Ambasadora Milana Simurdića smo pitali – je li o inicijativi za program za srpsku manjinu raspravljao i s političkim čimbenicima u Hrvatskoj, na što smo dobili tek diplomatski odgovor:
„Sa hrvatskim vlastima imamo kontinuiran i sadržajan dijalog o svim pitanjima položaja hrvatske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske zajednice u Hrvatskoj.“
Ravnatelj HRT Mirko Galić do sada inicijativu srpsko-crnogorskog ambasadora nije komentirao u medijima, a za Radio Slobodna Europa je izjavio:
„Pitate o političkoj delikatnosti. Svaka manjinska emisija je svakako delikatna. Ova može biti utoliko delikatnija što je ona vjerojatno izazvana pitanjem reciprociteta: posebna emisija za Hrvate u Srbiji odnosno u Vojvodini, posebna emisija za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Ja ne mogu izjednačiti ta dva slučaja, ali očito da se taj reciprocitet ima u vidu ili se on čak nameće.“
Pomoćnik ministra za kulturu i predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta iz Zagreba, Čedomir Višnjić, Simurdićevu inicijativu tumači mogućim reciprocitetom – ako hrvatska manjina u Vojvodini ponovo dobije emisiju na TV Novi Sad, da isto dobije i srpska manjina u Hrvatskoj:
„Dakle, ja bih tu smjestio tu inicijativu koju ćemo, nadam se, iskreno govoreći, sami dominantno i ostvariti našim političkim i kulturnim utjecajem u ovoj sredini. Reciprocitet je dakako u svemu poželjan, ali se ne bi trebalo na njega primarno pozivati.“
Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer napominje da inicijativa veleposlanika Srbije i Crne Gore ustvari ne znači ništa novo:
„Što se tiče inicijative gospodina veleposlanika Srbije i Crne Gore, mogu reći da je Savez za nacionalne manjine još 30. prosinca 2003. godine sklopio ugovor o financijskoj potpori za pripremu programa na jezicima nacionalnih manjina i dao 370 tisuća kuna za provedbu toga programa. On tu ujedno obuhvaća i predstavnike srpske nacionalne manjine. Meni osobno je drago da je gospodin veleposlanik kontaktirao u vezi toga, ali to je jedan program na kojem mi radimo već godinu i nešto dana, gdje se osposobljavaju pripadnici nacionalnih manjina, što je naša i dužnost i naša želja da oni preuzmu manjinske programe na jezicima nacionalnih manjina.“
Osposobljavanje novinara na manjinskim jezicima je završeno, ali posebne emisije za manjine još nisu počele s emitiranjem. Zašto? Mirko Galić:
„Nije lako pokrenuti emisije za koje nemate ni sredstva, ali recimo da je to manji problem. Za koje nemate ni dovoljno kadrova, ali recimo da je i to manji problem jer se na obrazovanju kadrova radilo. Ali nemate ni druge uvjete, tehničke, studijske… To je jedna od najsloženijih operacija, baš zato što se radi o sedam-osam ili u nekakvoj lakšoj i liberalnijoj formi 15-16, i svaka nacionalna manjina u Hrvatskoj može sutra reflektirati svoju emisiju. Moglo bi se dogoditi da bude cijeli jedan program, ne samo jedna emisija, na manjinskim jezicima. Zato kažem da je to delikatno i tehnički i produkcijski i politički.“
Čedomir Višnjić ističe da bi posebna emisija za srpsku manjina za nju značila korak naprijed, ali i napominje:
„To nije dnevno pitanje ili problem za danas ili sutra, nego u nekoj perspektivi. Mi manjinci zaista imamo dosta razloga biti nezadovoljni televizijom. Ponekad se čini da zaista samo loša stvar koja se tiče manjina može dospjeti u Dnevnik ili informativne emisije. To je inače generalni problem i svi znamo kako to ide u tom svijetu, ali kod nas manjinaca je to još zaoštrenije. Istina je zapravo da želimo biti krajnji realisti, a to znači da želimo skupiti snagu da to napravimo dobro, a s druge strane ima malo i nastojanja da se sad ne dolijeva ulje na vatru, jer svi baš sad osjećamo atmosferu kao pomalo pokvarenu i zategnutu u zadnje vrijeme.“
