Iako su nadležne institucije Crne Gore samo par mjeseci nakon postavljenja metalne crkve na Rumiji pokraj Bara, koju je još 2005. godine instalirala Srpska pravoslavna crkva uz pomoć vojnog helikoptera, utvrdile da se radi o bespravno postavljenom objeku i donijele odluku o njenom uklanjanju, do danas ta odluka nije sprovedena u djelo. U Ministarstvu za ekonomski razvoj, nasljedniku Ministarstva urbanizma i uređenja prostora koje je i donijelo odluku o uklanjanju metalne bogomolje, nijesmo mogli dobiti komentar na činjenicu da naredba o uklanjanju tog objekta još nije realizovana. Ljudi koji su radili na tom slučaju, kako nam je objašnjeno u telefonskom razgovoru, nalaze se na terenu, a niko od prisutnih činovnika nije mogao govoriti na tu temu.
Bespravni objekat Srpske pravoslavne crkve odolijeva vremenu i zakonskim obavezama, iako je postavljenje crkve izazvalo žestoke reakcije javnosti, posebno sa aspekta narušavanja međunacionalnog sklada na tim prostorima. Podsjetimo, metalna crkva postavljena je na temeljima vjekovnog ekumenskog simbola na mjestu koje je spajalo tri vjerske zajednice, pravoslavnu, islmsku i katoličku čiji su predstavnici svake godine na Trojičin dan na vrh Rumije zajednički iznosili krst i kamenje oživljavajući staru legendu o dukljanskom knezu Vladimiru. Pravni zastupnik Srpske pravoslavne crkve Mlađan Mićović kaže da nije nimalo iznenađen činjenicom da država Crna Gora nije sprovela u djelo odluku koju je sama donijela:
„Znaju oni da je prethodna vlast srušila crkvu na jednom drugom brdu u Crnoj Gori, pa je poslije tog rušenja toj vlasti krenulo nizbrdo. Valjda poučeni tim iskustvom ovi su odustali od te prvobitne namjere da uklanjaju crkvu sa Rumije. Doduše, samo rušenje bi bilo teško pred javnošću opravdati, rušenje jedne crkvice koja je mimo svih komunikacionih koridora, koja ničemu ne smeta sem onima koji su zlobni prema crkvi. Teško bi to bilo opravdati i sa razloga što u Crnoj Gori najveći infrastrukturni objekti su bespravno sagrađeni, pa nikome ne pada na pamet da ruši“.
RSE: Vi ste pravnik i logično je da se pridržavate pravnih i zakonskih propisa. Da li mislite da je u redu da jedna institucija ulazi uopšte u divlju gradnju i da li je u redu da se kasnije ne poštuju odluke držve koje su za sve obavezujuće?
MIĆOVIĆ: Pa nije dobro ulaziti u divlju gradnju, ali to ne znači da je crkva divlje gradila. Crkav je gradila na temeljima crkve i tu nema ništa divlje. Divlje je napadati takva čin gradnje sakralnog objekta.
Predsjednik Odbora Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić takođe nije iznenađen nečinjenjem državne administracije koja je, kako kaže, odavno poklekla pred projektima i planovima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori:
„Razlog je u podijeljenom suverenitetu crnogorske administracije srpske crkve nad crnogorskom teritorijom. To su čak teritorije 60 manastira exteritorije nad kojima suverena prava vrše duhovne i političke vlasti iz Beograda. Naravno, snažno su podržani od političkih organizacija koje podupiru beogradski centri moći, a po prirodi crkve koja je okrenuta vječnosti kao takva je i srpska crkva. Ona čini djela kojima obilježava i prostor i vrijeme koja će koristiti neka daleka pokoljenja pa je zato srpska crkva vrh Rumije obilježila u simboličkoj ravni kao naročito važnu tačku koja dominira i južnim mediteranom i prostorom kompetencije barske Nadbiskupije kojom dokazuje svoje imperijalne ambicije, naravno i buduće aspiracije i spremna je da ih brani po svaku cijenu, a crnogorska administracija je nemoćna i sopstvene kompetencije vrši kao sezonski posao od izbora do izbora potpuno nezainteresovana da učini ijedan državnički čin kojim bi dokazali svoja suverena prava. Moguće i nesvjesno da poraz u simboličkoj nagovještava i bliski poraz u političkoj ravni koji će nesporno dovesti do ponovnog sloma crnogorske države“.
