RSE: Hrvatska se od država Zapadnog Balkana čini najsigurnijom da se pridruži EU, no prepreka je haški bjegunac general Ante Gotovina . Zanimljivo je da je najnovije istraživanje javnog mijenja pokazalo da je većina Hrvata protiv članstva EU. Mislite li da je to zbog Gotovine ili se to može dovesti u vezu i s francuskim i nizozemskim "ne" ustavu Unije ?
KNAUS: Mislim da radi o dvije stvari. Jedna je, naravno, vezana uz očite kontroverze oko Gotovine, ali jedan broj političara u Hrvatskoj jednostavno nije vjerovao da će međunarodna zajednica i EU biti toliko odlučni kada se radi o ovom slučaju. I kada je Bruxelles rekao da pregovori o pridruživanju neće otpočeti dok optuženi general ne bude pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, za mnoge građane Hrvatske je to bio iznenađenje i šok. Nisu to očekivali. Reakcija je bila - jedna vrsta odbojnosti prema Evropskoj Uniji. No, ne mislim da je to nešto što treba shvaćati ozbiljno. Slično možemo vidjeti i u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kada je riječ o Haškom sudu i obavezi da svi optuženi budu izručeni Tribunalu. No, pokazalo se da se taj negativistički stav može prevladati.
Što se tiče francuskog i nizozemskog referenduma, za Hrvatsku su oni manje značajni nego za ostale države regije. Hrvatska je uostalom već kandidat, ima daleko bolju ekonomsku situaciju i veći broj pristaša unutar EU. Za Hrvatsku je ideja pridruživanja vrlo realistična. No, ako se bude stvarao utisak da EU u budućnosti ne želi daljnje proširenje, to će dovesti do sve snažnijeg euroskepticizma u Hrvatskoj. Za sada mislim da ne treba suviše emocionalno reagirati , jer Evropska unija ima velike interes na Balkanu i posebno u Hrvatskoj, jer je ona gospodarski najrazvijenija. No, bit će opasno ako Hrvati prestanu vjerovati kako Evropska Unija u politici širenja nema ozbiljne namjere.
RSE: Jedna od poteškoća na putu Bosne i Hercegovine prema EU integracijama je i je nedavno odbijanje RS da pristane na reformu policije. Izgleda da je cijela država talac takve politike u RS. Koliko je ta država daleko od evropskih integracija?
KNAUS: Bosna i Hercegovina je u odnosu na evropske integracije vrlo neuspješna. Bilo je dobrih rezultata u procesu povratka, demobilizacije, post ratne obnove zemlje , ali u procesu približavanja Evropi, Bosna i Hercegovina je izgubila četiri godine. Ako je reforma policije pretpostavka za članstvo, treba je ostvariti pod uvjetima koje je odredio Paddy Ashdown, no RS je to odbila, a čini mi se da će vodstvo toga entiteta nastaviti se isto ponašati . U ovom slučaju nisam optimist. Čini mi se da je BiH u jednom procjepu, a mnogo je institucija i pojedinaca koje za to treba kriviti. Mislim da je ključna greška u tome što su se za BH postavili složeni uvjeti za pristupanje Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Uostalom , Makedonija je taj sporazum dobila u tijeku etničkog konflikata. Bosna i Hercegovina je daleko uznapredovala u odnosu na situaciju u kojoj je 2001. bila Makedonija. Mislim da bi BiH trebala sada dobiti taj Sporazum, kako bi se nastavila kretati naprijed i kako ne bi bila isključena iz evropskih procesa. A potom će biti dovoljno mogućnosti da Evropa postavlja uvjete tijekom pred pristupnih pregovora.
RSE: Stigli smo do statusa Kosova. Beograd je na stajalištu – više od autonomije manje od nezavisnosti. Priština traži nezavisnost. Kakav može biti ishod dijaloga kada dvije strane imaju takva suprotna stajališta?
