Subota, 3. rujna
Vikend bez obaveza. Za mene rijedak luksuz.
Odvela sam Hanu na lutkarsku predstavu. Poznata priča, šarene lutke, bogata scenografija, jezik koji razumije. Nakon nepunih 15 minuta moja je, još malo pa četverogodišnja djevojčica, donijela svoj znalački sud - "predstava je dosadna". Nije ni čudno. Nekoliko dana ranije, za vrijeme održavanja lutkarskog festivala, vidjela je izvedbu ruskog lutkarskog kazališta. Na minimalističkoj sceni, tri su lutkara bez ijedne izgovorene riječi s monokromnim lutkama svedenim na gotovo apstraktne oblike ispričali priču o "Ružnom pačetu". Smijali su se i veliki i mali, Hana je ostala bez riječi, a ovacije i uzvici "bravo" podsjećali su na ponajbolje premjere. Kasnije komentiram s prijateljicom kako djeca u toj najranijoj dobi, prije no što ih zagadimo kičem, znaju razaznati što je pravi art. Ona je pak u ciničnoj fazi. Prigovara mi da kvarim dijete. Pokazujem joj da postoji bolje.
Nedjelja, 4. rujna
Aniel se danas vratio u svoju jako daleku i jako veliku zemlju. Zadovoljan je s kontaktima ovdje uspostavljenim, očekuje nastavak suradnje, očaran je ljepotom zemlje…A ja pak ne mogu prestati misliti o načinu na koji nas je jedan uglađeni srednjovječni par gledao dok smo ispijali oproštajno piće. Komentar na temu boje njegove kože nisam htjela prevesti. Sam je zaključio: "Something rasist, isn't it?" Premda sam se oštro pobunila protiv izraza "rasističko" - kasnije sam shvatila da sam i ja upala u zamku folklorne političke nekorektnosti. Za naše neobavezno sprdanje s drugima i drugačijima u jezicima svijeta ka kojem težimo postoje sasvim jasni i određeni nazivi.
Ponedjeljak, 5. rujna
S kolegom dogovaram odlazak na Hvar, na šesti po redu Bejahad, okupljanje Židova kulturnjaka podrijetlom iz država regije. Ove godine dolaze György Konrad iz Budimpešte, Filip David iz Beograda, David Albahari iz Calgarija, Predrag Matvejević iz Rima, Predrag Finci iz Londona…Mnogo pametnih i dragih prijatelja koje godinama nisam vidjela i uz koje me vezuju brojne uspomene. Fincija sam posljednji put srela u Londonu. Bili smo u kineskoj četvrti na večeri koju ću pamtiti. Osoblje restorana bez prestanka se pojačano smijuljilo i kružilo oko našeg stola uvjereno da Finci zarađuje za život kao Lenjinov dvojnik.
Utorak, 6. rujna
Sunce je nakon monsunskog ljeta baš danas odlučilo upeći. U službeni posjet Hrvatskoj stigao je Vaclav Klaus, predsjednik Češke Republike. Svečani doček, himne, službeni razgovori…Veseli me opet čuti češki. Sedam sam godina živjela u Pragu.
Srijeda, 7. rujna
Zagrebačka filharmonija otputovala je na turneju u Japan. Rijetka prilika da se predstavimo pred tako zahtjevnom publikom. Radost i uzbuđenje uoči nastupa pojeo je skandal. Prošlog je tjedna šef dirigent, maestro Vjekoslav Šutej izašao pred svoj orkestar i obavijestio ih da ne ide u Japan. Potom je isključio telefone i branio se šutnjom sve dok se glazbenici nisu ukrcali u avion i zakopčali sigurnosne pojaseve. A onda se oglasio. U jednom državnom dnevniku i na državnoj televiziji. Stručno i sažeto objasnio je razloge svojeg odustajanja. Zaštita digniteta orkestra. I onda je u tu čast kapetan zaštitio svoj dignitet i napustio orkestar, onaj isti u kojem je od stotinu članova njih 86 glasalo da upravo Šutej postane njihov šef dirigent. Predvečer mi je došla Maja, moja sestrična koju nisam vidjela punih 13 godina. Hana koristi priliku i započinje beskonačne pregovore oko odlaska na spavanje. Kad je taj mini Dayton potpisan počinje priča. Do pola pet ujutro pričamo o svemu, ponajviše o našim mamama.