Eventualna emisija suočit će se i s problemom jezika na kojem će emitirati. Hoće li to biti hrvatski ili srpski? Za ilustraciju, ovako govori srpski saborski zastupnik iz Vukovara Vojislav Stanimirović: „...počne primenjivati...“, ovako govori srpski zastupnik porijeklom iz Dalmacije, Milorad Pupovac: „...ne primjenjuje...“ Mirko Galić:
„Na pitanje jezika ću vam odgovoriti – onaj jezik koji govore stručnjaci. Bez obzira hoću ja fizički biti na mjestu glavnog ravnatelja ili netko drugi, glavni ravnatelj neće odlučivati koji će to biti jezik, kako će se on zvati i kako će se prakticirati. Za to postoje stručna tijela. Osim toga, o cijeloj ovoj problematici moramo razgovarati sa Vijećem za nacionalne manjine, i to sam i najavio gospodinu veleposlaniku Simurdiću, jer mislim da se ništa ne može improvizirati, niti jednostrano i brzopleto donositi. Moglo bi se proizvesti više štete nego koristi. Ovaj program će biti dobar, ukoliko on služi.“
Ni ambasador Simurdić ne bi ulazio u problem jezika:
„Jezik na kome se takve emisije emituju je naravno stvar nadležnog programskog tela i manjinskih zajednica. Ne bi valjalo da rasprava o jeziku sprečava manjine u ostvarivanju njihovih prava. Generalno govoreći, ne bi bilo dobro, niti korisno da se manjinski programi na nacionalnim televizijama smatraju izvorom problema. Naprotiv, oni mogu biti jedino prednost.“
Iz već postojećeg ugovora HRT-a i Savjeta za nacionalne manjine, sklopljenog na osnovu hrvatskih zakona, očito je da će srpska nacionalna manjina, kao i neke druge, dobiti svoju televizijsku emisiju, ali još nitko nije kadar reći kada će se to dogoditi i – ono što je još značajnije – kakva će ona biti: hoće li se baviti folklorom ili politikom?
„Sa hrvatskim vlastima imamo kontinuiran i sadržajan dijalog o svim pitanjima položaja hrvatske zajednice u Srbiji i Crnoj Gori i srpske i crnogorske zajednice u Hrvatskoj.“
Ravnatelj HRT Mirko Galić do sada inicijativu srpsko-crnogorskog ambasadora nije komentirao u medijima, a za Radio Slobodna Europa je izjavio:
„Pitate o političkoj delikatnosti. Svaka manjinska emisija je svakako delikatna. Ova može biti utoliko delikatnija što je ona vjerojatno izazvana pitanjem reciprociteta: posebna emisija za Hrvate u Srbiji odnosno u Vojvodini, posebna emisija za srpsku zajednicu u Hrvatskoj. Ja ne mogu izjednačiti ta dva slučaja, ali očito da se taj reciprocitet ima u vidu ili se on čak nameće.“
Pomoćnik ministra za kulturu i predsjednik Srpskog kulturnog društva Prosvjeta iz Zagreba, Čedomir Višnjić, Simurdićevu inicijativu tumači mogućim reciprocitetom – ako hrvatska manjina u Vojvodini ponovo dobije emisiju na TV Novi Sad, da isto dobije i srpska manjina u Hrvatskoj:
„Dakle, ja bih tu smjestio tu inicijativu koju ćemo, nadam se, iskreno govoreći, sami dominantno i ostvariti našim političkim i kulturnim utjecajem u ovoj sredini. Reciprocitet je dakako u svemu poželjan, ali se ne bi trebalo na njega primarno pozivati.“
Predsjednik Savjeta za nacionalne manjine Aleksandar Tolnauer napominje da inicijativa veleposlanika Srbije i Crne Gore ustvari ne znači ništa novo:
