropskoj uniji neće biti ni brz ni jednostavan. Čak i ako svlada sve prepreke koje je čekaju na tom putu, Turska će morati progutati i nekoliko gorkih pilula. Među njima je i ona kojom je Evropska unija jasno stavila do znanja da turska radna snaga nikada neće dobiti potpun pristup evropskom tržištu rada. Pored toga, velika sredstva koja su do sada stavljanja na raspolaganje novim članicama Unije za unapređenje poljoprivrede, bit će značajno smanjena prije nego li se priključi Turska.
Uz to, Turska vjerovatno nikada neće postati članicom takozvanog Schengenskog režima kojim se ukidaju granice među članicama Unije. I na kraju, ako i pređe sve prepreke, Turska za ulazak u Uniju mora dobiti pristanak svih 25 članica. Zbog jakog protivljenja njenom priključenju, u nekim su zemljama, poput Francuske, već najavljeni referendumi o ulasku Turske u Evropsku uniju.
"Svako dosadašnje proširenje Evropske unije osnažilo je i članice koje su se pridružile i cijelu Uniju. Nema nikakve sumnje da će takve pogodnosti proisteći i iz ovoga proširenja koje će u članstvo dovesti jaku, sekularnu državu s muslimanskim stanovništvom i tako dokazati da možemo zajedno živjeti, raditi i prosperirati."
Prije nego li je novinarima potvrdio uspješno okončanje pregovora, ministar Straw o tome je izvijestio turskog kolegu Abdulaha Gula, koji se iza ponoći pojavio u Luxembourgu i kazao:
"Turska je dobila što je trazila - izglede za punopravno članstvo. Nema nikakvih alternativa tom statusu. Naša je zemlja spremna za pregovarački proces. Dobro će ga provesti i vjerujem da će uskoro doći dan kada ćemo potpisati sporazum o ulasku u Uniju."
Tako je rukovanjem i osmjesima okončan uzbudljiv i do kraja neizvjestan diplomatski proces. No, turski put do punopravnog članstva u Evropskoj uniji mogao bi se protegnuti na idućih desetak godina. Osim o Turskoj, njegov će ishod ovisiti i o takozvanoj apsorpcijskoj moći Unije, odnosno sposobnosti da se dalje širi i prima nove članice.
Noćašnji dogovor o Turskoj omogućili su kompromisi. Austrija je odustala od svog zahtjeva da se u pregovarački okvir s Turskom ukljući i mogućnost davanja toj zemlji "privilegiranog partnerstva", kao alternative punupravnom članstvu. Sporan je također bio i paragraf u kojem stoji kako Turska ne smije sprečavati članice Unije da ulaze u članstvo drugih međunarodnih organizacija. Vlasti u Ankari shvatile su to kao otvaranje vrata suparničkom Cipru da udje u NATO. Tek je telefonski poziv američke državne tajnice Condoleezzae Rice, koja je u razgovoru s turskim čelnicima otklonila takvu mogućnost, primirio zabrinutost Ankare.
U istom kontekstu bila je i turska sumnjičavost prema dijelu teksta u kojem stoji kako ta zemlja mora provoditi zajedničku evropsku vanjsku politiku. Ankara je opet prosvjedovala, tvrdeći da bi na taj način mogla biti prisiljena provoditi političke odluke o Cipru s kojima se ne slaže. I ovaj je problem razriješen, ali još uvijek nije jasno kako.
Proces turskog priključivanja Evropskoj uniji neće biti ni brz ni jednostavan. Čak i ako svlada sve prepreke koje je čekaju na tom putu, Turska će morati progutati i nekoliko gorkih pilula. Među njima je i ona kojom je Evropska unija jasno stavila do znanja da turska radna snaga nikada neće dobiti potpun pristup evropskom tržištu rada. Pored toga, velika sredstva koja su do sada stavljanja na raspolaganje novim članicama Unije za unapređenje poljoprivrede, bit će značajno smanjena prije nego li se priključi Turska.
Uz to, Turska vjerovatno nikada neće postati članicom takozvanog Schengenskog režima kojim se ukidaju granice među članicama Unije. I na kraju, ako i pređe sve prepreke, Turska za ulazak u Uniju mora dobiti pristanak svih 25 članica. Zbog jakog protivljenja njenom priključenju, u nekim su zemljama, poput Francuske, već najavljeni referendumi o ulasku Turske u Evropsku uniju.