Cetvrtak, 8. rujna
Još jedan miran dan u Uredu. Kolegij, dopisi, pozivi, stranke, i telefoni, telefoni u beskonačnost. Pripreme za Croatia summit, 12. susret predsjednika srednjoevropskih država u punom su jeku. U Zagreb sredinom idućeg mjeseca dolazi 17 predsjednika. Po hodnicima se već osjeća kako raste razina administrativnog adrenalina. Mora da je bilo mirno raditi u ovom Uredu za vrijeme prethodnog predsjednika. Nit mu je tko dolazio nit je gdje on putovao…ovako u šumici…okruženi paunovima…pravi senatorij. Protiv turskog pisca Orhana Pamuka podignuta je optužnica zbog "javnog ponižavanja svega što je tursko". Kažu da mu prijeti zatvorska kazna. Počinio je najveći "zločin" - objektivno je govorio o prošlosti svoje zemlje. Prošle je godine Pamuk gostovao na pulskom Sajmu knjiga. Ne mogu shvatiti da je toliko teško prihvatiti činjenicu da govoriti o strahotama iz vlastite prošlosti ne mora značiti izdaju.
Petak, 9.rujna
U vrtić sam opet uletjela pred zatvaranje. Hanu sam zatekla u raspravi na temu gdje njena mama radi. Ona tvrdi da radim u šumi. Kolegij četvorogodišnjaka je zaključio da je to sigurno šuma Striborova, a kako u njoj žive Tintilinići, to mora je je jedno super mjesto. Nisam im proturječila. Uzela sam Hanu i otplovila u Disneyland.
Vikend bez obaveza. Za mene rijedak luksuz.
Odvela sam Hanu na lutkarsku predstavu. Poznata priča, šarene lutke, bogata scenografija, jezik koji razumije. Nakon nepunih 15 minuta moja je, još malo pa četverogodišnja djevojčica, donijela svoj znalački sud - "predstava je dosadna". Nije ni čudno. Nekoliko dana ranije, za vrijeme održavanja lutkarskog festivala, vidjela je izvedbu ruskog lutkarskog kazališta. Na minimalističkoj sceni, tri su lutkara bez ijedne izgovorene riječi s monokromnim lutkama svedenim na gotovo apstraktne oblike ispričali priču o "Ružnom pačetu". Smijali su se i veliki i mali, Hana je ostala bez riječi, a ovacije i uzvici "bravo" podsjećali su na ponajbolje premjere. Kasnije komentiram s prijateljicom kako djeca u toj najranijoj dobi, prije no što ih zagadimo kičem, znaju razaznati što je pravi art. Ona je pak u ciničnoj fazi. Prigovara mi da kvarim dijete. Pokazujem joj da postoji bolje.
Nedjelja, 4. rujna
Aniel se danas vratio u svoju jako daleku i jako veliku zemlju. Zadovoljan je s kontaktima ovdje uspostavljenim, očekuje nastavak suradnje, očaran je ljepotom zemlje…A ja pak ne mogu prestati misliti o načinu na koji nas je jedan uglađeni srednjovječni par gledao dok smo ispijali oproštajno piće. Komentar na temu boje njegove kože nisam htjela prevesti. Sam je zaključio: "Something rasist, isn't it?" Premda sam se oštro pobunila protiv izraza "rasističko" - kasnije sam shvatila da sam i ja upala u zamku folklorne političke nekorektnosti. Za naše neobavezno sprdanje s drugima i drugačijima u jezicima svijeta ka kojem težimo postoje sasvim jasni i određeni nazivi.