KNAUS: Mišljenje većine diplomata u Beogradu i Prištinu, u sjedištu EU i Sjedinjenim državama je da izravni dijalog neće dati mnogo rezultata. Pozicije dvije strane su različite, suprotne, i nitko ne vjeruje da će neka od strana ustupiti u odnosu na zahtjev druge strane, i to u ključnom stavu- nezavisnost da ili ne. Kada Evropljani Amerikanci kažu da očekuju da do kraja iduće godine status Kosova bude definiran, nisam uvjeren da oni vjeruju da će to pitanje biti riješeno izravnim dijalogom srpskih i albanskih političara koji će pronaći kompromis. Mislim da to treba biti proces koji će voditi međunarodna zajednica. Ona bi trebala sačiniti prijedlog statusa i potom ga dati stranama na usvajanje. Mislim da bi tako stvari mogle funkcionirati, ali jedino u uvjetima jasne evropske perspektive i za Kosovo i Srbiju.
RSE: I kakav bi konačan status Kosova mogao biti?
KNAUS: Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje, ali mogu prenijeti stajalište većine diplomata, a to je da će Kosovo biti nezavisno, ali to će biti ograničena nezavisnost. Uostalom , SAD su nedavno predstavila tri principa na kojima bi se temeljilo rješenje Kosova. Dakle, po njima, neće biti podjele Kosova, ujedinjavanja sa susjednim zemljama , recimo Albanijom i, treće, da neće biti povratka na "status quo". Mislim da nam ova tri principa zapravo govore kakav će taj status biti. Naravno, zanimljivo će biti vidjeti i prijedlog vlade Srbije, jer još mi nije jasno što znači više od autonomije , a manje od nezavisnosti. Vlada Srbije još nije objasnila o kakvim bi se institucijama radilo i kako bi se ideja u praksi mogla ostvariti.
RSE: I na kraju, kako vidite evropsku budućnost Srbije i Crne Gore?
KNAUS: Mislim da će biti, ne samo teško, već i nemoguće vidjeti Srbiju i Crnu Goru kao kao jednu državu u Evropskoj uniji ukoliko njene državne institucije budu funkcionirale kao danas . Tamo zapravo nema vjerodostojnih institucija na državnoj razini. Postoje dakle samo dvije opcije, ili jačanje institucija države, zapravo jedna vrsta reintegracije Srbije i Crne Gore , ili referendum o nezavisnosti Crne Gore iduće godine i izdvajanje te republike, ukoliko tako odluči većina građana. Obje opcije bi bile daleko bolje nego "status quo".
KNAUS: Mislim da radi o dvije stvari. Jedna je, naravno, vezana uz očite kontroverze oko Gotovine, ali jedan broj političara u Hrvatskoj jednostavno nije vjerovao da će međunarodna zajednica i EU biti toliko odlučni kada se radi o ovom slučaju. I kada je Bruxelles rekao da pregovori o pridruživanju neće otpočeti dok optuženi general ne bude pred Međunarodnim sudom za ratne zločine u Hagu, za mnoge građane Hrvatske je to bio iznenađenje i šok. Nisu to očekivali. Reakcija je bila - jedna vrsta odbojnosti prema Evropskoj Uniji. No, ne mislim da je to nešto što treba shvaćati ozbiljno. Slično možemo vidjeti i u Bosni i Hercegovini i Srbiji, kada je riječ o Haškom sudu i obavezi da svi optuženi budu izručeni Tribunalu. No, pokazalo se da se taj negativistički stav može prevladati.
Što se tiče francuskog i nizozemskog referenduma, za Hrvatsku su oni manje značajni nego za ostale države regije. Hrvatska je uostalom već kandidat, ima daleko bolju ekonomsku situaciju i veći broj pristaša unutar EU. Za Hrvatsku je ideja pridruživanja vrlo realistična. No, ako se bude stvarao utisak da EU u budućnosti ne želi daljnje proširenje, to će dovesti do sve snažnijeg euroskepticizma u Hrvatskoj. Za sada mislim da ne treba suviše emocionalno reagirati , jer Evropska unija ima velike interes na Balkanu i posebno u Hrvatskoj, jer je ona gospodarski najrazvijenija. No, bit će opasno ako Hrvati prestanu vjerovati kako Evropska Unija u politici širenja nema ozbiljne namjere.
RSE: Jedna od poteškoća na putu Bosne i Hercegovine prema EU integracijama je i je nedavno odbijanje RS da pristane na reformu policije. Izgleda da je cijela država talac takve politike u RS. Koliko je ta država daleko od evropskih integracija?
