Aktualni član Predsjedništva Bosne i Hercegovine Dragan Čović središnja je ličnost s kojom su povezeni akteri organizirane kriminalne skupine koja će se uskoro naći na optuženičkoj klupi, a nakon što je Sud BiH potvrdio optužnicu u predmetu poznatom kao “Slučaj Lijanović”. Sud BiH potvrdio je 12 od ukupno 14 točaka optužnice koja, uz Čovića, tereti četvoricu braće Ivanković - Lijanović: Jozu, Mladena, Jerku i Slavka, potom predsjednika Ustavnoga suda BiH, Matu Tadića, te profesora sarajevskog pravnog faluteta Zdravka Lučića za teška kaznena djela.
“Slučaj Lijanović” bh. javnosti poznat je od ranije, a optužnicom je potvrđena javna tajna da je kompleks tvrtki Mesne industrije Lijanović, proračun Federacije BiH, a time i države, oštetio za znatna novčana sredstva. Oni su, uz pomoć svojih pomagača, između ostaloga stjecali protupravnu imovinsku korist, prikazivali lažne bilance, prikrivali stanje i kretanje sredstava i rezultata poslovanja, izbjegavali plaćanje poreza i drugih obveza u Federaciji BiH. Četvorica braće Ivanković - Lijanović, što pojedinačno što skupno, kao organizatori skupine kriminalaca optuženi su, između ostaloga, za mito, zlouporabu ovlasti, te krivična djela u svezi poslovanja njihove tvrtke.
Optužnica, koja sadrži oko 60 stranica, opisuje zamršeni splet uzajamnih interesnih odnosa. Kao najviša figura tu je član Predsjedništva BiH Dragan Čović koji je, prema dijelu navoda iz optužnice, primao mito od Lijanovića u obliku raznih darova (novac, automobil mercedes, luksuzni stan), čija vrijednost premašuje milijun maraka. Veći dio optužnice se veže za period decembar 1998.- mart 2001. godine, kada je Dragan Čović bio ministar financija Federacije i zamjenik premijeru Federacije BiH, Edhemu Bičakčiću. Podsjećamo, i sam Bičakčić, upravo u vrijeme dok je obavljao tu dužnost, sumnjiči se za brojna kriminalna djela i stjecanje imovinske koristi i zbog toga ga je Ured Visokoga predstavnika smijenio sa funkcije. Dragan Čović je tada izdavao brojne upute u korist braće Lijanović. Nelegalnim radnjama bavio se i kroz naredni period, koji obuhvata i 2003. godinu.
Sam Čović danas nije spreman komentirati optužnicu jer, kako doznajemo u Predsjedništvu, nije upoznat sa sadržajem. Isto to kaže i njegov branitelj Josip Muselimović:
“Ja sam najavio svoj dolazak u utorak na Sud BiH, kada ću izvršiti uvid u cjelokupnu dokumentaciju i sve to šta se tamo nalazi. Ali mogu iznijeti moj jedan osobni dojam - da sam zaista iznenađen da je ova optužnica potvrđena prema doktoru Draganu Čoviću i ostalima.”
A među ostalima su predsjednik Ustavnoga suda, Mato Tadić, koji se tereti za mito od 200 tisuća eura. On je pomagao kriminalnoj skupini u osiguranju povoljne presude za Mesnu industriju Lijanović, te radio na tomu da se Dragan Čović imunitetom zaštiti od kaznenog gonjenja.
Još jedan član kriminalne skupine, profesor Pravnoga fakulteta u Sarajevu Zdravko Lučić, koji nam je u telefonskom razgovoru kazao da optužnicu ne želi komentirati dok je ne zaprimi, je prema navodima optužnice od siječnja 2003. godine bio povezan s optuženom braćom Ivanković - Lijanović. Lučić je, između ostaloga, inicirao unajmljivanje odgovarajuće osobe za podmićivanje sudaca Vrhovnoga suda.
Među svjedocima koji će se pojaviti na suđenju optuženoj sedmorki je i jedan zaštićeni pod oznakom S-1. Tvrdnje o davanju i uzimanju mita počivaju na njegovim iskazima. Uz to, ovaj svjedok je priznao da je i sam u maju 2004. godine imao priliku da uzme, te da da mito namijenjen za pojedine pravosudne djelatnike.
