Dostupni linkovi

logo-print

Državotvorna daktilografija generala


Pakleni planovi vojne daktilografkinje o intervenciji vojske u slučaju crnogorske secesije osujećeni su u posljednjem času.

Strategija odbrane Srbije i Crne Gore, koja je trebalo da bude usvojena u saveznom parlamentu po hitnom postupku, pod hitno je skrajnuta iz skupštinske procedure. Ma koliko djelovalo komično citirano obrazloženje, kojim se sva krivica pripisuje daktilografskim greškama, jedina je zvanična verzija najnovijih skandala koji je uzdrmao odnose na relaciji Beograd-Podgorica-vojni vrh. Naime, u prvobitnom tetkstu Strategije odbrane državne zajednice bila je ostavljena mogućnost da vojska Srbije i Crne Gore interveniše ukoliko se jedna od država članica opredjeli da krene u pravcu nezavisnosti. Pošto je zvanična Podgorica jedina najavila referendum, a pošto unija ima samo dvije države članice, logično je zaključiti da je intervencija zamišljena baš da bi se onemogućila crnogorska samostalnost.

Šta je istina? Da li je zaista u pitanju daktilografska greška, kako to tvrdi šef Vojnog kabineta predsjednika Srbije i Crne Gore general Ljubiša Jokić? Možda je generalima u Beogradu na umu bila intervencija na Kosovu ili je, pak, riječ o još jednom dokazu da vrhovne vojne strukture Crnu Goru posmatraju kao neprijateljsku teritoriju. Najsigurnije je odbaciti motiv navodne intervencije na Kosovu. Vojska državne unije je odavno napustila tu teritoriju. Tamo su skoncentrisane jake snage međunarodne zajednice i samo bi se nepopravljivi velikosrpski sanjari mogli nadati da bi uskoro na Kosovu mogao da se prošete ijedan srpski vojnik. Kamoli da se razmišlja o nekoj vojnoj operaciji.

Ni teorija o dakilografskoj grešci ne drži vodu. Visoki funkcioner MUP-a i bivši general Vojske Jugoslavije Radosav Martinović tvrdi da u prvobitnom tekstu Strategije odbrane nikakve konstrukcije o secesiji članica nije bilo. A čak i da je general Martinović previdio tako krupnu i tako grešnu formulaciju, procedura koja je sprovedena omogućavala je ispravke. Tekst Strategije odbrane prvo je analiziran u Generalštabu, a potom i na Vrhovnom savjetu odbrane. Gledali su ga i generali i političari i nikome od njih nije zasmetala, takozvana štamparska greška. Da li je onda osnovano da se posumnja da pominjanje intervencije mnogima i nije ličilo na grešku?

Generalima se i nije čuditi. Većina njih je napredovala u službi još za doba Miloševića. Prosto su naučeni da na Crnu Goru gledaju kao mogući problem i njih talas reformi nije ni dotakao. No, glavni problem su opet i zasluženo Crnogorci u Beogradu. Na čelu Savjeta ministara je Svetozar Marović. U Savjetu su još dvojica iz Crne Gore, a u Vrhovnom savjetu odbrane sjedi Filip Vujanović. Brojni crnogorski političari imali su prilike da se upoznaju sa takstom Strategije odbrane, ali se nijedan od njih, osim SDP-ovskog ministra Nurkovića, nije usprotivio problematičnoj formulaciji. Ni bilo ko od njihovih brojnih i dobro plaćenih savjetnika nije uočio nikakvu nepravilnost. Jedini koji se pobunio i jedini koji tvrdi da reforme vojske nijesu ni počele, Marovićev savjetnik general Grahovac, dobio je otkaz upravo od Marovića. Taj podatak može da odvede na zaključivanje u dva pravca. Ili Crnogorci u Beogradu vrlo neozbiljno obavljaju ozbiljne poslove u vrhu državne zajednice ili su, pak, nakon kratkog boravka u Beogradu Marović i njegova ekipa olako i naprasno zaboravili odakle su pošli i šta bi trebalo da brane.

Posljedice su na kraju iste. Sa takvim ljudima na važnim položajima vojna intervencija nije realna opasnost, jer nije ni potrebna. Crna Gora će i ovako samo urušiti ideju o samostalnosti.
XS
SM
MD
LG