KNAUS: Bosna i Hercegovina je u odnosu na evropske integracije vrlo neuspješna. Bilo je dobrih rezultata u procesu povratka, demobilizacije, post ratne obnove zemlje , ali u procesu približavanja Evropi, Bosna i Hercegovina je izgubila četiri godine. Ako je reforma policije pretpostavka za članstvo, treba je ostvariti pod uvjetima koje je odredio Paddy Ashdown, no RS je to odbila, a čini mi se da će vodstvo toga entiteta nastaviti se isto ponašati . U ovom slučaju nisam optimist. Čini mi se da je BiH u jednom procjepu, a mnogo je institucija i pojedinaca koje za to treba kriviti. Mislim da je ključna greška u tome što su se za BH postavili složeni uvjeti za pristupanje Sporazumu o stabilizaciji i pridruživanju. Uostalom , Makedonija je taj sporazum dobila u tijeku etničkog konflikata. Bosna i Hercegovina je daleko uznapredovala u odnosu na situaciju u kojoj je 2001. bila Makedonija. Mislim da bi BiH trebala sada dobiti taj Sporazum, kako bi se nastavila kretati naprijed i kako ne bi bila isključena iz evropskih procesa. A potom će biti dovoljno mogućnosti da Evropa postavlja uvjete tijekom pred pristupnih pregovora.
RSE: Stigli smo do statusa Kosova. Beograd je na stajalištu – više od autonomije manje od nezavisnosti. Priština traži nezavisnost. Kakav može biti ishod dijaloga kada dvije strane imaju takva suprotna stajališta?
KNAUS: Mišljenje većine diplomata u Beogradu i Prištinu, u sjedištu EU i Sjedinjenim državama je da izravni dijalog neće dati mnogo rezultata. Pozicije dvije strane su različite, suprotne, i nitko ne vjeruje da će neka od strana ustupiti u odnosu na zahtjev druge strane, i to u ključnom stavu- nezavisnost da ili ne. Kada Evropljani Amerikanci kažu da očekuju da do kraja iduće godine status Kosova bude definiran, nisam uvjeren da oni vjeruju da će to pitanje biti riješeno izravnim dijalogom srpskih i albanskih političara koji će pronaći kompromis. Mislim da to treba biti proces koji će voditi međunarodna zajednica. Ona bi trebala sačiniti prijedlog statusa i potom ga dati stranama na usvajanje. Mislim da bi tako stvari mogle funkcionirati, ali jedino u uvjetima jasne evropske perspektive i za Kosovo i Srbiju.
RSE: I kakav bi konačan status Kosova mogao biti?
KNAUS: Ne mogu vam odgovoriti na to pitanje, ali mogu prenijeti stajalište većine diplomata, a to je da će Kosovo biti nezavisno, ali to će biti ograničena nezavisnost. Uostalom , SAD su nedavno predstavila tri principa na kojima bi se temeljilo rješenje Kosova. Dakle, po njima, neće biti podjele Kosova, ujedinjavanja sa susjednim zemljama , recimo Albanijom i, treće, da neće biti povratka na "status quo". Mislim da nam ova tri principa zapravo govore kakav će taj status biti. Naravno, zanimljivo će biti vidjeti i prijedlog vlade Srbije, jer još mi nije jasno što znači više od autonomije , a manje od nezavisnosti. Vlada Srbije još nije objasnila o kakvim bi se institucijama radilo i kako bi se ideja u praksi mogla ostvariti.
RSE: I na kraju, kako vidite evropsku budućnost Srbije i Crne Gore?
KNAUS: Mislim da će biti, ne samo teško, već i nemoguće vidjeti Srbiju i Crnu Goru kao kao jednu državu u Evropskoj uniji ukoliko njene državne institucije budu funkcionirale kao danas . Tamo zapravo nema vjerodostojnih institucija na državnoj razini. Postoje dakle samo dvije opcije, ili jačanje institucija države, zapravo jedna vrsta reintegracije Srbije i Crne Gore , ili referendum o nezavisnosti Crne Gore iduće godine i izdvajanje te republike, ukoliko tako odluči većina građana. Obje opcije bi bile daleko bolje nego "status quo".
