Koji sveci najbolje idu?

Jedan od prilaza Velikoj pijaci u Podgorici zakrčen je vanpijačnom prodajom raznovrsnih jeftinih predmeta izloženih po kutijama i haubama automobila. Pored čarapa, raznog alata i robe od plastike, nekoliko mladića nudi: brojanice, flaše sa okačenim čašama za rakiju, ikone, one jeftine i skuplje, manastir Ostrog u varijantama od bakroreza do gipsa. Ako ima teksta to je isključivo kratki blagoslov Nikolaja Velimirovića: Onima koji ulaze u ovaj dom i onima koji u njemu ostaju, ali, trenutno, najbolje prolaze kalendari sa likovima svjetaca:

RSE: Koji Vam sveci najbolje idu?

PRODAVAC: Manastir Ostrog, Sveti Vasilije, Sveti Jovan, Sveti Đorđe, Sveti Aranđel, Sveti Nikola. Slabo ide. U suštini ovo je kao neki luksuz. To ide leti na Primorju, inače ovde slabo ide.

RSE: Šta Vam najbolje prolazi?

PRODAVAC: Boce. Pošto je to nešto što narod nije gledao. Boca je pet eura, ove sa čašicama sedam i devet eura.

Po ogradi stepeništa, koje morate proći, ako idete prema pijaci, okačeno mnoštvo kalendara raznih formata. Piše: Ravnogorci, sinovi slobode, pa za razne mjesece: Draža Mihajlović, Nikola Kalabić, nepoznata grupa boraca, Milka Baković-Radosavljević, poznatija kao Milka Ravnogorka... Pored njih kalendari sa likovima Radovana Karadžića, Mladića i Miloševića. Jedan mladić hoće onaj sa Karadžićem:

RSE: Za koga kupujete?

KUPAC: Za đeda.

RSE: A koji bi lik za sebe izabrali?

KUPAC: Ja za mene otom-potom.

RSE: Hoće li se đed obradovat'?

KUPAC: Hoće, Bogomi.

RSE: A sa Slobom bi li se obradovao?

KUPAC: Pa, bi. I sa Slobodanom, ali nikoga ne voli ka' njega.

RSE: Ko Vam najbolje prolazi od njih?

PRODAVAC: Slobo Milošević.

RSE: Ipak?

PRODAVAC: Ipak Slobo Milošević. Prodam dnevno hiljadu komada u Berane, đe su Vasojevići. Oni ga cijene mnogo.

RSE: A ovdje u Podgorici?

PRODAVAC: Dobro.

RSE: Kako se kotira Draža Mihajlović?

PRODAVAC: Dobro. On je uvijek išao dobro. On odavno ide dobro. Dva eura.

RSE: Ja vidim da je kod Vas najveća navala.

PRODAVAC: Ja radim deset godina, gospođo.

RSE: Vi ste znači poznati?

PRODAVAC: Da, poznat. Imamo kalendar čak i Titov. Niste ga videli?

RSE: Titov?

PRODAVAC: Da, da.

RSE: Što ga ne izložite?

PRODAVAC: Kasno sam došao, pa još me inspekcija juri odavde. Znaš kako to ide.

RSE: Sa natpisom- da li ste i Vi plakali?

PRODAVAC: Da, da.

RSE: Šta mislite o ovome što su mu srušili spomenik u Hrvatskoj?

PRODAVAC: To sam malo slušao. Nisam imao vremena. Radio sam ovaj mjesec.

RSE: Kažete da deset godina radite. Kakve su tendencije u prodaji?

PRODAVAC: Zavisi. Ranije je narod imao para, pa je više kupovao. '92.godine sam ja ovaj kalendar prodavao po deset maraka, a sad nema. Mala je frekvencija novca i ovako se prodaje i to im je skupo.

Boce i brojanice mahom izrađuju sami prodavci. Ikone i kalendare nabavljaju u Beogradu:

PRODAVAC: Mi radimo za crkvu. Imamo odgovarajući dio dinara i tako. Ko crnac radim.

RSE: Na procjenat sa crkvom?

PRODAVAC: Da. Ja radim na procenat, a oni imaju svoju cijenu.

RSE: Da li ste to nabavili kod crkve?

PRODAVAC: Da. Sve. U Beogradu.

No, i prodavci znaju da imaju selektivan stav, ne žele da miješaju svece i političke vođe:

PRODAVAC: Ne. Nas ne intersuje politika. Čisto svete stvari.

PRODAVAC: Ne držim to. Ovo što držim, to je taj moj asortiman i ne menjam ga.

RSE: Što ste Vi po zanimanju?

PRODAVAC: Radnik. Inače sam iz Prokuplja.

Prodavac kalendara sa likovima Karadžića, Mladića i četničkih vojvoda politički je eksplicitniji:

RSE: Koje ste Vi političke opcije?

PRODAVAC: Ja sam za SNP. Dva dinara je bilo kilo hljeba u Slobovo vrijeme, a sada je već pedeset dinara. Bolje se živelo onda.

RSE: Devedesetdruge?

PRODAVAC: Da.

Ređaju se nove godine, čak se i na dva datuma slave, ali ponešto ne da se promijeniti.