Čovićev branitelj Josip Muselimović za naš radio kaže da je indikativno da je zaštićeni svjedok temeljni dokaz:
“Radi se o preozbiljnom predmetu i o ozbiljnim stvarima i o preozbiljnim ljudima i funkcijama da bi se optužnica mogla naslanjati na jednu osobu čiji kredibilitet je upitan. Ali, evo, još uvijek ćemo se suzdržati od bilo kakovih komentara.”
No, prema onome što se može doznati iz optužnice, pored zaštićenoga svjedoka, na suđenju bi se trebalo pojaviti još na desetine svjedoka, među kojima su brojna poznata imena, odnosno bivši ministri, suci, šefovi federalne carinske uprave, te djelatnici carinarnica.
Ured Visokoga predstavnika u BiH, nakon potvrđivanja optužnice, ponovio je ranije izneseni stav, koji se odnosi na obvezu podnošenja ostavki optuženih. Glasnogovornik Vedran Peršić:
“Od osoba koje su na izvršnim funkcijama, sa bitnim uticajem na povjerenje građana i ugled BiH u inostranstvu očekuje se da odstupe ukoliko su osumnjičeni za krivična djela. Samo tako oni mogu sačuvati povjerenje u instituciju, a uporedo se pripremati za obranu pred sudom. U svijetlu ovog navedenog, doktor Čović će, bez ikakve sumnje, željeti razmotriti šta da učini u najboljem interesu BiH i onih koje predstavlja.”
Osnovu za podnošenje ostavki imaju mnogi, počev od člana Predsjedništva Dragana Čovića, koji je na toj funkciji od 2002. godine, Mate Tadića, koji je na čelu Ustavnoga suda BiH od 2003. godine. Podsjećamo da su i braća Ivanković - Lijanović bili javni dužnosnici. Mladen Ivanković od 2001. do 2003. godine bio je ministar bez lisnice u Federaciji BiH, a Jerko Ivanković od 2001. do 2003. godine zastupnik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
Da li će nakon optužnice biti riječi i o ostavkama, trebalo bi se uskoro znati, jer optuženi imaju obvezu da se za 15 dana od primitka optužnice pojave na Sudu BiH, kako bi se izjasnili po potvrđenim točkama optužnice.
“Slučaj Lijanović” bh. javnosti poznat je od ranije, a optužnicom je potvrđena javna tajna da je kompleks tvrtki Mesne industrije Lijanović, proračun Federacije BiH, a time i države, oštetio za znatna novčana sredstva. Oni su, uz pomoć svojih pomagača, između ostaloga stjecali protupravnu imovinsku korist, prikazivali lažne bilance, prikrivali stanje i kretanje sredstava i rezultata poslovanja, izbjegavali plaćanje poreza i drugih obveza u Federaciji BiH. Četvorica braće Ivanković - Lijanović, što pojedinačno što skupno, kao organizatori skupine kriminalaca optuženi su, između ostaloga, za mito, zlouporabu ovlasti, te krivična djela u svezi poslovanja njihove tvrtke.
Optužnica, koja sadrži oko 60 stranica, opisuje zamršeni splet uzajamnih interesnih odnosa. Kao najviša figura tu je član Predsjedništva BiH Dragan Čović koji je, prema dijelu navoda iz optužnice, primao mito od Lijanovića u obliku raznih darova (novac, automobil mercedes, luksuzni stan), čija vrijednost premašuje milijun maraka. Veći dio optužnice se veže za period decembar 1998.- mart 2001. godine, kada je Dragan Čović bio ministar financija Federacije i zamjenik premijeru Federacije BiH, Edhemu Bičakčiću. Podsjećamo, i sam Bičakčić, upravo u vrijeme dok je obavljao tu dužnost, sumnjiči se za brojna kriminalna djela i stjecanje imovinske koristi i zbog toga ga je Ured Visokoga predstavnika smijenio sa funkcije. Dragan Čović je tada izdavao brojne upute u korist braće Lijanović. Nelegalnim radnjama bavio se i kroz naredni period, koji obuhvata i 2003. godinu.