„Što se tiče inicijative gospodina veleposlanika Srbije i Crne Gore, mogu reći da je Savez za nacionalne manjine još 30. prosinca 2003. godine sklopio ugovor o financijskoj potpori za pripremu programa na jezicima nacionalnih manjina i dao 370 tisuća kuna za provedbu toga programa. On tu ujedno obuhvaća i predstavnike srpske nacionalne manjine. Meni osobno je drago da je gospodin veleposlanik kontaktirao u vezi toga, ali to je jedan program na kojem mi radimo već godinu i nešto dana, gdje se osposobljavaju pripadnici nacionalnih manjina, što je naša i dužnost i naša želja da oni preuzmu manjinske programe na jezicima nacionalnih manjina.“
Osposobljavanje novinara na manjinskim jezicima je završeno, ali posebne emisije za manjine još nisu počele s emitiranjem. Zašto? Mirko Galić:
„Nije lako pokrenuti emisije za koje nemate ni sredstva, ali recimo da je to manji problem. Za koje nemate ni dovoljno kadrova, ali recimo da je i to manji problem jer se na obrazovanju kadrova radilo. Ali nemate ni druge uvjete, tehničke, studijske… To je jedna od najsloženijih operacija, baš zato što se radi o sedam-osam ili u nekakvoj lakšoj i liberalnijoj formi 15-16, i svaka nacionalna manjina u Hrvatskoj može sutra reflektirati svoju emisiju. Moglo bi se dogoditi da bude cijeli jedan program, ne samo jedna emisija, na manjinskim jezicima. Zato kažem da je to delikatno i tehnički i produkcijski i politički.“
Čedomir Višnjić ističe da bi posebna emisija za srpsku manjina za nju značila korak naprijed, ali i napominje:
„To nije dnevno pitanje ili problem za danas ili sutra, nego u nekoj perspektivi. Mi manjinci zaista imamo dosta razloga biti nezadovoljni televizijom. Ponekad se čini da zaista samo loša stvar koja se tiče manjina može dospjeti u Dnevnik ili informativne emisije. To je inače generalni problem i svi znamo kako to ide u tom svijetu, ali kod nas manjinaca je to još zaoštrenije. Istina je zapravo da želimo biti krajnji realisti, a to znači da želimo skupiti snagu da to napravimo dobro, a s druge strane ima malo i nastojanja da se sad ne dolijeva ulje na vatru, jer svi baš sad osjećamo atmosferu kao pomalo pokvarenu i zategnutu u zadnje vrijeme.“
Eventualna emisija suočit će se i s problemom jezika na kojem će emitirati. Hoće li to biti hrvatski ili srpski? Za ilustraciju, ovako govori srpski saborski zastupnik iz Vukovara Vojislav Stanimirović: „...počne primenjivati...“, ovako govori srpski zastupnik porijeklom iz Dalmacije, Milorad Pupovac: „...ne primjenjuje...“ Mirko Galić:
„Na pitanje jezika ću vam odgovoriti – onaj jezik koji govore stručnjaci. Bez obzira hoću ja fizički biti na mjestu glavnog ravnatelja ili netko drugi, glavni ravnatelj neće odlučivati koji će to biti jezik, kako će se on zvati i kako će se prakticirati. Za to postoje stručna tijela. Osim toga, o cijeloj ovoj problematici moramo razgovarati sa Vijećem za nacionalne manjine, i to sam i najavio gospodinu veleposlaniku Simurdiću, jer mislim da se ništa ne može improvizirati, niti jednostrano i brzopleto donositi. Moglo bi se proizvesti više štete nego koristi. Ovaj program će biti dobar, ukoliko on služi.“
Ni ambasador Simurdić ne bi ulazio u problem jezika:
„Jezik na kome se takve emisije emituju je naravno stvar nadležnog programskog tela i manjinskih zajednica. Ne bi valjalo da rasprava o jeziku sprečava manjine u ostvarivanju njihovih prava. Generalno govoreći, ne bi bilo dobro, niti korisno da se manjinski programi na nacionalnim televizijama smatraju izvorom problema. Naprotiv, oni mogu biti jedino prednost.“
Iz već postojećeg ugovora HRT-a i Savjeta za nacionalne manjine, sklopljenog na osnovu hrvatskih zakona, očito je da će srpska nacionalna manjina, kao i neke druge, dobiti svoju televizijsku emisiju, ali još nitko nije kadar reći kada će se to dogoditi i – ono što je još značajnije – kakva će ona biti: hoće li se baviti folklorom ili politikom?
