Dok u hrvatskoj političkoj javnosti postoji prilična razina konsenzusa oko toga da su u dijelu Hrvatske reintegriranom u akciji „Oluja“ počinjeni, nakon operacije brojni zločini, i da nalogodavci i počinitelji za njih trebaju odgovarati, oko kvalifikacije haškog Tužiteljstva da je „Oluja“ rezultat udruženog zločinačkog poduhvata sa ciljem protjerivanja Srba iz tog dijela Hrvatske, stav je gotovo jedinstveno negativan. Predsjednik Republike Stipe Mesić:
„Ako želite moje mišljenje, mislim da je pretjerano zaključivati da je bilo dogovora o zločinačkom pothvatu. Ja sam bio u vrhu hrvatske vlasti do 1994. godine i u tom vremenu, o nekom zločinačkom pothvatu nije bilo ni riječi.“
Tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, a sada zamjenik predsjednice oporbenog Demokratskog centra, Joško Morić, tvrdi da su zločini nakon „Oluje“ bili motivirani osvetom, pljačkom ili i jednim i drugim:
„Također je posve sigurno da radi tih zločina nije stvaran nikakav plan, da se država nije organizirala da bi ih izvršila, da nitko nije planski prikrivao i da radi tih zločina u Hagu sjede krivi ljudi.“
Navod iz haške optužnice o udruženom zločinačkom poduhvatu odbacuje i zastupnik oporbenog Istarskog demokratskog sabora Damir Kajin:
„,Oluja‘ je bila sigurno legitimna. Trajala je od 4. do 8. kolovoza 1995. godine. Nakon ,Oluje‘ počinjen je zločin. Zapaljeno je preko 20.000, što gospodarskih, što stambenih zgrada, i negdje oko 400 i nešto ljudi je ubijeno, uglavnom staraca i starica. To je zločin. To treba sankcionirati, to treba osuditi, to se ne smije braniti.“
Odlazak srpskog stanovništva iz tog dijela Hrvatske jest dio plana, ali njegov autor nije samo Tuđman, tvrdi Kajin:
„Što se tiče odlaska stanovništva, mislim da je riječ upravo o preseljenju, na tragu dogovora Tuđman-Milošević.“
Glavni dokaz haškom tužiteljstvu za postojanje udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bilo istjerivanje Srba iz tog dijela Hrvatske, transkripti su razgovora predsjednika Tuđmana s najbližim suradnicima. Branitelji Ante Gotovine tvrde da bar jedan od njih, transkript razgovora na Brijunima par dana pred početak “Oluje”, nije autentičan. Državno odvjetništvo potvrdilo je njegovu autentičnost, ali – tvrde Gotovinini odvjetnici – u strahu od bijesa Haga. Prema riječima tadašnjeg šefa hrvatske tajne službe Miroslava Tuđmana, koji je također nazočio sastanku na Brijunima, čini se da nije sve baš do kraja čisto:
„Taj zapisnik definitivno nije autentičan. Nije autentičan po svojem zaglavlju, ni po tome kako je sročen, jer tamo nisu navedeni svi ljudi koji su sastanku prisustvovali. S druge strane, riječi onih koji su tu bili i koji su govorili nema. Dio govora admirala Domazeta, koji je izlagao kao načelnik Obavještajne uprave, pripisuje se generalu Gotovini. Rečenice koje se meni pripisuju, zapravo su pitanja predsjednika Republike admiralu Domazetu.“
A evo zašto novinar splitskog „Feral Tribunea“ Marinko Čulić misli da transkript jest autentičan:
„Argument u prilog vjerodostojnosti transkripta je to da se ono što je tamo rečeno poklopilo sa događajima na terenu. I to je zapravo, po meni, ključni argument. Da iza toga imate događaje koji idu u nekim desetim pravcima, onda možemo govoriti o autentičnosti transkripata. Ali ako događaji, u osnovi, potvrđuju sadržaj tog sastanka, onda nema sumnje da je i sam transkript autentičan.“
Suđenje Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku počinje za mjesec dana. – 7. svibnja.
„Ako želite moje mišljenje, mislim da je pretjerano zaključivati da je bilo dogovora o zločinačkom pothvatu. Ja sam bio u vrhu hrvatske vlasti do 1994. godine i u tom vremenu, o nekom zločinačkom pothvatu nije bilo ni riječi.“
Tadašnji pomoćnik ministra unutrašnjih poslova, a sada zamjenik predsjednice oporbenog Demokratskog centra, Joško Morić, tvrdi da su zločini nakon „Oluje“ bili motivirani osvetom, pljačkom ili i jednim i drugim:
„Također je posve sigurno da radi tih zločina nije stvaran nikakav plan, da se država nije organizirala da bi ih izvršila, da nitko nije planski prikrivao i da radi tih zločina u Hagu sjede krivi ljudi.“
Navod iz haške optužnice o udruženom zločinačkom poduhvatu odbacuje i zastupnik oporbenog Istarskog demokratskog sabora Damir Kajin:
„,Oluja‘ je bila sigurno legitimna. Trajala je od 4. do 8. kolovoza 1995. godine. Nakon ,Oluje‘ počinjen je zločin. Zapaljeno je preko 20.000, što gospodarskih, što stambenih zgrada, i negdje oko 400 i nešto ljudi je ubijeno, uglavnom staraca i starica. To je zločin. To treba sankcionirati, to treba osuditi, to se ne smije braniti.“
Odlazak srpskog stanovništva iz tog dijela Hrvatske jest dio plana, ali njegov autor nije samo Tuđman, tvrdi Kajin:
„Što se tiče odlaska stanovništva, mislim da je riječ upravo o preseljenju, na tragu dogovora Tuđman-Milošević.“
Glavni dokaz haškom tužiteljstvu za postojanje udruženog zločinačkog pothvata, čiji je cilj bilo istjerivanje Srba iz tog dijela Hrvatske, transkripti su razgovora predsjednika Tuđmana s najbližim suradnicima. Branitelji Ante Gotovine tvrde da bar jedan od njih, transkript razgovora na Brijunima par dana pred početak “Oluje”, nije autentičan. Državno odvjetništvo potvrdilo je njegovu autentičnost, ali – tvrde Gotovinini odvjetnici – u strahu od bijesa Haga. Prema riječima tadašnjeg šefa hrvatske tajne službe Miroslava Tuđmana, koji je također nazočio sastanku na Brijunima, čini se da nije sve baš do kraja čisto:
„Taj zapisnik definitivno nije autentičan. Nije autentičan po svojem zaglavlju, ni po tome kako je sročen, jer tamo nisu navedeni svi ljudi koji su sastanku prisustvovali. S druge strane, riječi onih koji su tu bili i koji su govorili nema. Dio govora admirala Domazeta, koji je izlagao kao načelnik Obavještajne uprave, pripisuje se generalu Gotovini. Rečenice koje se meni pripisuju, zapravo su pitanja predsjednika Republike admiralu Domazetu.“
A evo zašto novinar splitskog „Feral Tribunea“ Marinko Čulić misli da transkript jest autentičan:
„Argument u prilog vjerodostojnosti transkripta je to da se ono što je tamo rečeno poklopilo sa događajima na terenu. I to je zapravo, po meni, ključni argument. Da iza toga imate događaje koji idu u nekim desetim pravcima, onda možemo govoriti o autentičnosti transkripata. Ali ako događaji, u osnovi, potvrđuju sadržaj tog sastanka, onda nema sumnje da je i sam transkript autentičan.“
Suđenje Anti Gotovini, Mladenu Markaču i Ivanu Čermaku počinje za mjesec dana. – 7. svibnja.
