Najveći istraživači u povijesti, poput Magelana i Kolumba, do svojih su otkrića u novom svijetu stizali najčešće uz pomoć svojih jedrenjaka. Slijedeće sedmice, po prvi put u povijesti istraživanja svemira, u zemljinu će orbitu biti upućen svemirski jedrenjak nazvan ''Kosmos 1''. Letjelica će biti lansirana sa Ruske podmornice iz dubine Barencovog mora, i ponesena u svemir uz pomoć ruskog hladnoratovskog, balističkog projektila iz klase ''Volna''. Cilj prve misije ''Kosmosa'' je provjeriti mogućnost korištenja sunčeve energije kao mogućeg budućeg pokretača svemirskih letjelica. Kada jednom dospije u orbitu, ''Kosmos 1'' će nastaviti kružiti bez određenog cilja. ''Kako leti svemirski jedrenjak ovaj će put biti važnije od toga kuda ide'', kaže Luis Fridman, direktor projekta i bivši šelnik Američke agencije za svemirska istraživanja, NASA.
''Samo u vakuumu u svemiru, gdje nema molekula drugih tvari niti vjetra ili atmosfere, možemo do kraja pretvoriti sunčevu energiju u silu koja pokreće letjelicu. Ta se energija prikuplja iz fotona, koji dolaze od sunca i udaraju u velika, refleksna ogledala na letjelici koja izgledaju poput jedara. Napravljena su od vrlo tanke, aluminizirane plastike. Kada se fotoni odbiju od ogledala, prenose na njih svoju energiju koja se onda pretvara u pokretačku silu letjelice.''
Kako solarni svemirski jedrenjak ne treba gorivo niti velike spremnike za njega, ovaj projekt nosi obećavajuće izglede za buduće jednostavnije i jeftinije međuplanetarne misije. Nova bi tehnologija, u početku, mogla biti korištena za slanje na zemlju uzoraka površine nekih planeta ili za prijevoz tereta. Luis Fridman kaže kako je i NASA svojevremeno ispitivala mogućnosti za izgradnju svemirskih letjelica, koje bi u potpunosti pokretala sunčeva energija, ali da je zbog velikih troškova, odustala od razvoja ove ideje.
''Ljudi su mi godinama dolazili sa takvom idejom i tražili da izvedemo pokusne letove. Međutim, takvo je nešto postalo moguće tek kada su mi Rusi predložili da to izvedemo na vrlo jeftinoj lansirnoj platformi, raketi ''Volna'', koju kao konvencionalni, balistički projektil koriste ruske podmornice, te da glavninu letjelice izgradimo od nekoliko spojenih balona.''
Osam solarnih jedara, trokutastog oblika i pričvršćenih za tijelo letjelice, zaprema površinu oko 600 kvadratnih metara i trebala bi osigurati dovoljnu količinu čiste solarne energije, koja će pokretati ''Kosmos 1''.
Misija košta oko 4 milijuna dolara, koje su donirale privatne osobe. Polovica sredstava dolazi iz fonda pokojnog astronoma Karla Sagana, a dio su osigurala dva ruska istraživačka instituta. I dok nema sumnje da će i u budućnosti, velike svemirske misije poput pohoda na mjesec ili mars, financirati vlade i međunarodne svemirske agencije, uspješno testiranje sunčeve energije kao jeftinog pokretača letjelica, moglo bi otvoriti prostor svemirskim entuzijastima i privatnim poduzetnicima da se uključe u buduća istraživanja kosmosa.
''Samo u vakuumu u svemiru, gdje nema molekula drugih tvari niti vjetra ili atmosfere, možemo do kraja pretvoriti sunčevu energiju u silu koja pokreće letjelicu. Ta se energija prikuplja iz fotona, koji dolaze od sunca i udaraju u velika, refleksna ogledala na letjelici koja izgledaju poput jedara. Napravljena su od vrlo tanke, aluminizirane plastike. Kada se fotoni odbiju od ogledala, prenose na njih svoju energiju koja se onda pretvara u pokretačku silu letjelice.''
Kako solarni svemirski jedrenjak ne treba gorivo niti velike spremnike za njega, ovaj projekt nosi obećavajuće izglede za buduće jednostavnije i jeftinije međuplanetarne misije. Nova bi tehnologija, u početku, mogla biti korištena za slanje na zemlju uzoraka površine nekih planeta ili za prijevoz tereta. Luis Fridman kaže kako je i NASA svojevremeno ispitivala mogućnosti za izgradnju svemirskih letjelica, koje bi u potpunosti pokretala sunčeva energija, ali da je zbog velikih troškova, odustala od razvoja ove ideje.
''Ljudi su mi godinama dolazili sa takvom idejom i tražili da izvedemo pokusne letove. Međutim, takvo je nešto postalo moguće tek kada su mi Rusi predložili da to izvedemo na vrlo jeftinoj lansirnoj platformi, raketi ''Volna'', koju kao konvencionalni, balistički projektil koriste ruske podmornice, te da glavninu letjelice izgradimo od nekoliko spojenih balona.''
Osam solarnih jedara, trokutastog oblika i pričvršćenih za tijelo letjelice, zaprema površinu oko 600 kvadratnih metara i trebala bi osigurati dovoljnu količinu čiste solarne energije, koja će pokretati ''Kosmos 1''.
Misija košta oko 4 milijuna dolara, koje su donirale privatne osobe. Polovica sredstava dolazi iz fonda pokojnog astronoma Karla Sagana, a dio su osigurala dva ruska istraživačka instituta. I dok nema sumnje da će i u budućnosti, velike svemirske misije poput pohoda na mjesec ili mars, financirati vlade i međunarodne svemirske agencije, uspješno testiranje sunčeve energije kao jeftinog pokretača letjelica, moglo bi otvoriti prostor svemirskim entuzijastima i privatnim poduzetnicima da se uključe u buduća istraživanja kosmosa.