Sam Čović danas nije spreman komentirati optužnicu jer, kako doznajemo u Predsjedništvu, nije upoznat sa sadržajem. Isto to kaže i njegov branitelj Josip Muselimović:
“Ja sam najavio svoj dolazak u utorak na Sud BiH, kada ću izvršiti uvid u cjelokupnu dokumentaciju i sve to šta se tamo nalazi. Ali mogu iznijeti moj jedan osobni dojam - da sam zaista iznenađen da je ova optužnica potvrđena prema doktoru Draganu Čoviću i ostalima.”
A među ostalima su predsjednik Ustavnoga suda, Mato Tadić, koji se tereti za mito od 200 tisuća eura. On je pomagao kriminalnoj skupini u osiguranju povoljne presude za Mesnu industriju Lijanović, te radio na tomu da se Dragan Čović imunitetom zaštiti od kaznenog gonjenja.
Još jedan član kriminalne skupine, profesor Pravnoga fakulteta u Sarajevu Zdravko Lučić, koji nam je u telefonskom razgovoru kazao da optužnicu ne želi komentirati dok je ne zaprimi, je prema navodima optužnice od siječnja 2003. godine bio povezan s optuženom braćom Ivanković - Lijanović. Lučić je, između ostaloga, inicirao unajmljivanje odgovarajuće osobe za podmićivanje sudaca Vrhovnoga suda.
Među svjedocima koji će se pojaviti na suđenju optuženoj sedmorki je i jedan zaštićeni pod oznakom S-1. Tvrdnje o davanju i uzimanju mita počivaju na njegovim iskazima. Uz to, ovaj svjedok je priznao da je i sam u maju 2004. godine imao priliku da uzme, te da da mito namijenjen za pojedine pravosudne djelatnike.
Čovićev branitelj Josip Muselimović za naš radio kaže da je indikativno da je zaštićeni svjedok temeljni dokaz:
“Radi se o preozbiljnom predmetu i o ozbiljnim stvarima i o preozbiljnim ljudima i funkcijama da bi se optužnica mogla naslanjati na jednu osobu čiji kredibilitet je upitan. Ali, evo, još uvijek ćemo se suzdržati od bilo kakovih komentara.”
No, prema onome što se može doznati iz optužnice, pored zaštićenoga svjedoka, na suđenju bi se trebalo pojaviti još na desetine svjedoka, među kojima su brojna poznata imena, odnosno bivši ministri, suci, šefovi federalne carinske uprave, te djelatnici carinarnica.
Ured Visokoga predstavnika u BiH, nakon potvrđivanja optužnice, ponovio je ranije izneseni stav, koji se odnosi na obvezu podnošenja ostavki optuženih. Glasnogovornik Vedran Peršić:
“Od osoba koje su na izvršnim funkcijama, sa bitnim uticajem na povjerenje građana i ugled BiH u inostranstvu očekuje se da odstupe ukoliko su osumnjičeni za krivična djela. Samo tako oni mogu sačuvati povjerenje u instituciju, a uporedo se pripremati za obranu pred sudom. U svijetlu ovog navedenog, doktor Čović će, bez ikakve sumnje, željeti razmotriti šta da učini u najboljem interesu BiH i onih koje predstavlja.”
Osnovu za podnošenje ostavki imaju mnogi, počev od člana Predsjedništva Dragana Čovića, koji je na toj funkciji od 2002. godine, Mate Tadića, koji je na čelu Ustavnoga suda BiH od 2003. godine. Podsjećamo da su i braća Ivanković - Lijanović bili javni dužnosnici. Mladen Ivanković od 2001. do 2003. godine bio je ministar bez lisnice u Federaciji BiH, a Jerko Ivanković od 2001. do 2003. godine zastupnik u Domu naroda Parlamenta Federacije BiH.
Da li će nakon optužnice biti riječi i o ostavkama, trebalo bi se uskoro znati, jer optuženi imaju obvezu da se za 15 dana od primitka optužnice pojave na Sudu BiH, kako bi se izjasnili po potvrđenim točkama optužnice.