Bespravni objekat Srpske pravoslavne crkve odolijeva vremenu i zakonskim obavezama, iako je postavljenje crkve izazvalo žestoke reakcije javnosti, posebno sa aspekta narušavanja međunacionalnog sklada na tim prostorima. Podsjetimo, metalna crkva postavljena je na temeljima vjekovnog ekumenskog simbola na mjestu koje je spajalo tri vjerske zajednice, pravoslavnu, islmsku i katoličku čiji su predstavnici svake godine na Trojičin dan na vrh Rumije zajednički iznosili krst i kamenje oživljavajući staru legendu o dukljanskom knezu Vladimiru. Pravni zastupnik Srpske pravoslavne crkve Mlađan Mićović kaže da nije nimalo iznenađen činjenicom da država Crna Gora nije sprovela u djelo odluku koju je sama donijela:
„Znaju oni da je prethodna vlast srušila crkvu na jednom drugom brdu u Crnoj Gori, pa je poslije tog rušenja toj vlasti krenulo nizbrdo. Valjda poučeni tim iskustvom ovi su odustali od te prvobitne namjere da uklanjaju crkvu sa Rumije. Doduše, samo rušenje bi bilo teško pred javnošću opravdati, rušenje jedne crkvice koja je mimo svih komunikacionih koridora, koja ničemu ne smeta sem onima koji su zlobni prema crkvi. Teško bi to bilo opravdati i sa razloga što u Crnoj Gori najveći infrastrukturni objekti su bespravno sagrađeni, pa nikome ne pada na pamet da ruši“.
RSE: Vi ste pravnik i logično je da se pridržavate pravnih i zakonskih propisa. Da li mislite da je u redu da jedna institucija ulazi uopšte u divlju gradnju i da li je u redu da se kasnije ne poštuju odluke držve koje su za sve obavezujuće?
MIĆOVIĆ: Pa nije dobro ulaziti u divlju gradnju, ali to ne znači da je crkva divlje gradila. Crkav je gradila na temeljima crkve i tu nema ništa divlje. Divlje je napadati takva čin gradnje sakralnog objekta.
Predsjednik Odbora Crnogorske pravoslavne crkve Stevo Vučinić takođe nije iznenađen nečinjenjem državne administracije koja je, kako kaže, odavno poklekla pred projektima i planovima Srpske pravoslavne crkve u Crnoj Gori:
„Razlog je u podijeljenom suverenitetu crnogorske administracije srpske crkve nad crnogorskom teritorijom. To su čak teritorije 60 manastira exteritorije nad kojima suverena prava vrše duhovne i političke vlasti iz Beograda. Naravno, snažno su podržani od političkih organizacija koje podupiru beogradski centri moći, a po prirodi crkve koja je okrenuta vječnosti kao takva je i srpska crkva. Ona čini djela kojima obilježava i prostor i vrijeme koja će koristiti neka daleka pokoljenja pa je zato srpska crkva vrh Rumije obilježila u simboličkoj ravni kao naročito važnu tačku koja dominira i južnim mediteranom i prostorom kompetencije barske Nadbiskupije kojom dokazuje svoje imperijalne ambicije, naravno i buduće aspiracije i spremna je da ih brani po svaku cijenu, a crnogorska administracija je nemoćna i sopstvene kompetencije vrši kao sezonski posao od izbora do izbora potpuno nezainteresovana da učini ijedan državnički čin kojim bi dokazali svoja suverena prava. Moguće i nesvjesno da poraz u simboličkoj nagovještava i bliski poraz u političkoj ravni koji će nesporno dovesti do ponovnog sloma crnogorske države“.