Ponedjeljak, 5. rujna
S kolegom dogovaram odlazak na Hvar, na šesti po redu Bejahad, okupljanje Židova kulturnjaka podrijetlom iz država regije. Ove godine dolaze György Konrad iz Budimpešte, Filip David iz Beograda, David Albahari iz Calgarija, Predrag Matvejević iz Rima, Predrag Finci iz Londona…Mnogo pametnih i dragih prijatelja koje godinama nisam vidjela i uz koje me vezuju brojne uspomene. Fincija sam posljednji put srela u Londonu. Bili smo u kineskoj četvrti na večeri koju ću pamtiti. Osoblje restorana bez prestanka se pojačano smijuljilo i kružilo oko našeg stola uvjereno da Finci zarađuje za život kao Lenjinov dvojnik.
Utorak, 6. rujna
Sunce je nakon monsunskog ljeta baš danas odlučilo upeći. U službeni posjet Hrvatskoj stigao je Vaclav Klaus, predsjednik Češke Republike. Svečani doček, himne, službeni razgovori…Veseli me opet čuti češki. Sedam sam godina živjela u Pragu.
Srijeda, 7. rujna
Zagrebačka filharmonija otputovala je na turneju u Japan. Rijetka prilika da se predstavimo pred tako zahtjevnom publikom. Radost i uzbuđenje uoči nastupa pojeo je skandal. Prošlog je tjedna šef dirigent, maestro Vjekoslav Šutej izašao pred svoj orkestar i obavijestio ih da ne ide u Japan. Potom je isključio telefone i branio se šutnjom sve dok se glazbenici nisu ukrcali u avion i zakopčali sigurnosne pojaseve. A onda se oglasio. U jednom državnom dnevniku i na državnoj televiziji. Stručno i sažeto objasnio je razloge svojeg odustajanja. Zaštita digniteta orkestra. I onda je u tu čast kapetan zaštitio svoj dignitet i napustio orkestar, onaj isti u kojem je od stotinu članova njih 86 glasalo da upravo Šutej postane njihov šef dirigent. Predvečer mi je došla Maja, moja sestrična koju nisam vidjela punih 13 godina. Hana koristi priliku i započinje beskonačne pregovore oko odlaska na spavanje. Kad je taj mini Dayton potpisan počinje priča. Do pola pet ujutro pričamo o svemu, ponajviše o našim mamama.
Cetvrtak, 8. rujna
Još jedan miran dan u Uredu. Kolegij, dopisi, pozivi, stranke, i telefoni, telefoni u beskonačnost. Pripreme za Croatia summit, 12. susret predsjednika srednjoevropskih država u punom su jeku. U Zagreb sredinom idućeg mjeseca dolazi 17 predsjednika. Po hodnicima se već osjeća kako raste razina administrativnog adrenalina. Mora da je bilo mirno raditi u ovom Uredu za vrijeme prethodnog predsjednika. Nit mu je tko dolazio nit je gdje on putovao…ovako u šumici…okruženi paunovima…pravi senatorij. Protiv turskog pisca Orhana Pamuka podignuta je optužnica zbog "javnog ponižavanja svega što je tursko". Kažu da mu prijeti zatvorska kazna. Počinio je najveći "zločin" - objektivno je govorio o prošlosti svoje zemlje. Prošle je godine Pamuk gostovao na pulskom Sajmu knjiga. Ne mogu shvatiti da je toliko teško prihvatiti činjenicu da govoriti o strahotama iz vlastite prošlosti ne mora značiti izdaju.
Petak, 9.rujna
U vrtić sam opet uletjela pred zatvaranje. Hanu sam zatekla u raspravi na temu gdje njena mama radi. Ona tvrdi da radim u šumi. Kolegij četvorogodišnjaka je zaključio da je to sigurno šuma Striborova, a kako u njoj žive Tintilinići, to mora je je jedno super mjesto. Nisam im proturječila. Uzela sam Hanu i otplovila u Disneyland.
