Evropska unija privemeno je odustala od prijedloga rezolucije kojom bi od Međunarodne agencije za atomsku energiju trazila da prijavi Iran Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda. Iako vlasti u Teheranu i dalje odbijaju međunarodne zahtjeve za kontrolu svojih nuklearnih pogona i prekid procesa obogaćivanja urana, Britanija, Francuska i Njemačka nisu predložile ranije najavljeni tekst kojim se traži uvođenje sankcija protiv Irana.
Njihovo odustajanje tumači se namjerom Evropske unije da ostavi manevarski prostor vlastima u Teheranu da ipak popuste pred međunarodnim zahtjevima, ali i činjenicom da Kina i Rusija, koja je glavni iranski snabdjevač nuklearnom tehnologijom, nisu željele podržati rezoluciju koja osuđuje Iran i prijavljuje ga Vijeću sigurnosti.
Patrick Cronin iz londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije kaže za naš program da Evropljani nisu imali puno izbora:
"U protekle tri godine, Sjedinjene Američke Države su željele prijaviti Iran Ujedinjenim narodima, ali su se Evropljani opirali, posebno diplomacije Velike Britanije, Njemačke i Francuske. Sada, kada su propali evropski pregovori s Iranom, Evropljanima nije preostalo ništa drugo nego da to ipak učine, ali nisu mogli dobiti dovoljno glasova podrške. Otuda i ova odgoda. Za nadati se da će Evropska unija i Iran ipak na kraju postići neki novi sporazum o prekidu obrade urana, čime bi se kupilo vrijeme i izbjeglo prijavljivnje Irana Vijeću sigurnosti."
Amerika bi u međuvremenu mogla nastaviti pritisak na Rusiju i Kinu i tražiti od njih da ipak podrže međunarodne sankcije protiv Irana u slučaju da vlasti u Teheranu ne pristanu na evropske zahtjeve, kaže ovaj analitičar. Unatoč upornom poricanju, vrlo je vjerovatno da Teheran zbilja želi iskoristiti svoj nuklearni program kako bi ovladao proizvodnjom atomskog oružja. Time će ojačati pregovaračka pozicija zemlje i njezin regionalni značaj. No, istodobno Iranci su svjesni da će im nuklearni arsenal otvoriti nove probleme i potaći susjede da i sami dođu u posjed takvog oružja. U pozadini ovog diplomatskog natezanja oko iranskog nuklearnog programa zapravo je želja Irana da stekne međunarodno poštovanje, kaže Patrick Cronin:
"Iran želi obnoviti ulogu vazne regionalne sile, kao zemlja nasljednica velikog Perzijskog carstva i kao država koja osjeća da joj nedostaje veći utjecaj na međunarodne odnose u modernom svijetu. Nuklearni arsenal osnažio bi te ambicije, za koje u Teheranu vjeruju da su opravdane. Iranci također vjeruju da bi ih atomsko oružje obranilo od Amerike, iako će zapravo navesti iranske susjede da od Sjedinjenih Drzava zatraže zaštitu. Radi se, dakle, o vrlo kompliciranoj računici."
Uz to, zemlje poput Franuske, Rusije, Kine i Indije žele odrzati ili izgraditi veze s Iranom koje se temelje na razmjeni ili zajedničkoj proizvodnji energije. Nijedna ne želi izolirati Teheran i time otežati ili ugroziti vlastitu poziciju i ambicije u Iranu. No, sve su u isto vrijeme zainteresirane za održanje regionalne stabilnosti i sprečavanje širenja nuklearnog oružja. To pomenutu računicu čini jos kompliciranijom.
Njihovo odustajanje tumači se namjerom Evropske unije da ostavi manevarski prostor vlastima u Teheranu da ipak popuste pred međunarodnim zahtjevima, ali i činjenicom da Kina i Rusija, koja je glavni iranski snabdjevač nuklearnom tehnologijom, nisu željele podržati rezoluciju koja osuđuje Iran i prijavljuje ga Vijeću sigurnosti.
Patrick Cronin iz londonskog Međunarodnog instituta za strateške studije kaže za naš program da Evropljani nisu imali puno izbora:
"U protekle tri godine, Sjedinjene Američke Države su željele prijaviti Iran Ujedinjenim narodima, ali su se Evropljani opirali, posebno diplomacije Velike Britanije, Njemačke i Francuske. Sada, kada su propali evropski pregovori s Iranom, Evropljanima nije preostalo ništa drugo nego da to ipak učine, ali nisu mogli dobiti dovoljno glasova podrške. Otuda i ova odgoda. Za nadati se da će Evropska unija i Iran ipak na kraju postići neki novi sporazum o prekidu obrade urana, čime bi se kupilo vrijeme i izbjeglo prijavljivnje Irana Vijeću sigurnosti."
Amerika bi u međuvremenu mogla nastaviti pritisak na Rusiju i Kinu i tražiti od njih da ipak podrže međunarodne sankcije protiv Irana u slučaju da vlasti u Teheranu ne pristanu na evropske zahtjeve, kaže ovaj analitičar. Unatoč upornom poricanju, vrlo je vjerovatno da Teheran zbilja želi iskoristiti svoj nuklearni program kako bi ovladao proizvodnjom atomskog oružja. Time će ojačati pregovaračka pozicija zemlje i njezin regionalni značaj. No, istodobno Iranci su svjesni da će im nuklearni arsenal otvoriti nove probleme i potaći susjede da i sami dođu u posjed takvog oružja. U pozadini ovog diplomatskog natezanja oko iranskog nuklearnog programa zapravo je želja Irana da stekne međunarodno poštovanje, kaže Patrick Cronin:
"Iran želi obnoviti ulogu vazne regionalne sile, kao zemlja nasljednica velikog Perzijskog carstva i kao država koja osjeća da joj nedostaje veći utjecaj na međunarodne odnose u modernom svijetu. Nuklearni arsenal osnažio bi te ambicije, za koje u Teheranu vjeruju da su opravdane. Iranci također vjeruju da bi ih atomsko oružje obranilo od Amerike, iako će zapravo navesti iranske susjede da od Sjedinjenih Drzava zatraže zaštitu. Radi se, dakle, o vrlo kompliciranoj računici."
Uz to, zemlje poput Franuske, Rusije, Kine i Indije žele odrzati ili izgraditi veze s Iranom koje se temelje na razmjeni ili zajedničkoj proizvodnji energije. Nijedna ne želi izolirati Teheran i time otežati ili ugroziti vlastitu poziciju i ambicije u Iranu. No, sve su u isto vrijeme zainteresirane za održanje regionalne stabilnosti i sprečavanje širenja nuklearnog oružja. To pomenutu računicu čini jos kompliciranijom.
