Dostupni linkovi

logo-print

Srbi nisu započeli rat u Vukovaru


Ovotjedni online gost web stranice Radija Slobodna Evropa je predsjednik Samostalne demokratske srpske stranke (SDSS) i jedan od trojice srpskih zastupnika u hrvatskom Saboru, dr. Vojislav Stanimirović, po struci psihijatar, jedan od najutjecajnijih srpskih političara u Hrvatskoj.

RSE: Gospodine Stanimiroviću, kako i zašto je, po Vašoj ocjeni, započeo rat u Vukovaru?

STANIMIROVIĆ: S aspekta gledanja nas ljudi koji smo živjeli u Vukovaru, moram reći da je rat bio apsolutno nekom potreban i zato je on i počeo. Ako gledamo samo Vukovar, da izuzmemo neke druge dijelove Hrvatske, Dalmaciju, Liku i tako dalje, ako pitamo pripadnike srpske nacionalnosti i poštene Hrvate koji će reći istinu, Srbi u Vukovaru nisu započeli rat. Ne govorim o posljedicama koje je Vukovar doživio, ali Srbi u Vukovaru nisu započeli rat, jer prije svega što se desilo i samo bombardiranje Vukovara i tako dalje, znači prvih mjeseci 1991. godine, sve su srpske kuće, srpski kafići, lokali bili paljeni, minirani i tako dalje, nije nijedan Hrvat stradao, nijedna hrvatska kuća, nijedan hrvatski lokal.

RSE: Kako biste ocijenili stanje međunacionalnih odnosa u hrvatskom Podunavlju, području u kojem živi najveći broj pripadnika srpske nacionalne manjine? Jeste li zadovoljni uspostavljenim stupnjem suživota? Jesu li odnosi s Hrvatima dobri?

STANIMIROVIĆ: Mi ne možemo govoriti o dobrim međunacionalnim odnosima, ali možemo govoriti o poboljšanim međunacionalnim odnosima, o boljoj komunikaciji i moramo reći da su iz dana u dan ti odnosi sve bolji i bolji, iako ne možemo ni očekivati s ove vremenske distance neku idiličnu sliku, ali vjerujem da će dio toga uraditi vrijeme, ljudi imaju svoje rane, svoje traume, svoje nestale… Mnogi ne mogu da zaborave ono što se desilo, ali jedni drugima ćemo morati oprostiti neke stvari.

RSE: Preimenovanje ulica u Plaškom, gdje je na vlasti Vaša stranka, izazvalo je negativne reakcije u hrvatskoj javnosti. Ovdje su, naime, neke ulice dobile imena po osobama iz srpske povijesti, kulture i religije. Kako gledate na taj slučaj?

STANIMIROVIĆ: Pitanje je da li je izabrano pogodno vrijeme, znači preduskršnje, za nazivanje ulica i trgova imenima iz srpske historije ili iz srpske kulture ili iz srpske vjere, kao što su recimo Sveti Sava, Vuk Karadžić? Mi smo zaključili, odluka je donesena na Vijeću, da je učinjena nekakva šteta i izazvano nezadovoljstvo i da se primjena te odluke odloži do vremena dok srpska zajednica ne napravi koordinaciju srpskih manjinskih vijeća u Republici Hrvatskoj, kada ćemo imati jedan odbor naučnika, znanstvenika i tako dalje, koji će izanalizirati sva ponuđena imena određenih ljudi iz nauke, iz kulture, iz tradicije, antifašizma, naše vjere i tako dalje, koje bi mi mogli koristiti u eventualnom preimenovanju nekih ulica i trgova.

RSE: Nije li pomalo neobično da Vaša stranka danas puno bolje surađuje s Hrvatskom demokratskom zajednicom (HDZ) i Ivom Sanaderom, nego što je do jučer surađivala s bivšim premijerom Ivicom Račanom i njegovom Socijaldemokratskom partijom?

STANIMIROVIĆ: Nažalost, iako je naša zajednica sklonija opcijama koje je vodio Račan i njegova koalicija, mi nismo imali za Račanove vlasti prilike da se s njim bilo kad i u bilo kojoj prilici sretnemo, niti je on ikada htio predstavnike srpske zajednice da primi. Račan je rekao da je za njega srpsko pitanje praktično završeno, da on zagovara građansku opciju, iako je dobro znao da srpsko pitanje ni izdaleka u Hrvatskoj nije završeno, prvenstveno po ostvarivanju naših manjinskih prava, po pitanju privatne imovine, stanova i čitavog niza stvari koje su stavljene pod tepih i u ladice i u koje Račan nije imao ni snage, a vjerojatno ni želje da se upušta.

RSE: Vaša Samostalna demokratska srpska stranka poduprla je Hrvatsku u njenim nastojanjima za ulazak u Evropsku uniju. Znači li to da ste u potpunosti zadovoljni odnosom srpskih vlasti prema srpskoj manjini u Hrvatskoj?

STANIMIROVIĆ: Daleko od toga da je Hrvatska zadovoljila sve obaveze, ali mi smo mislili da je dobro da pregovori počnu, jer u toku pregovora koji će trajati narednih tri-četiri godine, Hrvatska bi preuzela i određene obaveze prema našoj manjinskoj zajednici u ostvarivanju naših manjinskih prava. Da ne govorimo, što je nepojmljivo u Evropi, da u Hrvatskoj još dolaze u pitanje imovinska prava, koja Hrvatska još nije adekvatno riješila i to je za njih apsolutno neprihvatljivo. Postoji čitav niz problema u pravosudnom sistemu, u funkcioniranju pravne države, tako da taj datum nije ključna stvar. Mi smo 17. ožujak suviše isticali, da je to nekakva prekretnica. Ne. Premijer Sanader se zapravo mora okrenuti problemima unutar države, mora početi djelovati unutar države, a ne van nje. I kad budemo razriješili ove najkrucijalnije stvari i najkrupnija pitanja koja se tiču, između ostalog, i naše zajednice, ali inače i pravne države u cjelini, to će Evropa vrlo brzo prepoznati. Znači ni sam general Gotovina nije pravi razlog odbijanja, postoji čitav niz drugih razloga zašto Hrvatska nije dobila ovaj datum.

Povezani članci

XS
SM
MD
LG