David Kay, bivši američki šef inspektora za naoružanje, koji je na dužnost u američkoj administraciji dao ostavku nakon što oružje za masovno uništenje u Iraku nije pronađeno, upozorava da je retorika Washingtona vrlo, vrlo, slična onoj od prije dvije godine, a koja je prethodila ratu u Iraku.
"Stvarno, današnja retorika jako podsjeća na onu koju je dovela do vojne akcije u Iraku. Snažna izjava potpredsjednika, dvije izjave iz State Deparmenta, i Colina Powella i Condoleezze Rice – koje se koriste informacijama disidenata o postojanju oružja, te nedovoljna osposobljenost UN da potvrdi da li Iranci stvarno nastavljaju rad ne programu nuklearnog oružja, sve je to, vrlo, vrlo slično".
Kay ističe da Bushova administracija mora izbjeći greške koje su učinjene u Iraku, te se suzdržati od opasne retorike. Ovaj stručnjak u tekstu objavljenom u Washington Postu, poziva na opreznost u prihvaćanju informacija koje stižu iz iranskih disidentskih krugova o tome da Teheran razvija program nuklearnog oružja. On takodjer dodaje kako bi Amerika morala dati snažniju podršku Medjunarodnoj Agenciji za atomsku energiju koja je izuzetno osposobljena za otkrivanje tajnog oružja. Bivši šef američkog inspektorskog tima u Iraku kaže kako Washington mora biti obazriv i prema obavještajnim podacima koja dobiva, jer oni koji su svojedobno stizali iz Iraka, su bili utemeljeni na krivim pretpostavkama – koje su i dovele do rata.
David Kay podsjeća da se Iran kritizira i zbog stanja ljudskih prava, te citira Condollezzu Rice koja je stanje ljudskih prava u toj zemlji nazvala "gnusnim". Očito je, smatra on, da Bushova administracija, pokušava naći još jedno opravdanje za moguću vojnu akciju, u slučaju da ne bude imala čvrste dokaze o nuklearnom oružju.
"Mislim da je Bushova administracija obazrivija, jer govori o nekoliko razloga zbog kojih se protivi iranskom režimu. No, problem je isti, kao i u slučaju Iraka. Većina vlada u svijetu je zabrinuta zbog oružja za masovno uništavanje, dok pitanja, poput ljudskih prava, funkcioniranja demokratskih institucija, nisu dovoljan razlog za upotrebu vojne sile koji bi dovele do promjena u nekom režimu ".
Kay u "Washingtonu Postu" piše kako nema sumnje da Teheran želi imati nuklearno oružje i nema sumnje da bi Iran kao nuklearna sila bio prijetnja sigurnosti u svijetu. Istodobno, upozorava da Bushova administracija nije pokazala da je spremna u potpunosti istražiti do kuda je Iran stigao u razvoju svog nuklearnog programa, te to pitanje riješiti i bez vojne akcije.
"Stvarno, današnja retorika jako podsjeća na onu koju je dovela do vojne akcije u Iraku. Snažna izjava potpredsjednika, dvije izjave iz State Deparmenta, i Colina Powella i Condoleezze Rice – koje se koriste informacijama disidenata o postojanju oružja, te nedovoljna osposobljenost UN da potvrdi da li Iranci stvarno nastavljaju rad ne programu nuklearnog oružja, sve je to, vrlo, vrlo slično".
Kay ističe da Bushova administracija mora izbjeći greške koje su učinjene u Iraku, te se suzdržati od opasne retorike. Ovaj stručnjak u tekstu objavljenom u Washington Postu, poziva na opreznost u prihvaćanju informacija koje stižu iz iranskih disidentskih krugova o tome da Teheran razvija program nuklearnog oružja. On takodjer dodaje kako bi Amerika morala dati snažniju podršku Medjunarodnoj Agenciji za atomsku energiju koja je izuzetno osposobljena za otkrivanje tajnog oružja. Bivši šef američkog inspektorskog tima u Iraku kaže kako Washington mora biti obazriv i prema obavještajnim podacima koja dobiva, jer oni koji su svojedobno stizali iz Iraka, su bili utemeljeni na krivim pretpostavkama – koje su i dovele do rata.
David Kay podsjeća da se Iran kritizira i zbog stanja ljudskih prava, te citira Condollezzu Rice koja je stanje ljudskih prava u toj zemlji nazvala "gnusnim". Očito je, smatra on, da Bushova administracija, pokušava naći još jedno opravdanje za moguću vojnu akciju, u slučaju da ne bude imala čvrste dokaze o nuklearnom oružju.
"Mislim da je Bushova administracija obazrivija, jer govori o nekoliko razloga zbog kojih se protivi iranskom režimu. No, problem je isti, kao i u slučaju Iraka. Većina vlada u svijetu je zabrinuta zbog oružja za masovno uništavanje, dok pitanja, poput ljudskih prava, funkcioniranja demokratskih institucija, nisu dovoljan razlog za upotrebu vojne sile koji bi dovele do promjena u nekom režimu ".
Kay u "Washingtonu Postu" piše kako nema sumnje da Teheran želi imati nuklearno oružje i nema sumnje da bi Iran kao nuklearna sila bio prijetnja sigurnosti u svijetu. Istodobno, upozorava da Bushova administracija nije pokazala da je spremna u potpunosti istražiti do kuda je Iran stigao u razvoju svog nuklearnog programa, te to pitanje riješiti i bez vojne akcije.
